novinarstvo s potpisom
Miljenko Jergović, ”Dvori od oraha”, Durieux, Zagreb, 2003.
(Opaska uredništva: Jergovićev roman ”Dvori od oraha” može se naći ako se potrudite. Iako je objavljen 2003., preporučujemo knjigu onima koji je nisu uzeli u ruke ne samo zbog drugoga, sjajnog pojavljivanja na engleskom jeziku. Nakon američkog pojavilo se, naime, i britansko izdanje.)
Literatura, zaključuje Thompson, pokazuje da je raspad Jugoslavije bio dugo pretkazivan, pa to potom pokušava potkrijepiti komentirajući recentne prijevode Jergovićevih “Dvora od oraha”; Basarine “Fata Morgane”, Vojnovićeva romana “Jugoslavija, moja dežela” te “Znakova pokraj puta” Ive Andrića
Britanski povjesničar, autor biografije Danila Kiša i, općenito, jedan od ponajboljih poznavatelja prostora bivše Jugoslavije među zapadnim novinarima, Mark Thompson, nedavno je u The Times Literary Supplementu objavio članak u kojem četiri, lanjske jeseni na engleski prevedena naslova, autora Svetislava Basare, Miljenka Jergovića, Gorana Vojnovića i Ive Andrića kontekstualizira u povijesti ratova i odnosa na Balkanu, ponajviše onih iz 1990.-ih, ali i šire, konstatirajući da je umjetnost zemalja bivše Jugoslavije natopljena tim temama možda i više no što je zdravo, kad već politika ništa od povijesti nije kadra učiti.
Makar se Haški sud sljedeće godine zatvara, Thompson piše da je, ipak, “još daleko razumijevanje podrijetla i prirode zvjerstava počinjenih u Bosni, Hrvatskoj i na Kosovu”.
I dok vođe po cijeloj regiji ne priznaju zla počinjena od vlastite strane, puno je toga vidljivo u umjetnosti. Literatura, zaključuje Thompson, pokazuje da je raspad Jugoslavije bio dugo pretkazivan, pa to potom pokušava potkrijepiti komentirajući recentne prijevode Jergovićevih “Dvora od oraha”; Basarine “Fata Morgane”, Vojnovićeva romana “Jugoslavija, moja dežela” te “Znakova pokraj puta” Ive Andrića koje je pisao više od 30 godina, sve do smrti, i koji su tek četrdesetak godina kasnije, u rujnu 2015., doživjeli prvi engleski prijevod.
Prošle je jeseni objavljeno američko izdanje “Dvora od oraha” Miljenka Jergovića koje Thompson predstavlja kao “robusna komentatora, velikodušna i oštra naizmjenično, te izvanredna pisca”. Čitatelje kratko upoznaje sa sadržajem romana, prvi put objavljena 2003.
Hvaleći pri tome prevoditelje, Stephena M. Dickeyja i Janju Pavetić-Dickey, koji su, kaže, nastojali izraziti “autorovu verziju hrvatsko-srpskog jezika, njegovu govornu tradiciju, dijelove folklora i komunističke mitologije, govor raznih carstava i okupatora, a sve to pomiješano s ironijom onih koji su opstali, koja silu i trpljenje čini podnošljivijim”.
Thomspon dalje piše kako osobno i javno iskustvo nasilja u romanu zasjenjuje naraciju. Evocirajući početno kolektivno krvoproliće, konstatira, Jergović ističe želju da se naudi, ojačanu nepromišljenošću i odsustvom kazne.
Elokventan je Jergović, drži Thompson, također, i kad je riječ o počiniteljima: “Izgubili su mir svojih duša. Postali su čudovišta među ljudima i mogu ih razumjeti samo oni koji su klali i ubijali na drugoj strani.”
Autor barata likovima i zapletom staloženošću eksperta, stvarajući autentičnu strukturu glasova i plauzibilan scenarij. “Dvori od oraha” gotovo da uvjeravaju čitatelja da je Jugoslavija, nakon svega, bila golema konfabulacija i romansiraju njezinu prošlost, zaključuje Mark Thompson.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).