Jasenovački mučenici uzdižu jedinstvo iznad svega

Govor Nj.Sv. arhiepiskoga carogradskog i ekumenskog patrijarha gospodina Bartolomeja u Jasenovcu 10. septembra 2016.

Blaženi i najsvetiji patrijarhu srpski, gospodine Irineju, vrlo ljubljeni u Kristu, brate i suslužitelju.

Visokopreosvešćeni brate, mitropolite zagrebačko-ljubljanski, gospodine Porfirije.

Preosvešćeni brate, episkope slavonski, gospodine Jovane.

Preosvećena sveta braćo arhijereji,

Vaše Ekselencije

Vaše Eminencije

Predstavnici države ovoga prostora,

Braćo i ljubljena djeco u Gospodu,

Ganuti smo danas jer nam je Gospod podario blagoslov da odslužimo u Jasenovcu svetu liturgiju u spomen ovdje mučenički stradalima od nacizma, svetim novomučenicima, kao i svim ostalim stradalima tokom 2. svjetskog rata, Srbima, novomučenicima.

Prvi službeni posjet naše smjernosti hrvatskoj zemlji predstavlja poseban simbolički smisao. Prije svega, došli smo ukazati čast ovim ”zimskim ružama“, pravoslavnim Srbima, ali ne samo novomučenicima koji su procvjetali usred teške zime nacizma. Da, došli smo im ukazati čast i biti počašćeni

Da povodom navršenih 75 godina od početka rada ovog neljudskog i užasnog logora izvršimo beskrvnu tajnu ”za sve upokojene očeve i braću našu, mučenike, ispovjednike… i svaki duh pravednika preminulog u vjeri“. Na ovom mjestu mučeništva i križa, nove Golgote, ne samo srpskog naroda.

Današnji dan je posebno značajan za plemeniti pravoslavni srpski narod koji je mnogo puta u tragičnim trenucima svoje povijesti pokazao snažnu u živu pravoslavnu vjeru koja je učinila da stoljećima ostane nepokolebiv i da preživi i unatoč problema i užasnih teškoća s kojima se suočavao.

Da bi sačuvao svoju pravoslavnu vjeru, srpski pravoslavni narod se trudio, lišavao, trpio podsjećaju i novomučenici jasenovački koje poštujemo i koji su pribrojani ranijim kršćanskim vjekovima.

Sveti Nikodim Svetogorac karakteristično opisuje značaj koji imaju novomučenici u životu naše crkve na sljedeći način: ”Zaista, ovo je jedno čudo koje je slično čovjeku koji vidi u svome srcu zimu, proljetno cvijeće i ruže usred najdublje noći, dan i sunce, u opipljivom mraku svjetla najsjajnija, u vrijeme ropstva vidi slobodu i u doba sadašnje bolesti natprirodnu silu.“

Slične su i emocije koje nas zapljuskuju na ovom svetom mjestu mučeništva stotina tisuća naše pravoslavne braće. I Njegova Svetost Arhiepiskop Carigradski i Ekumenski Patrijarh zajedno sa Svetim Nikodimom zahvaljuje Bogu gledajući ”pod teškim jarmom i ropstvom toliko junaka koji su, da bi sačuvali slobodu i svetost naše kršćanske vjere, prezreli bogatstvo, slavu, slasti i svako tjelesno uživanje, te za vjeru kršćansku rado sebe predali smrti.“

Prvi službeni posjet naše smjernosti hrvatskoj zemlji predstavlja poseban simbolički smisao.

Prije svega, došli smo ukazati čast ovim ”zimskim ružama“, pravoslavnim Srbima, ali ne samo novomučenicima koji su procvjetali usred teške zime nacizma. Da, došli smo im ukazati čast i biti počašćeni.

Istovremeno smo došli udahnuti blagi miris njihov koji se širi s ovoga mjesta mučeništva na cijeli svemir, jer su mučenici crkve naše posvudašnji i pripadaju čitavom svijetu. Mi, pak, kao vaseljenski partijarh jačamo i podržavamo jedinstvo koje se temelji na svecima, kao najskupocjenijem zajedničkom nasljeđu svih kršćana.

Drugo, sjedište Vaseljenske (čitave) patrijarhije, Carigrad, prijestolnica nekad veličanstvenog Bizantskog Carstva, zauzima posebno mjesto u povijesti svih slavenskih naroda s obzirom na to da je poslije molbe blagoslovljenog kneza moravskog svetog Rastislava naš sveti prethodnik Fotije Veliki poslao dva apostola, prosvjetitelja Slavena, svete Kirila i Metodija, solunsku braću da pravoslavljem prosvijetle narode i uvedu čistu pravoslavnu kršćansku vjeru.

Na taj način su svi slavenski narodi duhovno preporođeni i tako su dobili svoj pravoslavni identitet s kršćanskog izvora Bizanta i Carigrada; tj. početak svoga kulturnog identiteta i duhovnog nasljeđa imaju u Crkvi carigradskoj kao svojoj majci koja nikada nije namjeravala ni nastojala postići svjetovnu ekspanziju, kao što nažalost često biva u misionarskom djelovanju mnogih.

Istovremeno smo došli udahnuti blagi miris njihov koji se širi s ovoga mjesta mučeništva na cijeli svemir, jer su mučenici crkve naše posvudašnji i pripadaju čitavom svijetu. Mi, pak, kao vaseljenski partijarh jačamo i podržavamo jedinstvo koje se temelji na svecima, kao najskupocjenijem zajedničkom nasljeđu svih kršćana

Cilj Majke Crkve bio je i ostao otkriti Boga onoj braći koja ga ne poznaju i preobraziti njihove duše blagošću Božjom kroz evanđelje Kristovo; ništa više od toga.

Na isti način, prisutnost Vaseljenskog patrijarha, nasljednika otaca i roditelja pravoslavnog srpskog naroda, danas i ovdje na Božanskoj liturgiji koja se vrši u spomen i čast novomučenika logora Jasenovac i svih Srba novomučenika iz 2. svjetskog rata svakako jača najstarije povijesne veze Carigrada i Slavena te nas vodi ka dvojici braće koju uostalom priznaju, poštuju i slave svi stanovnici i ove kršćanske zemlje hrvatske kao utemeljitelje duhovne predaje i njihove kulture.

Treće, naša prisutnost ovdje svjedoči o suprotstavljanju Vaseljenske patrijarhije bilo kakvom obliku totalitarizma – nacionalnog, religijskog, socijalnog, ekonomskog i bilo kog drugog.

Sloboda je Božji dar čovjeku, skupocjeniji od svega drugog. Nacizam je prisilio ljude u zemljama u kojima je prevladao da se odreknu Bogom danog dara slobode i da se podčine tiraniji.

Mi pravoslavni kršćani odbacujemo iskušenje totalitarizma i osvete. Bili smo žrtve povijesti, okolnosti, ljudskih izopačenih izuma i metodologija.

Odbacujemo, prema tome, svaki oblik tiranije i nasilnog nametanja sebe drugom i idemo putem Gospodnjim, putem slobode, pomirenja, odricanja i žrtve.

Učešće Vaseljenske patrijarhije u ovim manifestacijama sjećanja i iskazivanja časti novomučenicima jasenovačkim simbolizira i šalje poruku izmirenja, praštanja, tolerancije, ljubavi – ljubavi koja ne zaboravlja tragedije prošlosti, ne zaboravlja žrtve tiranije, ne zaboravlja mučenike, nego u isto vrijeme zna praštati, milovati, izmirivati i pomiriti se, zna zaboraviti neprijateljstva i uzdiže jedinstvo iznad svega.

Tako razmišljajući i propovijedajući vjerujemo da na dostojan način praznujemo spomen svetih novomučanika, spomen na nevine žrtve jasenovačke, spomen na one koji su ostavili posljednji dah svoj u ovom logoru mučenja, spomen na one koji su samo prividno bili poraženi, međutim, oni su svojim mučeništvom pobijedili svijet.

Duh Božji kroz svetog evanđelista Ivana govori: ”Blaženi mrtvi koji od sada umiru u Gospodinu. Da, govori Duh, neka počinu od trudova svojih, a djela njihova će slijediti za njima“ (Otkr. 14, 13).

Sretni su oni koji su se namučili i prolili svoj znoj i svoju krv za pravoslavnu vjeru te tako postali njeni svjedoci.

Bezbroj takvih heroja Kristovih naša Crkva svakodnevno ističe vjernom narodu kao primjere savršene ljubavi.

Mi pravoslavni kršćani odbacujemo iskušenje totalitarizma i osvete. Bili smo žrtve povijesti, okolnosti, ljudskih izopačenih izuma i metodologija. Odbacujemo, prema tome, svaki oblik tiranije i nasilnog nametanja sebe drugom i idemo putem Gospodnjim, putem slobode, pomirenja, odricanja i žrtve

Oni nam iskustveno dokazuju da je mučeništvo nasljeđe svakog pravoslavnog kršćanina. Ne treba zaboravljati da mučenici nisu samo oni koji su usmrćeni od strane strašnih neprijatelja zbog svoje vjere nego su to oni koji stradaju, koji tuguju, koji bivaju klevetani, nepravedno proganjani i oni koji se s povjerenjem u Boga suočavaju s teškim životnim okolnostima, zato što se iza takvih pojava skriva briga Nevidljivoga Boga Životodavca i zato što je njihovo osobno mučeništvo velika tuga i ”sud svima obespravljenima“.

Vijenac života, kao što je sud ubijenih i poklanih od strane nacista na ovom mjestu prije 75 godina.

Braćo ljubljena, djeco u Gospodinu,

završivši danas liturgijski spomen nebrojenog mnoštva novomučenika jasenovačkih, ne zaboravljamo da su oni otišli iz ovoga života na tragičan način niti da su otišli sa sigurnošću da su služili Istini i da su umrli za Istinu imajući duboku svijest o tome da ta Istina nije bezlična, nego da se poistovjećuje sa Kristovom ličnošću.

Upravo zbog toga oni ponavljaju iste riječi koje je svojim roditeljima kao posljednje obećanje uputio jedan drugi pravoslavni novomučenik, Aleksandar Smorel, nekoliko dana prije stradanja od nacista u fašističkim zatvorima u Muenchenu 1943. godine:

”Dragi moj Oče i Majko,

Danas, voljom Božjom moj ovozemaljski život će završiti kako bih se preselio u jedan drugi život koji neće imati kraja i gdje ćemo se iznova susresti… Nažalost, ovaj udarac će biti mnogo teži vama nego meni zato što ja odlazim sa sigurnošću da sam sa dubokim uvjerenjem služio Istini. Sve ovo me ostavlja mirne svijesti i usprkos činjenice da je vrlo blizu čas moje smrti.

Za nekoliko sati nalazit ću se u jednom boljem životu, u blizini moje Majke i neću vas zaboraviti. Molit ću Boga da vam podari mir i spokoj. Čekam vas. Dopustite mi da, prije svega, jednu stvar ostavim u vašim srcima… Nikada ne zaboravljajte Boga!!!“

Te riječi ”Nikada ne zaboravljajte Boga!!!“ čujemo da nam danas upućuje nebrojeno mnoštvo mučenika jasenovačkih koji su ponos pravoslavnog srpskog naroda i njegove Crkve, zajednička slava i nasljeđe cijelog pravoslavlja.

Sveti novomučenici su kroz svoje mučeništvo dokazali da je Crkva živa i snažna zato što nastavlja rađati nove sinove s istinskom pravoslavnom i mučeničkom svijesti i kojima se hvali, slavi i raduje neopjevanom radošću.

Pozivamo vas da svim svojim snagama sačuvate bogatstvo pravoslavlja koje su donijeli slavenskom narodu sveti Kirilo i Metodije i zbog kojeg se danas proslavljaju novomučenici koji su i osobni život prinijeli Kristu

Proslavljajući danas ovu radost i spomen mučeništva kao uskrsnuće života i kao upodobljavanje Kristu, cijelom dušom se molimo za Njegov obilni blagoslov za svakoga od vas, molitvama svetih novomučenika jasenovačkih i svih onih pravoslavnih Srba koji su mučenički stradali za vrijeme 2. svjetskog rata.

Pozivamo vas da svim svojim snagama sačuvate bogatstvo pravoslavlja koje su donijeli slavenskom narodu sveti Kirilo i Metodije i zbog kojeg se danas proslavljaju novomučenici koji su i osobni život prinijeli Kristu.

To ćete sigurno uspjeti ako uvijek aktivno sudjelujete u životu Crkve i ako se držite njena predanja ”starajući se da imate mir sa svima i svetost bez koje nitko neće vidjeti Gospoda“ (Jevr/Heb 12, 14). Drvo pravoslavne Srbije je zaliveno nepresušnom krvlju mučenika i zbog toga jest i ostat će besmrtno.

Ovu poruku vam upućuje Vaseljenski patrijarh: ”Budite spokojni pod krošnjom toga drveta i blagoslovljeni, pravoslavni Srbi, ponose i vijenče Majke Crkve Carigradske, i idite putem svojih otaca i praotaca, heroja i svetaca, pa ćete i vi, današnji pravoslavni Srbi, sigurno primiti ‘vijenac života’ koji je uvijek vijenac blagosti i blagoslova Božjeg. Amen.“

(Preveo s grčkog mitropolit Porfirije Perić).

    •  Vaskrsna poruka: Ovdje smo samo putnici. Pripadamo Kristu

> Svi tekstovi ovog autora