novinarstvo s potpisom
U zemlji Evropske unije Poljskoj odskora se preko četrdeset jedinica lokalne samouprave samoinicijativno proglasilo ”zonama bez LGBT osoba”. Jedan od desničarskih časopisa izradio je nalepnicu sa natpisom ”zona bez LGBT osoba” kako bi njihovi, očigledno sumanuti, čitatelji tu ištampanu mržnju mogli da zalepe po kolima, vratima i javnim prostorima.
Naša lepa domovina 2014. godine donela je organski Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola, koji u svom čuvenom čl. 2. propisuje: ”Životno partnerstvo je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola sklopljena pred nadležnim tijelom u skladu s odredbama ovog Zakona”.
Prevedeno na svakodnevni hrvatski jezik, porodicu ne čine samo bračni i izvanbračni drugovi (ovo drugovi je neki relikt socijalizma), nego i formalni i neformalni životni partneri.
Ako se vratimo u rikverc, sećamo se kako su neki blagoglagoljivi građani, većinom sa verskim atributima, umalo tuđe živote dali u odbranu tradicionalnih vrednosti hrvatskog načina života. Da se ne bi slučajno dogodilo da neki tamo građani imaju jednaka prava kao i oni, Bože me sačuvaj i sakloni, održali su referendum kojim nekvalifikovana većina odlučuje o privatnom životu manjine.
Referendum je došao i prošao. Puštali su se plavi baloni, sunce je sijalo, proređeni zubi su bili u svom svom sjaju osmeha jer je narod uspeo. Uspeo je da u najviši pravni akt unese svoju isključivost, netrpeljivost i nerazumevanje prema svojim građanima.
Ali, kako netrpeljivost sama po sebi obično nije pravno prepoznata kao ljudsko pravo, desio nam se Ustavni sud sa svojim tumačenjima ustavotvornog referenduma o definiciji braka. U Priopćenju od 14. 11. 2013. isti se pozvao i na jednu od presuda Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP).
”U presudi Schalk i Kopf protiv Austrije (2010.) ESLJP je učinio još jedan važan korak.
Priznao je prvi put da stabilne veze kohabitacije istospolnih parova potpadaju pod pojam ”obiteljskog života” u smislu članka 8. Konvencije. To je otvorilo mogućnost da se sudskim pravorijekom utvrdi kako su istospolni parovi diskriminirani po spolu u svom pravu na poštovanje osobnog i obiteljskog života (članak 14. u vezi s člankom 8. Konvencije).
Sud bilježi da se od 2001., kada je donesena odluka Mata Estevez, u mnogim državama članicama dogodila rapidna evolucija društvenih stajališta o istospolnim parovima. Od tada znatan broj država članica i pravno priznaje istospolne parove. Pojedine odredbe prava EU također odražavaju rastuću tendenciju da se u pojam ”obitelj” uključe i istospolni parovi.
S obzirom na tu evoluciju, Sud smatra neprirodnim zadržati stajalište da istospolni par, za razliku od para različitog spola, ne može uživati ”obiteljski život” u smislu članka 8. Stoga odnos podnositelja zahtjeva, kohabitirajućeg istospolnog para koji živi u stabilnom de facto partnerstvu, potpada pod pojam ”obiteljski život”, kao što bi pod njega potpadao i odnos između para različitog spola u istoj situaciji.”
Ustavni je sud u svojem Priopćenju završno zaključio:
”Ustavni sud na kraju smatra potrebnim istaknuti sljedeće: eventualna dopuna Ustava odredbom prema kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca ne smije imati nikakvog utjecaja na daljnji razvitak zakonskih okvira instituta izvanbračne i istospolne zajednice u skladu s ustavnim zahtjevom da svatko u Republici Hrvatskoj ima pravo na poštovanje i pravnu zaštitu svoga osobnog i obiteljskog života te svoga ljudskog dostojanstva.”
Opet, prevedeno na pučki jezik, Ustavni sud naše lepe domovine deli stajalište ESLJP-a i kohabitacije istopolnih parova, a koje predstavljaju zajednice životnih i neformalnih životnih partnera, čine porodicu, za razliku od braka, zajednice muškarca i žene, koji je posebno definisan Obiteljskim zakonom i Ustavom Republike Hrvatske.
Tokom obrazlaganja donošenja organskog Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola iz jula 2014. godine navedeno je da tadašnji zakonski okvir nije usklađen sa sistemom zaštite ljudskih prava Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. ESLJP je doneo niz odluka iz kojih proizlazi da države članice ne mogu istopolnim zajednicama da uskrate prava koja pružaju heteroseksualnim zajednicama.
Isto tako, ESLJP ističe kako stabilne emocionalne istopolne zajednice predstavljaju porodičnu zajednicu i kao takve uživaju zaštitu članka 8. Konvencije, bez obzira na poredbenu situaciju heteroseksualnih zajednica. Opet prostim jezikom svagdašnjim, države članice imaju obavezu da istopolnim zajednicama obezbede ona prava koja su neophodna za uspešno funkcionisanje stabilne emocionalne zajednice života, tj. porodične jedinice.
Ali da mirno spavamo znajući kako će nam trenutni nivo dosegnutih prava biti očuvan, bdije savršen Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i reizabrana na tu funkciju Višnja Ljubičić. No, dosegnuta prava, odnedavno, čuva nam i novi ministar uprave, mladi i potentni Šibenčanin Ivan Malenica. Po onome što se da pročitati iz njegove akademske biografije, ali i dosadašnjih javnih nastupa, nema sumnje da imamo pravog gorostasa na strani ljudskih prava.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.