autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Kolinda Grabar-Kitarović zapravo nikome ne treba

AUTOR: Ante Tomić / 14.01.2017.

AUTOGRAF Ante Tomić 4 Na križanju Desete ulice i Avenije Ustava u Washingtonu smješten je Smithsonianov prirodoslovni muzej i u njemu najveća entomološka zbirka na svijetu, gdje se u stotinama tisuća staklenki, ladica i vitrina čuva više od trideset pet milijuna primjeraka ravnokrilaca, opnokrilaca, resokrilaca, kornjaša, ušiju, vodencvjetova, bogomoljki, termita, uholaža i desetaka drugih vrsta kukaca.

Znanstvenici u bijelim ogrtačima u posvećenoj tišini tu promatraju cvrčke kako izlaze iz kukuljica i noćne leptire kako se roje oko žutih lampi, pišu doktorate o razmnožavanju buha i mrtva vretenca pribadačama pažljivo pričvršćuju na podloge od pliša.

I to je vjerojatno jedina adresa u američkom glavnom gradu gdje bismo prepoznali Kolindu Grabar-Kitarović.

Koliko se god u igrokazima za državnu televiziju ona usrdnije prikazivala velikom, ozbiljnijom i važnom, djelovala je sve manje, šaljivije i beznačajnije. Vjerojatno čak i manje, šaljivije i beznačajnije nego što zaslužuju ova naša ništavna zemlja i ovaj naš kmetski, musavi narod kojega nikad u povijesti nitko ni za šta nije pitao

Na svome diplomatskom izletu preko Atlantika hrvatska predsjednica je prošli tjedan bila primijećena upravo kao da je buba ili baja. Da je kakva božja ovčica ili osa preletjela park ispred Bijele kuće, taj bi događaj u političkom životu Sjedinjenih Država bio zapaženiji od Grabar-Kitarović među turistima stotinjak metara dalje, ispred ograde na pločniku.

Koliko se god u igrokazima za državnu televiziju ona usrdnije prikazivala velikom, ozbiljnijom i važnom, djelovala je sve manje, šaljivije i beznačajnije. Vjerojatno čak i manje, šaljivije i beznačajnije nego što zaslužuju ova naša ništavna zemlja i ovaj naš kmetski, musavi narod kojega nikad u povijesti nitko ni za šta nije pitao.

Nije to zaista bilo bogzna kako ugodno za neobuzdani hrvatski ponos.

Zgode poput ove slamaju ego. Osjetite se beznadno provincijalno, skrajnuto i nevoljeno gledajući kako se naša plava Pepeljuga na washingtonskoj ulici samouvjereno osmjehuje govoreći da se Donalda Trumpa “duboko podcjenjuje”.

Otkud joj sad to, pomislio sam srdito, znajući da Grabar-Kitarović o Trumpu nema baš nikakva specijalna, Peri Periću iz Babine Grede nedostupna saznanja, jer je izabranog predsjednika Sjedinjenih Država, baš kao i Pero Perić iz Babine Grede, samo vidjela na televiziji.

Preletjela je ocean u poslovnoj klasi da bi se kratko vidjela s nekolicinom epizodnih, gotovo pa ridikuloznih pojava američke administracije, a zatim je svoj objektivni diplomatski promašaj pokušala domišljato sakriti neprovjerljivom tvrdnjom kako je razgovarala i s uglednim i moćnim političarima, ali kako ugledni i moćni ne žele da ih se vidi s njom, pa su se našli u podzemnoj garaži kao Bob Woodward s Dubokim Grlom ili na nekakvom sličnom, misterioznom i opskurnom mjestu.

Vrijedilo je svakog potrošenog novčića. Za sve nas u Hrvatskoj nesumnjivo je dobro ispalo da se Kolinda Grabar-Kitarović u Washingtonu sastajala s nepoznatim muškarcima. U diskreciji. Gospoda su valjda nosila ružičasti karanfil u zapučku

E, to već ulijeva povjerenje.

Vrijedilo je svakog potrošenog novčića. Za sve nas u Hrvatskoj nesumnjivo je dobro ispalo da se Kolinda Grabar-Kitarović u Washingtonu sastajala s nepoznatim muškarcima. U diskreciji. Gospoda su valjda nosila ružičasti karanfil u zapučku.

Da sažmemo ovaj neobičan slučaj, desetak sati nam je predsjednica putovala i šest vremenskih zona prošla, a gdje je bila – nigdje, šta je radila – ništa.

Ona, istina, ima vrlo zanimljiva i originalna mišljenja o koječemu, ali je izvan zemlje malo tko želi slušati.

Pa i ovdje je sve manje razumijevanja za nju.

Već joj se i u njezinoj stranci drsko suprotstavljaju: Miro Kovač, nekadašnji ministar vanjskih poslova, otvoreno je rekao da njezin posjet Sjedinjenim Državama nije bio službeni, nego privatni.

Kolinda Grabar-Kitarović zadnjih se mjeseci doima kao balon koji se na rivi otrgnuo mališanu iz ruke i slobodno zaplovio na zračnoj struji put Šolte.

Ljubimica velikih Hrvata, pravih domoljuba i katolika svakim se danom čini sve suvišnijom otkako se HDZ vratio na vlast. Ona je ljepotica zaboravljena na svome brdu s paunovima, kao kraljevina zaključana s goblenom u najvišoj kuli dvorca.

Već joj se i u njezinoj stranci drsko suprotstavljaju: Miro Kovač, nekadašnji ministar vanjskih poslova, otvoreno je rekao da njezin posjet Sjedinjenim Državama nije bio službeni, nego privatni

Osjeti li narod danas štogod za nju, uglavnom će ga spopasti bijes od te nasmijane, lakomislene gospođe, bijes iracionalan kao i ushit koji je nekad izazivala.

Njezina je romansa s gomilama na tržnicama i stadionima bila strastvena i kratkotrajna, planula kao barut i još brže se ugasila, a prošle su samo dvije godine.

Još je više od pola mandata pred njom, a Grabar-Kitarović zapravo nikome ne treba.

Imamo predsjednicu koja nam je tehnološki višak, a zakon, nažalost, ne predviđa mogućnost da joj se isplati otpremnina i dade otkaz.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

Još tekstova ovog autora: