Matematika, inteligentni dizajn i ateizam

Relativno nedavno kolega Željko Porobija objavio je nekoliko članaka (ovdje, ovdje i ovdje) u kojima raspravlja o odnosu znanosti, posebno teorije evolucije i religije, zatim o odnosu ateizma i matematike i, na kraju, o nekim aspektima ateizma, etike, filozofije i religije.

U člancima je velika većina onoga s čime se slažem, no i nekolicina stvari koje su ili netočne ili pozivaju na daljnju raspravu.

Ta rasprava nije urgentna – jer odnos znanosti, ateizma i religije to već dugo nije – a osim svega, u zemlji i svijetu se neprestano događaju stvari koje puno više zahtijevaju našu pažnju. No ako imate 15-tak minuta, možda će ovo biti ugodna razbibriga.

Kolega Porobija i ja se slažemo da nema evidencije da se naše hipotetsko biće dokazalo – a čini mi se da bismo oko tog odgovora mogli dobiti konsenzus. No onda pripadna vjerojatnost nije 1/2, nego 1!

Krenimo od članka o ateizmu i matematici u kojem kolega Probija prezentira jednostavan argument da je postojanje boga (ili Boga) jako malo vjerojatno. Naime, pretpostavimo da postoji beskonačno biće, koje je uvijek postojalo i uvijek će postojati (to je valjda neki model boga). Onda postavimo pitanje: koja je vjerojatnost da takvo biće nije dosad ostavilo ni jedan jedini dokaz svog postojanja?

Pretpostavimo da je ta vjerojatnost 1/2. Sada postavimo sljedeće pitanje: koja je vjerojatnost da se takvo biće dosad nije ni pokazalo? I opet pretpostavimo da je odgovor 1/2. Onda je vjerojatnost združenog događaja – “da se biće nije dokazalo ni pokazalo” – točno 1/2 * 1/2 = 1/4.

Ako nastavimo nizom sličnih jednostavnih pitanja i svakom odgovoru pridijelimo vjerojatnost 1/2, vidimo da je vjerojatnost da postoji beskonačno biće s traženim svojstvima jako, jako mala – budući da je, matematički govoreći, lim_n (1/2)ⁿ = 0.

I eto, to je to – nema Boga ili je njegova egzistencija zanemarivo malo vjerojatna.

Ja imam nekoliko primjedbi na ovu računicu: kao prvo, ovdje se ne radi o primjeni Bayesovog teorema, kako tvrdi kolega Porobija, nego jednostavno o računu združenih vjerojatnosti; a drugo, i puno važnije, je da je račun netočan. Štoviše, njegov se analogon koristi u tzv. teoriji inteligentnog dizajna, pa ćemo se prvo malo time pozabaviti.

Teorija ID-a postulira da je nemoguće – odnosno jako malo vjerojatno – da je kompleksnost života na Zemlji nastala slučajno i da je jedini razuman odgovor pozvati se na natprirodnu, inteligentnu intervenciju.

Naravno, ID nije nikakva “alternativna teorija evolucije” jer nema nikakvu empirijsku podlogu; ona nije ništa drugo nego umivena, “civilizirana” varijanta kreacionizma.

Glavni ID-ovski argument izgleda otprilike ovako: koja je vjerojatnost da je neki podmorski vulkan izbacio neku proto-staničnu opnu? Pa, neka bude 1/2. Zatim, koja je vjerojatnost da ta opna proguta neki proto-genetski materijal? Opet 1/2. I onda, koja je vjerojatnost da ta ista opna s genetskim materijalom proguta neki proto-metabolizam? Zacijelo 1/2 (upravo sam opisao aktualnu teoriju abiogeneze).

I tako idemo dalje, preko prvih bakterija, plavo-zelenih algi do prvih višestaničnih organizama i prvih kralježnjaka te dalje do riba koje su izašle na kopno (link na wiki ). I vjerojatnost toga svega je 1/2 * 1/2 * 1/2 * 1/2 * 1/2 * … Zgodno, zar ne?

Naime, pretpostavimo da postoji beskonačno biće, koje je uvijek postojalo i uvijek će postojati (to je valjda neki model boga). Onda postavimo pitanje: koja je vjerojatnost da takvo biće nije dosad ostavilo ni jedan jedini dokaz svog postojanja?

No ja bih ovu računicu – koja i nije nešto strašno zanimljiva – na trenutak zaustavio i temeljitije se pozabavio detaljem od prije otprilike 70 milijuna godina: koja je vjerojatnost da se asteroid promjera otprilike 2 km zabije u Meksički zaljev blizu poluotoka Yucatan i proizvede katastrofu globalnih razmjera koja je izazvala kraj ere dinosaura i naznačila početak ere sisavaca?

Odmah vidimo da to baš i nije jasno postavljeno pitanje – da li nas zanima vjerojatnost da se asteroid zabije u Meksički zaljev danas popodne, sutra, u narednih godinu dana ili narednih milijun godina? To su sve različiti događaji kojima moramo pridružiti različite vjerojatnosti, s time da je jasno da je udar asteroida u bilo kojem pojedinom danu zanemarivo malo vjerojatan.

Ipak, jako malo vjerojatne stvari se događaju – ako ne vjerujete meni, pitajte dinosaure (odnosno ptice, njihove potomke) – jer se, zaista, jedan dan prije otprilike 70 milijuna godina asteroid zabio u Meksički zaljev i najavio eru sisavaca.

I što sada? Da li se dogodilo čudo, da li je to znak neke intervencije odozgo? Naravno da nije, nego se jednostavno dogodilo nešto što je jako malo vjerojatno (i u to možemo biti gotovo sigurni, jer nema drugog dobrog objašnjenja za mnoštvo dokaza koji pokazuju da se radilo o udaru asteroida u Meksički zaljev).

No, sada možemo postaviti malo drugačije pitanje (pazite na glagolsko vrijeme!): koja je vjerojatnost da je jedan dan prije 70 milijuna godina asteroid udario u Meksički zaljev? Pa – jasno je – 1 ili gotovo 1. Zaključak: malo vjerojatne stvari se mogu dogoditi, a nakon što su se dogodile, vjerojatnost da su se dogodile je 1. Simples, eh?

Isto tako, primijetite da su 1/2 u gornjoj ID-ovskoj računici najblaže rečeno vrlo proizvoljne. Vjerojatnost da ribe izađu na kopno sigurno nije 1/2, inače biste nakon nekoliko dana na Jadranu primijetili jato gavuna kako šeće do lokalne slastičarnice.

Kolonizacija kopna – odnosno izlazak riba na kopno – je malo vjerojatan događaj, u biti dugotrajan proces, koji se, koliko vidimo po fosilnim ostacima, dogodio samo jednom (ili samo jednom uspješno).

Analogno, vjerojatnost abiogeneze sigurno nije 1/8 – štogod to značilo – inače bi oceani u blizini podmorskih vulkana vrvjeli od različitih proto-organizama novog tipa, a nitko do sada nije tako nešto pronašao.

I gdje to ostavlja ID-ovski račun? Brojke koje koriste su vrlo proizvoljne; svi znamo da je (1/2)¹⁰⁰ jako mali broj – pa što? Da li smo iz svega toga nešto naučili?

Vjerojatnost da ribe izađu na kopno sigurno nije 1/2, inače biste nakon nekoliko dana na Jadranu primijetili jato gavuna kako šeće do lokalne slastičarnice

ID-ovci žele pokazati da je evolucija života na Zemlji toliko malo vjerojatan proces da nam je nužna natprirodna intervencija da bismo ga razumno objasnili.

Gornji argument niti točno procjenjuje vjerojatnost evolucije života – a vidjeli smo na primjeru s asteroidom da je to bez dodatnih specifikacija besmisleno pitanje – niti nudi ikakvu procjenu vjerojatnosti alternativnih scenarija.

Drugim riječima, da bismo ikako igdje opravdali natprirodnu intervenciju, potrebno je precizno formulirati taj alternativni scenarij – intervencija se dogodila tada i tada, u tom i tom obliku i imala je te i te posljedice.

I unatoč tome što teorija evolucije, astrofizika/kozmologija, kvantna fizika, molekularno biologija….. ostavljaju jako puno prostora za razne intervencije – jer su naši modeli, posebno u biološkim znanostima, još uvijek relativno primitivni i puno stvari ne znamo objasniti – nitko se ozbiljno ne trudi uvesti natprirodnu intervenciju u neku od gornjih znanstvenih disciplina.

Kao prvo, to je težak posao – potrebno je ozbiljno “zaroniti” u problematiku, savladati prethodne i aktualne tehnike, sakupiti evidenciju i onda predložiti novi model/teoriju – jer to je ono kako se znanost razvija i ide naprijed.

A drugo, i još važnije, kako bi izgledali rezultati takvih istraživanja – “Kumranski spisi i aksionski model tamne materije u Mliječnom putu”? “Utjecaj molitve na distribuciju padalina u okolici Jerihona 1200.-1000. prije Krista”? “Širina čeljusti Homo erectusa na lokalitetu u Gruziji i postotak besmrtne duše”?

Ovo sve sigurno nema smisla i tako nešto niti smo vidjeli, niti ćemo vidjeti. ID-ovci su u krivu, nema natprirodne intervencije u prirodnim procesima i znanost i religija se ne mogu miješati. Oni niti podupiru jedno drugo, niti jedno drugo negiraju, već su neovisni.

I što sada s “dokazom” kolege Porobije? Naoružani asteroidom možemo pažljivije pogledati što se pita: pretpostavili smo da postoji beskonačno, vječno biće i pitamo se koja je vjerojatnost da se takvo biće nije dokazalo (uočite opet glagolsko vrijeme!)?

ID-ovci su u krivu, nema natprirodne intervencije u prirodnim procesima i znanost i religija se ne mogu miješati. Oni niti podupiru jedno drugo, niti jedno drugo negiraju, već su neovisni

Ovo nas vodi direktno u Meksički zaljev – jer to nije pitanje vjerojatnosti, nego dokaza: ako bacim novčić i pitam se “Da li je palo pismo ili glava?”, odgovor nije “1/2”, nego “Pogledaj novčić”! Kolega Porobija i ja se slažemo da nema evidencije da se naše hipotetsko biće dokazalo – a čini mi se da bismo oko tog odgovora mogli dobiti konsenzus. No onda pripadna vjerojatnost nije 1/2, nego 1!

Lagano vidimo da su i ostala pitanja koja kolega Porobija postavlja pitanja evidencije, a ne vjerojatnosti i naše hipotetsko beskonačno biće ostaje nedirnuto našim nedostatkom evidencije o svom postojanju.

Hipotetsko biće ostaje baš to – hipotetsko, nadrealno, natprirodno – i metode prirodnih znanosti i matematike ne mogu niti potvrditi niti opovrgnuti njegovo postojanje.

Biti agnostik i nije tako loš izbor.

Naravno, ako pažljivo pročitate ovaj tekst, vidjet ćete da je u gornjim argumentima sadržan još jedan zaokret, no o tome ću sljedeći put. Do čitanja.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

    •  Misaoni okvir koji zastupam ne ostavlja prostor religiji

> Svi tekstovi ovog autora