Kakav bi trebao biti predsjednik Sabora?

“Vrlina je pobjeda volje nad nagonima”

Immanuel Kant

Ponekad kada se bavite ustavnim pravom ili promišljate i raspravljate o nekim ustavnopravnim pitanjima, moglo bi Vam se dogoditi da se u jednom trenutku počnete osjećati kao svećenik na propovjedaonici.   

Jer Ustav Republike Hrvatske u čl. 3. navodi: “Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava”.

Korisno bi bilo danas svima u Hrvatskoj skupiti strpljenja i pročitati encikliku Ivana XXIII. Pacem in Terris (Mir na zemlji). Imajući u vidu sadržaj ove enciklike, kao i ono što kršćanska dogmatika naziva Općom objavom, možemo reći da je teško pronaći čovjeka bio on vjernik, agnostik ili ateist, a čiji bi iskonski unutarnji moralni kôd bio u suprotnosti s Pločama Dekaloga (10 Božjih zapovjedi) i Isusovim naputkom o Zlatnom pravilu (“I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima” – Luka 6, 31).

Jednako tako mislim i da gotovo nema građanina Hrvatske (Ubi bene, ibi patria!) koji bi mogao reći da navedene vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske nisu i ne mogu biti i dijelom njegova osobnog sustava društvenih vrijednosti.

A sve ovo mislim i kažem uz poštivanje slobode i prava svih koji se ne slažu s ovim tvrdnjama.

Kakva osoba trebamo biti nakon što smo izabrani za predsjednika Hrvatskog sabora? Ideal koji sigurno u hrvatskom parlamentarnom sustavu nećete moći doseći je pozicija Speakera Donjeg doma britanskog Parlamenta. Premda,, kada je prvi put izabran dolazi iz neke od dvije glavne stranke (konzervativci i laburisti), prema političkoj konvenciji (dakle ne i pravnom propisu) prekida svoju povezanost s političkom strankom iz koje je izabran i postaje nepristrani predsjedavajući dužnosnik koji ima ulogu arbitra koji skrbi da se na zastupnike vladajuće i opozicijske stranke jednako primjenjuju parlamentarne procedure

Problem nastupa kada se “‘pobožne namjere” ustavotvorca u navedenim temeljnim vrednotama, kao i odredbe Starozavjetnog zakona i Isusova nauka o ljubavi prema bližnjemu susretnu sa stvarnošću njihova ljudskog tumačenja i primjenjivanja. Jer svi smo mi do određene veće ili manje mjere svjesni razlike između onoga “kako bi trebalo biti” i “kako zaista jest”.

Ovo imajući na umu, možemo promišljati velik broj ustavnopravnih tema – jer Ustav uvijek govori o društvenim vrijednostima koje bi trebalo ostvariti, a u stalnoj je tenziji s političkom stvarnošću u kojoj se one zaista djelomično ili potpuno (ne)ostvaruju.

Pokušajmo se, s obzirom na aktualnost trenutka, zamisliti u ulozi predsjednika Hrvatskog sabora čijim izborom se taj Sabor i konstituira. Već sama činjenica da izbor pojedinca ima učinak konstituiranja cijeloga Hrvatskog sabora govori o važnosti te državne funkcije. Da ne govorimo o situacijama iz čl. 97. Ustava, kada zamjenjuje predsjednika Republike ili preuzima dužnost privremenog predsjednika Republike, što ga u državnom protokolu stavlja u poziciju drugog čovjeka državne vlasti.

Kakva osoba trebamo biti kao kandidat za predsjednika Hrvatskog sabora?

Ustav i Poslovnik Hrvatskog sabora ne propisuju nijedan uvjet osim da ste izabrani saborski zastupnik. Sada već 25-godišnja parlamentarna praksa i tradicija ukazuje na to da trebate proizlaziti iz redova saborske većine, te da su u većini slučajeva birani oni zastupnici čija politička i profesionalna biografija pokazuje da bi mogli posjedovati ili da posjeduju ono što bismo mogli smatrati značajnim, ako ne i općim društvenim ugledom (nomina sunt odiosa!).

Biografija izabranog predsjednika Hrvatskog sabora akademika Željka Reinera nedvojbeno ukazuje da je u ovom slučaju riječ o zastupniku koji u potpunosti ispunjava ove uvjete.

Veliku štetu hrvatskoj parlamentarnoj tradiciji nanijeli su SDP i Živi zid koji se nisu mogli izvući iz općeg moralnog sumraka cjelokupne političke scene u Hrvatskoj (u politici, što nam je trenutno vjerojatno teško zamisliti, također može postojati moral i etika – Aristotelova rasprava Politika nastavlja se na njegovu Nikomahovu etiku) i svojim glasovima podržati akademika Reinera (uz iznimku dosadašnjeg predsjednika Sabora Josipa Leke).

Kakva osoba trebamo biti nakon što smo izabrani za predsjednika Hrvatskog sabora?

Ideal koji sigurno u hrvatskom parlamentarnom sustavu nećete moći doseći je pozicija Speakera Donjeg doma britanskog Parlamenta. Premda, kada je prvi put izabran, dolazi iz neke od dvije glavne stranke (konzervativci i laburisti), prema političkoj konvenciji (dakle ne i pravnom propisu) prekida svoju povezanost s političkom strankom iz koje je izabran i postaje nepristrani predsjedavajući dužnosnik koji ima ulogu arbitra koji skrbi da se na zastupnike vladajuće i opozicijske stranke jednako primjenjuju parlamentarne procedure.

Ukoliko predsjednik Hrvatskog sabora želi uživati podršku cijeloga doma, mislim da bi se morao moći izdići iznad stranačke stege. Kako ne bi izazvao otpor stranke (koalicije) iz koje je izabran, ne treba postati bezličan i mogao bi ponekad nekom retoričkom figurom ”pecnuti” oporbu, ali u pogledu političkih tema koje ideološki “raspaljuju” trebao bi zatomiti svoje političke preferencije i ne biti vojnik svoje stranke

Takvu poziciju mu omogućava uspostavljena ustavna i politička praksa da se, jednom kada je izabran, smatra da prestaje biti kandidat za bilo koju drugu državnu funkciju u budućnosti, a ako se namjerava ponovo kandidirati za Parlament, tada to čini kao neovisni zastupnik koji ističe da se kandidira za Speakera. U novije vrijeme postoji i konvencija da vodeće stranke u njegovom izbornom okrugu tada ne ističu svoje protukandidate.

Usporedba funkcije predsjednika predstavničkog tijela u raznim ustavnim sustavima je ponajbolje učinjena u klasiku ustavnopravne literature “Predstavnička tijela” (Legislatures) Kennetha C. Whearea. On ističe da se ta pozicija razlikuje u pojedinim zemljama Commonwealtha i kontinentalne Europe, te ovisi o nizu čimbenika: premda nisu vođe parlamentarne većine (kako je to slučaj u Predstavničkom domu Kongresa SAD), ostaju stranački vezani; možda su prethodno bili na nekoj drugoj državnoj funkciji ili imaju ambicija za to u budućnosti; možda se nakon toga namjeravaju povući iz politike ili im je možda ta pozicija samo “utješna” nagrada; možda žele biti nepristrani, ali im dinamika parlamentarne borbe u kojoj opozicija svoje napade usmjerava i na njih to ne dopušta.

Ovlasti predsjednika Hrvatskog sabora sadržane su u Poslovniku Hrvatskog sabora i one su pravno mjerilo njegovog ponašanja i postupanja. Predsjednik Hrvatskog sabora ostaje član stranke koja ga je izabrala i u tom smislu je politički prirodno očekivati da će u Hrvatskom saboru kroz modeliranje dnevnog reda sjednica promovirati političku agendu izvršne vlasti koja je proizašla iz saborske većine iz koje je i on izabran. Kao i sva državna tijela u svom se postupanju dužan pridržavati  Ustava i zakona.

No, osim gore rečenog smatram da bi prilikom tumačenja i provođenja poslovničkih odredbi u vođenju Hrvatskog sabora predsjednik trebao težiti postupati u duhu autoriteta koji bi pozicija predsjednika Hrvatskog sabora trebala (do)nositi, a što nije pravna kategorija.

Budući da se za izbor predsjednika Hrvatskog sabora u dosadašnjoj parlamentarnoj praksi traži zastupnik koji uživa (stanoviti) ugled, ovo ukazuje i da je funkciji predsjednika parlamenta (dakle ne nužno i nositelju funkcije) imanentan autoritet.

Autoritet se najčešće definira kao utjecaj neke osobe ili institucije na druge osobe ili institucije koje taj utjecaj dragovoljno prihvaćaju, što proizlazi iz ugleda koji ta osoba ili institucija ima i uživa, dakle ne zbog njezine moći, odnosno (o)vlasti da nešto nametne. Predsjedniku Sabora u vođenju sjednice na raspolaganju stoje i stegovne mjere, no njih bi trebao izricati samo u krajnjim slučajevima remećenja reda.

Sâma služba predsjednika Hrvatskog sabora sadrži potencijal autoriteta, a do koje razine će on biti ispunjen ovisi o njezinom konkretnom nositelju.

Dakle, ukoliko predsjednik Hrvatskog sabora želi uživati podršku cijeloga doma, mislim da bi se morao moći izdići iznad stranačke stege. Kako ne bi izazvao otpor stranke (koalicije) iz koje je izabran, ne treba postati bezličan i mogao bi ponekad nekom retoričkom figurom ”pecnuti” oporbu, ali u pogledu političkih tema koje ideološki “raspaljuju” trebao bi zatomiti svoje političke preferencije i ne biti vojnik svoje stranke.

Kakve bi reakcije javnosti izazvala da je u govoru predsjednika Hrvatskog sabora izrečena rečenica: “Dajte već jednom pojmite da je zauvijek nestalo stare gospodske vlasti militarizma, kapitalizma, birokratizma i klerikalizma”? To je rečenica iz znamenitog  govora ”Ne srljajte kao guske u maglu!”  Stjepana Radića u Saboru 24. studenog 1918. godine!

A za to je, jer svi smo grešnici, možda ćete se složiti, zapravo potrebna velika vrlina koja podrazumijeva i osobnu slobodu. I tu prestaju pravo i politika, a započinje metafizika.

Takvim djelovanjem predsjednik Hrvatskog sabora bi trebao steći uvažavanje oporbe, a stranka koja ga je izabrala bi dobila “prijateljsko lice” za javnost.

Jesu li i u kojoj mjeri dosadašnji predsjednici Hrvatskog sabora dosezali taj ideal?

U kojoj mjeri to najavljuje nastupni govor sadašnjeg predsjednika Hrvatskog sabora akademika Reinera?

Da je svjestan toga ideala ukazuje zahvala Josipu Leki kojemu “nije bilo uvijek lako i da je nerijetko imao dvojbe i drugačije mišljenje od onog kojeg je sa ovog mjesta morao iznositi i svjestan sam da mu je stoga ta zadaća bila tim teža” te predanost “kulturi dijaloga i diskusije na osnovu argumenata, odbacivanju isključivosti te pluralizmu mišljenja i otvorenosti prema različitim stavovima“.

Akademik Reiner je prigovorio da su sva medijska izvješća o njegovom nastupnom govoru isključivo izdvojila njegovu (samo)inicijativu o promjeni naziva hrvatskog predstavničkog i zakonodavnog tijela u Hrvatski državni sabor.

No što će “vratiti nadu, osmijeh na lice i ponos građanima“? Promjena naziva Hrvatskog sabora ili toliko očekivana i najavljivana uspješna gospodarska i socijalna državna politika?

Kako će se “strasti, koje su nastale prije izbora… pretvoriti u našu snagu u zajedničkoj borbi za budućnost naših građana” kada se iznesenom prijedlogu u medijima nepodijeljeno pridaju (utemeljeno ili neutemeljeno) konotacije koje provociraju stav Hrvata (lijevih političkih preferencija)? Ili u spontanosti svoje ideje o promjeni naziva Hrvatskog sabora akademik Reiner nije bio toga svjestan?

U svjetlu trenutne podjele zastupničkih mandata i mišljenja novih aktera političke scene (vidi ), nasuprot dosadašnjem, od ustavnih promjena 2000. god. zaživjelom ”parlamentarizmu poremećene ravnoteže u korist izvršne vlasti”, najavljuje se kako bi se politički značaj Hrvatskog sabora mogao promijeniti u njegovu korist (mogući predmet neke druge rasprave je da su takva uvjerenja u sklopu trenutnog hrvatskog ustavnopravnog i političkog okvira – osobito izbornog zakonodavstva i nedemokratičnosti unutarnjeg djelovanja političkih stranaka, ali i dosadašnjih empirijskih poredbenih iskustava parlamentarne demokracije, neutemeljena i neočekivana).

Akademik Reiner je prigovorio da su sva medijska izvješća o njegovom nastupnom govoru isključivo izdvojila njegovu (samo)inicijativu o promjeni naziva hrvatskog predstavničkog i zakonodavnog tijela u Hrvatski državni sabor. No što će “vratiti nadu, osmijeh na lice i ponos građanima”? Promjena naziva Hrvatskog sabora ili toliko očekivana i najavljivana uspješna gospodarska i socijalna državna politika?

Time bi i funkcija predsjednika Hrvatskog sabora mogla postati još zahtjevnijom i značajnijom. Samim time se nadati da će njezini nositelji biti dorasli tim potencijalnim suštinskim promjenama.

Napomena za daljnje promišljanje o delikatnosti pozicije predsjednika Hrvatskog sabora:

Kakve bi reakcije javnosti izazvala da je u govoru predsjednika Hrvatskog sabora izrečena rečenica: “Dajte već jednom pojmite da je zauvijek nestalo stare gospodske vlasti militarizma, kapitalizma, birokratizma i klerikalizma”?

To je rečenica iz znamenitog govora ”Ne srljajte kao guske u maglu!” Stjepana Radića u Saboru 24. studenog 1918. godine!

> Svi tekstovi ovog autora