Kuće slavonskih Nijemaca na fotografijama iz Vinkovaca

Iz onoga što je već uvelike propalo, i nadalje nesmiljeno propada, sve većom žestinom, premda je dobar dio te arhitekture proglašen kulturnim dobrom, iz čega zrači avetinjska praznina ne samo napuštenosti, već i očaja i bijega, zatiranja ne samo tragova, već i tradicije – korijena, vlastite prošlosti koja je nekada možda bila i lijepa, iz te gotovo pa odbojne i prijeteće praznine, propasti i truleži, likovni umjetnik, slikar, pa onda umjetnički fotograf Domagoj Burilović, napravio je svojim slikarskim okom i fotoaparatom, ali i naknadnim intervencijama na snimljenim fotografijama, montažama, kojima gradi zanimljive, neobične kompozicije i prostore, jednu posebnu, impresivnu ljepotu, koja se čak i posve suprotnim dojmovima, dojmovima katkada djetinje zaigranosti i naivnosti, usijeca u memoriju promatrača.

Radi se o seriji neobičnih fotografija nazvanoj ”Dorf” (2022.- 2023.), za koje autor kaže da je ”želio da djeluju filmski, narativno, uranjajuće i atmosferično, da vizualno budu intrigantni, kontemplativni, da učine pomak od obične dokumentarnosti fotografije…”. U tome je, na zadovoljstvo promatrača, uspio.

Tako je, po tko zna koji put, i ovim umjetnički svijetlim primjerom potvrđena ona misao – kako je pisao Flaubert, u nekom od svojih pisama upućenih pjesnikinji Louise Colet, misleći na književnički, ali i općenito na posao umjetnika – ”Mi izvlačimo iz truleži čovječanstva naslade za njega samog, mi sadimo čitave košare cvijeća na rasprostrtim bijedama…”.

Da, istina je, evo i Burilovićevim primjerom, koji kopa po blatu slavonskom, suvremenom, ovom koje je prepušteno nebrizi i zaboravu, napuštanju i bijegu, traženju egzistencije i sreće po drugim krajevima svijeta, i od toga radi ”košare cvijeća”…

Pa tako sada ispada, kao neka ironija, vezana uz ove prelijepe slavonske seoske kuće, od čijih je fotografija Domagoj Burilović napravio dojmljive radove, da su ljudi iz tih kuća nestali, najčešće otišli iz okolice Vinkovaca i drugih slavonskih mjesta, na rad u Njemačku, dok su ih svojevremeno upravo doseljenici iz njemačkih krajeva u Slavoniji, i dalje, po Vojvodini i Rumunjskoj, podizali, često u nekoj kombinaciji blata i slame, možda i malo cigle, gradili.

Ovo primjećuje sam umjetnik, koji se nakon završene likovne akademije vratio kući, u Vinkovce, da se pridruži onim preostalim domorocima u borbi za daljnji život i dostojanstvo ovog nekada vrlo ponosnog, bogatog, multikulturalnog, multinacionalnog i multikonfesionalnog prostora, koji u svojoj tradiciji ima ovaj predznak ”multi”, što je neke ljude ovoga kraja učinilo širokima i slijepima za uske, slijepe ulice, što ih je nedavna povijest stavila pred njihove ravničarske habituse, koji ne trpe uskosti i ograničenja, i kojima su srednjoevropska izmiješanost i otvorenost bile dijelom svega onoga najboljega, što je svojevremeno uzdizalo ove krajeve, uz pomoć čega su rasli i napredovali, s čime su prednjačili.

Ova materijalna baština, o čijoj zanemarenosti i propadanju svjedoče Burilovićevi radovi, učinjeni na svjež i neobičan način, svjedoči o tome, ali, kako kaže autor, ”danas se kulturni identitet ovog prostora shvaća unitaristički, bez sjećanja na različite etnicitete koji su ga nekada stvarali”.

Međutim, u okolici Vinkovaca, mjesta koje leži na mnogobrojnim arheološkim nalazištima, koje se danas ističe kao najstarija evropska naseobina, na čijim prostorima se neprekinuti kontinuitet življenja bilježi u trajanju sedam ili osam tisuća godina, obzirom na ostatke neolitskih, antičkih, srednjovjekovnih i novovjekovnih kultura, na što podsjeća Domagoj Burilović u jednom od svojih intervjua, danom web časopisu Vizkultura, u kojemu govori o svom umjetničkom pristupu, motivima, tehnikama – danas, nakon tolikih živućih i preživjelih stoljeća, vladaju pustoš i propadanje.

Lijepe seoske kuće još su preostale u tragovima, taman da se jedno nadareno slikarsko oko, nadahnuto i filmskim vizurama i imaginacijom, poigra s tim estetiziranim pročeljima, u svojim ih naknadnim interpretacijama i montažama stavlja u guste nizove i redove, slično gustim nizovima kućnih pročelja na austrijskim kućama, na slikama Egona Schielea, ili ih umeće u razne žive boje, ili pak okružuje zelenim krošnjama stabala, čime se sve postižu neobični stilski efekti, koji stvaraju osjećaj estetske prijatnosti i zadovoljstva, koji u stvarnome životu tome kontekstu tako nedostaju.

Ali u ružnoći ima ljepote, tako nas uče pjesnici, i čak ona iz nje često raste, samo je potrebno da tu alkemijsku preobrazbu izvedu prave ruke, odnosno prave oči, u suradnji s pravim duhom, znanjem i iskustvom.

U slučaju ovog umjetnika sve je sretno pogođeno, o čemu svjedoče i drugi njegovi fotografski ciklusi (kao što su ciklusi ”Post Factum” i ”Teraformiranje” iz 2017. godine), veoma uspješni, a premda je on napustio klasičan likovni izraz da bi se, trenutno, usredotočio na fotografiju, on je u njoj – opet – jedan slikar, i to svakako zanimljivog formata, na čije radove valja obratiti pažnju (serija radova ”Dorf” odjeknula je na međunarodnoj umjetničkoj sceni – dobila je nagradu Sony World Photography Award u Londonu).

Ciklus umjetničkih fotografija ”Dorf” trebao bi postati i jedna fotoknjiga, također i jednoga dana – što od autora traži još dosta posla, prebaciti se, prerasti i u jedan eksperimentalan film.

Autor je u ovaj velik i iscrpan projekt na kojemu je do sada već radio cijeli niz godina, uglavnom u vremenskom periodu od četiri do osam ujutro, financijski, a radi se tisućama prijeđenih kilometara, (vrijeme i tehnologiju utrošena na rad i ne računa), odradio sam, uz rad u školi, obitelj, dvoje male djece i rad na adaptaciji kuće.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Dnevnik Witolda Gombrowicza
    •  Naši ''europejci''
    •  Duh starog europskog slobodarstva: priče Sławomira Mrożeka
    •  Stranci na privremenom radu kao naš domorodački spas i nada
    •  Camusova ljeta u Alžiru
    •  Sanatorij pod klepsidrom
    •  Osam i pol, jedne ljetne večeri
    •  Kakva sada MORA biti naša domovina?
    •  Hrabrost nijanse Jeana Birnbauma
    •  Sitni prevaranti i vrijeme Divljeg zapada

> Svi tekstovi ovog autora