Koliko koštaju mrtvi?

”Hoćemo li u ime spašavanja života ostaviti cijelu češku ekonomiju na samrti?” Ovo je naslov teksta iz pera dvojice ekonomista, nekadašnjih čelnika Češke narodne banke, bivšeg guvernera ZdeňkaTůmei viceguvernera Mojmira Hampla, objavljen prije nekoliko dana u uglednom dnevnom listu Hospodářské noviny.

Teško je reagirati hladne glave i neokrenutog želuca na ovakva razmišljanja u vrijeme kada se zdravstveni radnici cijele planete svake minute bore za ljudske živote i kada je većina zemalja uvela slične mjere u borbi protiv širenja smrtonosnog virusa.

Poštedjet ću vas argumenata koje su dvojica ekonomskih umova navela u obranu slobodnog tržišta i kalkulacije gubitaka, radije ću napisati reakciju jednog češkog političkog komentatora, Petra Kamberskog, koji, usput rečeno, ne negira legitimnost svakog postavljenog pitanja, pa i onog vrlo važnog – što će biti s ekonomijom.

U komentaru pod naslovom ”Koliko košta 627 mrtvih dnevno, gospodine Tůmo”, Kamberský podsjeća na riječi njemačke kancelarke Angele Merkel, kojoj se sigurno ne može zamjeriti da joj nije stalo do njemačke ili svjetske ekonomije: ”Mi smo društvo kojem je stalo do svakog života i svakog čovjeka.”

Katastrofe širokih razmjera, poznato nam je svima, izvuku iz ljudi ono najgore i ono najbolje. Dovoljno je da svakodnevno provirimo na društvene mreže, pa da nam se smuči ljudski rod ili razgali duša i obnovi vjera u ljude i u smisao života. Ovo potonje podrazumijeva i spašavanje života ugroženih. A spašavanje podrazumijeva solidarnost. A solidarnost u prvom planu ne vidi cijenu i gubitke

Izgleda da spomenuta gospoda ekonomisti imaju potpuno drugačije vrijednosti, piše Kamberský i zaključuje:

”Kada bismo koristili njihovu paušalizaciju i argumentaciju mogli bismo napisati: Obojica rade na visokim pozicijama u konzultantskoj tvrtki KPMG i kvartalni bonusi koje dobivaju od vrtoglavih obrata zahuktale ekonomije su im očigledno pomutili razum. Jesmo li stvorili društvo da bismo nekako živjeli ili je smisao naših života okretanje petogodišnjih ekonomskih ciklusa?”

Katastrofe širokih razmjera, poznato nam je svima, izvuku iz ljudi ono najgore i ono najbolje. Dovoljno je da svakodnevno provirimo na društvene mreže, pa da nam se smuči ljudski rod ili razgali duša i obnovi vjera u ljude i u smisao života. Ovo potonje podrazumijeva i spašavanje života ugroženih. A spašavanje podrazumijeva solidarnost. A solidarnost u prvom planu ne vidi cijenu i gubitke.

”Svi smo ljudi, braća i sestre, i zato ćemo spašavati živote i kada bi to podrazumijevalo sve novce svijeta i kada bi zbog toga potpuno propala ekonomija. Ekonomija uvijek dođe k sebi, i na stupanj na kojem prije toga nije nikad bila, u to sam potpuno siguran. Ali ako jedni drugima prestanemo pomagati, kao čovječanstvo smo završili. Tko god ima moralni kompas odlučuje se za spašavanje života.

U tome nema nikakvog ‘deala’, nikakvog kompromisa, nikakvih granica, nikakva tri milijuna, iza kojih više nema smisla tu i tu gospođu ili tog i tog gospodina spašavati. Dok možemo, spašavajmo”, napisao je poznati češki marketinški stručnjak Martin Jaroš na Facebooku kao reakciju na spomenuti tekst i pitanje jedne filozofkinje o smislu života između četiri zida.

Česi, kao ni bilo koji drugi narod, nisu imuni na stereotipe na račun drugih, ali i na vlastiti. ”Mi smo zavidni sebičnjaci koji jedino u životu žele nakupiti novca za vikendicu i Octaviju.” Ovo je jedan od omiljenih stereotipa Čeha o Česima. Kada, međutim, stigne nevolja, Česi su šampioni u solidarnosti.

Uvjerila sam se to u nekoliko navrata, da spomenem samo rat u bivšoj Jugoslaviji, razorne poplave u Češkoj 1997. i 2002., poplave u Bosni, Hrvatskoj i Srbiji 2014. godine…

Premda je češka vlast, kao i ostale iz Višegradske skupine, imala sraman odnos prema izbjegličkoj i migrantskoj krizi 2015. i još gori prema sadašnjoj (uvjerili smo se nedavno, na žalost, da cijela EU ne kotira ništa bolje) brojne češke humanitarne organizacije i pojedinci, aktivisti čine ogromne napore da na bilo koji način pomognu unesrećenim ljudima.

Otkako je koronavirus ugrozio zemlju i otkako su uvedene drastične mjere, uključujući zatvaranje granica, škola, vrtića, svih kulturnih, znanstvenihi sportskih institucija, restorana, barova, većine uslužnih djelatnosti, Česi ne prestaju pomagati jedni druge.

Studenti medicine pomažu po bolnicama, a najviše na mjestima prilagođenima za testiranje nakoronavirus. Zbog nedostatka maski pokrenute su brojne akcije pod jednim nazivom ”Cijela Češka šije maske”. Pojavilo se niz platformi na kojima se ljudi registriraju kao dobrovoljci za čuvanje djece, nabavljanje i dovoz namirnica starijim građanima i medicinskim djelatnicima.

Otkako je svijeta i vijeka ima ljudi koji će pomagati bez ikakve naknade. Pišući o solidarnosti u Češkoj, portal aktualne.cz podsjeća na britanskog sociologa Colina Rochestera koji je napisao da ”motivacija dobrovoljaca proizlazi iz kombinacije vlastitog interesa i altruizma”. To ne znači da su te dvije stvari suprotstavljene jedna drugoj.

Studenti medicine pomažu po bolnicama, a najviše na mjestima prilagođenima za testiranje nakoronavirus. Zbog nedostatka maski pokrenute su brojne akcije pod jednim nazivom ”Cijela Češka šije maske”. Pojavilo se niz platformi na kojima se ljudi registriraju kao dobrovoljci za čuvanje djece, nabavljanje i dovoz namirnica starijim građanima i medicinskim djelatnicima

Već u 19. stoljeću je Alexis de Tocqueville, prilikom svojih putovanja, primijetio da Amerikanci svoje humane akcije objašnjavaju načelom: što je korisno za zajednicu korisno je i za mene.

Njemački filozof Jürgen Habermas svojedobno je pojmio solidarnost kao reakciju ljudi odozdo na nešto što ne dobivaju odozgo (od vlade ili korporacije). Nekad su to prava radnika, a 2020. maske protiv zaraze i pomoć starijima i svim ugroženima.

Najumniji svjetski mozgovi svim silama pokušavaju naći izlaznu strategiju iz situacije u kojoj je nepoznati virus zaustavio planetu. Kako se vratiti u normalu, to trenutno na svijetu nitko ne zna, izjavio je nedavno za BBC epidemiolog Mark Woolhouses Edinburškog sveučilišta.

Svatko radi ono što zna i može, a svi umijemo pomagati. Filozofi, politolozi, političari, ekonomisti, novinari i svi ostali imaju se pravo pitati, kao i Karlo Jurak, doktorand na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u tekstu na portalu Političke misli.

”Jesmo li spremni dočekati novu sljedeću ekonomsku krizu? I tko će nju najviše platiti? Ako ona izbije u svom punom opsegu, treba li se čuditi ako vlasti uvedu izvanredno stanje – tada ne zbog korona virusa, nego zbog građanskih prosvjeda i nemira? Ta se pitanja postavljaju u cijelom svijetu, ne samo u našoj zemlji.

Ne smijemo ih ignorirati, nego se spremati za razborit odgovor na takve nove izazove, kako bismo spriječili autoritarna rješenja. Ova je kriza šansa za treniranje te razboritosti, kako bismo pokazali da smo spremni za slobodu. Spremnost za slobodu danas se ogleda – u ostajanju kod kuće.”

Potres u Zagrebu izbacio je ljude iz domova u trenutku kad ostajanje kod kuće znači spašavanje života. Izazvao je valove solidarnosti i podrške u cijeloj zemlji i u regiji.

Ni najtvrđa srca nisu ostala ravnodušna na pljesak Beograđana u znak podrške Zagrepčanima, a karikatura sarajevskog umjetnika Midhata Kapetanovića na kojoj Vučko, simbol zimskih OI 1984, pomaže Zagiju, simbolu Univerzijade 1987 da izađe iz razrušenih zgrada izmamilaje mnogima suze i dala snagu ljudima da ne posustaju i kad je najteže.

Splitska književnica Boba Đuderija pomaže, a da toga možda nije ni svjesna, svojim humorističkim postovima na Facebooku svakodnevno. Bobini postovi izazivaju smijeh koji vas diže iz stolice, ali ima i onih iz kojih izvire neizmjerna toplina, dobrota i snaga koju ova žena nesebično pruža.

Nakon potresa u Zagrebu podsjetila je na svoju reakciju 2016. nakon terorističkog napada u Nici kada je napisala da je jedini smisao prkositi besmislu čineći dobro.

”Treba činit dobro i kad se dobro dobrim ne vraća. Treba, usprkos svemu. Treba, jer je to jedino i jer ništa nema smisla. I jer je jedini udar na besmisao, to dobro. Treba činit dobro i kad pomislimo da ni činjenje dobra nema smisla. Samo besmisleno dobro mi miriše na neki smisao. Savršeno, čisto dobro, bez ikakvog smisla.”

Njemački filozof Jürgen Habermas svojedobno je pojmio solidarnost kao reakciju ljudi odozdo na nešto što ne dobivaju odozgo (od vlade ili korporacije). Nekad su to prava radnika, a 2020. maske protiv zaraze i pomoć starijima i svim ugroženima

Svjetski mediji takoreći iz sata u sat izbacuju vijesti o mrtvima i zaraženima od korona virusa. Mnogi prigovaraju da to ne rade kad ljudi umiru od sezonske gripe, karcinoma, kardiovaskularnih i sličnih bolesti. Ali spomenute bolesti nisu imale moć zatvaranja granica, škola, kompletnog društvenog života.

Češka, kao i Hrvatska, pripada sretnijim zemljama, život je u njima, do sada, kada predajem kolumnu, od korona virusa izgubio jedan čovjek.

Izraelski književnik David Grossman povodom pandemije korona virusa napisao je tekst za englesko izdanje izraelskog lista Haaretz. Web stranica Grossmanovog srpskog izdavača Arhipelaga objavila je prijevod pod naslovom ”Svi smo jedno zarazno ljudsko tkivo” u kojem pisac poentira da će, kada epidemija konačno nestane, vjerojatno svijest o kratkoći i krhkosti života podstaknuti ljude da uspostave novi redoslijed prioriteta.

 ”Možda će ljudi uvidjeti sve te vrste izvitoperenih proizvoda društva obilja i viška, pa će jednostavno poželjeti da sve to odbace. Možda će ih iznenada pogoditi obična, naivna svijest da je apsolutno strašno što postoje toliko bogati ljudi, dok su drugi ljudi toliko siromašni. Da je apsolutno strašno što tako bogat i nahranjen svijet ne daje svakoj bebi koja se rodi jednake mogućnosti.

Svakako, svi smo mi jedno zarazno ljudsko tkivo, kao što to sada otkrivamo. Sigurno je, međutim, da je dobro svakog čovjeka na kraju dobro svih nas. Dobro planete na kojoj živimo svakako je i naše dobro, to je važno za našu dobrobit i čistoću našeg disanja, kao i za budućnost naše djece.”

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Ministru kršćaninu nije sporno pljuskama odgajati djecu
    •  Je li crtica u nazivu države mogla spasiti Čehoslovačku?
    •  Nemojmo pokleknuti pred glupošću, uništit će nas
    •  Kako naći Boga s pivom u ruci, u rock klubu?
    •  Kako je ljubav pobijedila birokraciju, ksenofobiju i predrasude
    •  Treba li demokraciji u sunovratu popravljati fasadu?
    •  Bolje tragati za identitetom, nego se busati u nacionalna prsa
    •  Pravo na nasilje kao ustavno pravo
    •  Migranti, aktivisti i biciklisti: omiljena meta populista i desničara
    •  Situacija u Amazonu, Uberu... Radnici ili moderni robovi?

> Svi tekstovi ovog autora