novinarstvo s potpisom
Kamo god ide, a to je opet ponovio i sada u Požegi, Tomislav Karamarko preporuča se glasačima s obećanjem da neće dirati županije. To za njega ne dolazi u obzir premda je Ekonomski institut egzaktno utvrdio da samo devet od ukupno 21 sadašnje županije može funkcionirati bez tuđe pomoći. Čak 12 županija to nije u stanju. Siromašne su, neke su upravo tragično nerazvijene.
Opstaju, dakle, samo zahvaljujući konstantnoj financijskoj aspanaži iz državnog proračuna, pa stručnjaci iz Ekonomskog instituta preporučuju da se sadašnji model zamijeni formiranjem bitno manjeg broja regionalnih cjelina koje će biti ekonomski održive. To što nisu ni pokušali razbucati skupi i apsurdni labirint od skoro 600 lokalnih jedinica jedan je od bitnih propusta sadašnje Vlade koja više nema novaca ni za nastavničke plaće.
Istina, da su tu reformu i htjeli provesti, ne bi to mogli bez glasova opozicije budući da se onda mora mijenjati Ustav. A evo sada konačno znamo i to da su sadašnje županije svetinja za Karamarka i da o promjenama – ni sada, ni bilo kada – ne želi čuti ni riječ.
Ako, dakle, HDZ dogodine dobije izbore, na umjetno održavanje sulude mreže općina, gradova i županija nastavljamo bacati oko 20 milijardi kuna godišnje, od čega pet milijardi kuna samo za plaće preko 40.000 službenika od kojih su mnoge, po pravu ratnoga plijena, uhljebile stranke na grbači poreznih obveznika.
To je ugrubo oko 660 milijuna eura. Teško je sagledati kolika je to suma, pa evo. Pelješki most koštat će između 200 i 220 milijuna eura. Znači, samo od iznosa koji se troši za plaće lokalne birokracije – godišnje bismo mogli platiti tri Pelješka mosta. Tri. Kad se odbiju troškovi za broj činovnika koji bi bili potrebni i u nekom drugom, racionalno organiziranom sustavu – dovoljno još za barem dva mosta godišnje.
Karamarku se, međutim, fućka za novac koga više nigdje nema ni za lijek, i za uštede, zanimaju ga samo izborni glasovi. Pa je tako već obećao da se neće otpuštati prekobrojni u državnoj administraciji, a u utorak se s posebnim ponosom pohvalio da je upravo potpisao za referendum protiv davanja autocesta u koncesiju.
Kako tu stojimo, i predsjedniku HDZ-a svakako mora biti kristalno jasno. Dolaze na naplatu četiri milijarde duga za kredite koje su državne tvrtke u prijašnjim mandatima vlasti podigle za cestogradnju. Pritom su – samo da se ne zaboravi – upravo Karamarkovi stranački drugovi razradili razne metode umjetnog uvećavanja troškova izgradnje kako bi na tim investicijama mogli zamračiti teške milijune.
Prema tako popljačkanim svotama, ova kupaonica s tuš kadom u uredu ministra Zmajlovića i ta neka druga ministarska razbacivanja – protiv kojih apsolutno treba udarati svom snagom – ipak predstavljaju jedno obično ništa.
A one četiri milijarde eura za servisiranje HAC-ovih i ostalih dugova Hrvatska nema, niti je u ovoj besparici sagledivo odakle ih uzeti. Pogotovo uz Karamarkov recept za dodvoravanje temeljen na očuvanju županija, prava birokracije, nereda u zdravstvu, te na povici na porez na nekretnine, outsourcing i sve drugo što nam se savjetuje iz EU.
Čovjek koji želi pobijediti na izborima morao bi pokazati više ozbiljnosti i političkog poštenja jer će i njemu doći dan kad će ga građani početi pitati za junačko zdravlje.
(Prenosimo s portala Novoga lista).