Lav XIV. će biti papa Kristovog Govora na Gori

Sudeći prema prvim porukama, papa Lav XIV. bit će papa umjerenosti, a ako nešto nedostaje današnjoj Katoličkoj crkvi, to je zasigurno umjerenost.

Papa Franjo je, kada ga gledamo u relaciji s prosječnim vjernikom odnosno kada ga gledamo u relaciji s institucijom kojoj je bio vrhovni vjerski poglavar, prednjačio u dobroti. Njegova dobrota je bila ispred realizirane i prakticirane dobrote Katoličke crkve, zbog toga je oduševljavao ljude dobre volje, neovisno o tome jesu li ili nisu vjernici.

Franjo se nije obraćao ljudima kao vjernicima, on je vjernike pozivao da se dokažu u svojoj ljudskosti. To ga je, u okoštalom i beživotnom sustavu, pogodnom za deponiranje kojekakvih antropoloških ruševina, pretvorilo u neprijatelja. No, njega to nije previše mučilo, nije se iscrpljivao u uzaludnim borbama, potpuno je bio posvećen afirmaciji ljudskosti u vremenu kojem pripada.

Papa Benedikt XVI. je, naprotiv, prednjačio u spoznajno-intelektualnom i idejnom smislu. Njega sam, u jednom komentaru, opisao kao misao ili ideju o kršćanstvu kojoj nedostaje tijelo odnosno materija koja će tu ideju primiti. On je plutao u transmundalnom području – oduševljavalo ga je idejno područje, ideje je nudio, a suočavao se s nataloženim, skrivenim, monstruoznim slojevima klerikalne niskosti.

Benedikt XVI. se, odreknućem od aktivne papinske službe, potpuno identificirao s idejom – sam je postao ideja bez tijela. Prestao se kretati u Crkvi, postao je nevidljiv i neprimjetan, ali prisutan. Znali smo da postoji i da misli Crkvu, ali ništa više od toga.

Papa Lav XIV. je, kako sam već naveo, papa kreposti umjerenosti, i to umjerenosti shvaćene u aristotelovskom smislu. U sukobima podijeljenoj Crkvi, koja, isto tako, djeluje u sukobima podijeljenom svijetu, papa Lav XIV. unosi krepost koja dekonstruira sukobe, uvažava različitosti i odnose prožima osjećajem za pravu mjeru, a sve kako bi svatko mogao biti ono što želi biti, bez poništavanja drugoga.

Katolička Crkva se, zahvaljujući političkim utjecajima jačanja desničarskog populizma, sve više pretvara u vještičji kotao koji se nalazi pred zlokobnim ključanjem. Ona je u sebi podijeljena, okuplja zagovornike nespojivih političkih krajnosti, koji vjeruju zbog političkih razloga.

Katolička Crkva nije jednoznačna, to nikada neće i ne može biti, baš kao što nikada neće u svijet unijeti neku pozitivnu društvenu revoluciju. Ona nije pokretač društva, nego je ili trezor egzistencijalnih istina koje vjernike oduševljavaju ili je, naprotiv, deponij toksičnih predrasuda koje potiču na najgora zvjerstva.

Hoće li Crkva biti trezor ili deponij, ne ovisi o Crkvi, nego o vjernicima koji joj pripadaju. Vjera je osobna dimenzija, a Crkva je zajednica vjernika. Vjernici se međusobno razlikuju, oni žive konflikt osobne vjere i komunitarne naravi Crkve. Katolička Crkva je zapravo, da se poslužim postmodernom terminologijom, aporijski kôd u kojem je trajno zaključana potreba da se vjernik vjerom definira kao pojedinac, ali i da živi zajedništvo onoga što se naziva narodom Božjim.

Bez zaključavanja u iracionalnost crkvenog kôda, nema katoličanstva. Razlika među pojedinim katolicima je apsolutna. Aporijski kôd ima sposobnost te apsolutne razlike u sebe primiti i nositi ih upravo kao aporiju. Razlika između mene i Željke Markić je apsolutna, ona i ja možemo pripadati istoj Crkvi samo na aporijski način.

Benedikt XVI., Franjo i, evo, sad Lav XVI., kao vjerski poglavari, javno demonstriraju tu aporijsku dimenziju katoličanstva – oni će sačuvati, braniti, prezentirati popularizirati iste vjerske istine, one su nepromjenjive, ali će to činiti modelom dinamizma vlastite vjere.

Oni su glasnogovornici iracionalnosti vjere, koliko budu autentični u dinamizmu individualne vjere, toliko će katolički nauk učiniti prihvatljivim suvremenom svijetu. Papa Franjo je pokazao da sekularno društvo, a ono je utemeljeno izvan dohvata religijskih dogmi, nije protiv tih dogmi, ali samo ako one pripadaju unutarcrkvenom području.

Crkveno naučavanje o homoseksualnosti, tzv. rodnoj ideologiji i pobačaju je i dalje isto, ali, zahvaljujući Franjinoj dobroti, koja uvažava sekularno društvo, ne iritira upravo zbog toga što je svoju individualnu dobrotu, koja je i dalje aporijska jer je zaključana u dogmatske istine, postavio kao točku uspostavljanja dijaloga sa svijetom. Katolička Crkva sa suvremenim svijetom uspostavlja aporijski dijalog.

Tamo gdje je dijalog, nema sukoba, tamo gdje su sukobi, dijalog nije moguć.

Franjo je bio papa dobrohotnog dijaloga, u tome je bila njegova veličina i posebnost. Zbog tog dobrohotnog dijaloga je bio prihvaćen, kako u sekularnom društvu, tako i u Crkvi, shvaćenoj kao zajednici vjernika koji vjeruju komuniciraju dobrotom. Protiv njega su, posebno među deklariranim vjernicima bez svijesti o naravi katoličkog aporijskog kôda, bili lažni vjernici koji pozivaju na zajedništvo konflikta i borbe.

Lav XIV. je izabran da i u laž unese umjerenost, kako bi tu laž zaustavio prije nego što ona eruptira u nasilje. Nadam se da će u tome uspjeti.

Znakovito je njegovo obraćanje novinarima i ostalim medijskim djelatnicima koje poziva da izaberu ”put komunikacije koja gradi mir”. Ova rečenica sažima njegov program rada – on želi biti komunikator slobode, jer bez slobode nema izbora, a sve kako bi se ”izgradio mir”.

Mir, dakle, nije izgrađen, njega tek treba izgraditi. Zalaže se za ”razoružavanje komunikacije” koja je sada, u Crkvi i svijetu, obilježena oružjem ”predrasuda, ogorčenosti, fanatizma i mržnje”.

Obraćao se novinarima, ali i sebi – jasno je definirao problem koji ga duboko muči, ali je na sebe preuzeo odgovornost za sudbinu ogorčenih vjernika s predrasudama, fanatizmom i mržnjom. Takvima je odlučio ili oduzeti Crkvu ili ih dovesti do toga da odbace oružje koje su prigrlili.

Vjernik je razoružan i izložen. Kristov Govor na Gori kršćane je izjednačio s mirotvorcima koji komuniciraju mir. Lav XIV. nam je poslao poruku da će biti papa Kristovog Govora na Gori, a to je mirotvorni papa kreposti umjerenosti.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Glasači HDZ-a u Zadru ne trebaju polagati test inteligencije
    •  Hrvatska nestaje u kanibalističkom zanosu lažljivaca
    •  Franjo nikada nije izdao vlastitu ljudskost
    •  Ne postoji razlika između tzv. naših i vaših silovanja
    •  Isus Krist ne udovoljava hrvatskom poimanju kršćanstva
    •  Ne ponizuj se i ne plači pred tuđim vratima!
    •  Riječ o ljudima koji nikada ništa realno nisu bili
    •  Zašto je važno da Plenković izgubi izbore u Zadru
    •  U korizmi sam se odrekao boga afektiranih vjernika
    •  ''Poison Cake'' za nemoralne kuhinje hrvatskih biskupija

> Svi tekstovi ovog autora