Mediji i pravosuđe: rupe u vodi

U Novinarskom domu u petak 31.3. održan je okrugli stol ”Mediji i pravosuđe” u organizaciji Ministarstva pravosuđa i Hrvatskog novinarskog društva.

Na tom su se okruglom stolu, uz možda dvije ili tri iznimke, nadmetali predstavnici u javnosti kompromitiranog hrvatskog pravosuđa s predstavnicima subvencioniranih i sponzoriranih medija.

Govorancije su trajale od 10 do 14 sati – bez pauze. Zna se, kao: ima i teškoća, ali rješava se to postupno uvođenjem veće transparentnosti u pravosuđe i usporedno eliminiranjem senzacionalizma u medijima.

Talijani za takav rad kažu ”da su pravili rupe u vodi”!

Nakon završetka predstavnici HND-a su izjavili da je njihova orijentacija bila da se na okruglom stolu u raspravama ”otvori što više tema”.

Slušajući raspravu na ovom okruglom stolu, postavilo se pitanje čemu ta lakirovka o odnosima pravosuđa i medija. Očekuje li možda netko da će čitatelji nakon ovoga promijeniti mišljenje o pravosuđu (i pretpostavljeno o tzv. dirigiranom novinarstvu)? A bio je to zbilja brojčano jak skup (po broju nazočnih dužnosnika iz pravosuđa)

U otvaranju tako puno tema, međutim,izostavljena je baš ona koja po mojem mišljenju već dugo u Hrvatskoj najviše opterećuje odnose medija i pravosuđa.

Prešućeno je ”curenje” informacija iz tajnih istraga i postupaka ”suradnicima”, djelatnicima u subvencioniranim i sponzoriranim medijima (namjerno su izbjegnuti pojmovi novinari i novinarstvo). Najčešće se u nedostatku dokaza iz Državnog odvjetništva, Uskoka ili policije, a ponekad i iz istražnog sudstva, namjerno ”plasiraju dozirane” informacije u medije radi osude u javnosti prije suđenja.

Čitatelji u pravilu prepoznaju o čemu se radi kad u medijima pročitaju informacije dostupne samo pravosudnim službenicima koji sudjeluju u tajnim istragama ili postupcima. Ili kad vide reporterske snimke osobe u ranim jutarnjim satima u spavaćici, na vratima stana, kojoj pravosudni službenici objašnjavaju da će je privesti i da se mora obući.

U Poslovnom tjedniku 2000. godine, u eri ”detuđmanizacije”, pisao sam o namjernom plasiranju informacija iz tobože tajnih postupaka da bi javnost osudila osobu prije suđenja. Tada je bila podignuta optužnica protiv Nevenke Tuđman.

Kako je to tada bio jedini medijski napis kojim N. T. nije bila ”osuđena prije suđenja”, pozvao me njezin odvjetnik na razgovor misleći da sam simpatizer obitelji Tuđman.

Pisao sam o ”curenju” informacija i o tobože tajnim postupcima protiv Polančeca i kasnije Sanadera kada su iz tužiteljstva lokalnom dopisniku Večernjeg lista dostavljane ”informacije” koje je urednik u Zagrebu prerađivao u ”važne” komentare (samo za naivne).

Iz tog vremena je i izjava Mladena Bajića, tadašnjeg državnog tužitelja, ”da svi upiru prstom u državne odvjetnike, ali ako se pogleda tko sve ima uvide u spise, vrlo lako se može zaključiti da je mnogo onih u pravosuđu izvan DORH-a koji bi mogli odavati informacije”.

Koliko znam, dosad su samo kolege iz Nacionala pisale o medijima i ”curenju” informacija iz tajnih istraga i postupaka. Ostali (djelatnici u subvencioniranim i sponzoriranim medijima) o tome uglavnom šute, kao što se to prešutjelo i na ovom okruglom stolu u Novinarskom domu o odnosima medija i pravosuđa.

Da javnost prepoznaje namjerno ”curenje” informacija iz tobože tajnih postupaka, govori i to da je isti dan kada se održavao ovaj okrugli stol u Novinarskom domu u Zagrebu o medijima i pravosuđu čitatelj iz Osijeka poslao link na anketu u Glasu Slavonije u kojoj se 95 posto ispitanika izjasnilo da ne vjeruje hrvatskom pravosuđu.

Prešućeno je ”curenje” informacija iz tajnih istraga i postupaka ”suradnicima”, djelatnicima u subvencioniranim i sponzoriranim medijima (namjerno su izbjegnuti pojmovi novinari i novinarstvo). Najčešće se u nedostatku dokaza iz Državnog odvjetništva, Uskoka ili policije, a ponekad i iz istražnog sudstva, namjerno ”plasiraju dozirane” informacije u medije radi osude u javnosti prije suđenja

Šteta što kolege iz Glasa Slavonije nisu dodale još jedno anketno pitanje: Vjerujete li informacijama u subvencioniranim i sponzoriranim medijima?

Slušajući raspravu na ovom okruglom stolu, postavilo se pitanje čemu ta lakirovka o odnosima pravosuđa i medija. Očekuje li možda netko da će čitatelji nakon ovoga promijeniti mišljenje o pravosuđu (i pretpostavljeno o tzv. dirigiranom novinarstvu)?

A bio je to zbilja brojčano jak skup (po broju nazočnih dužnosnika iz pravosuđa).

Ante Šprlje, ministar pravosuđa, doveo je u Novinarski dom veliku ”pravosudnu svitu” (pravosuđe u Hrvatskoj javnost u većini doživljava kao nešto što u stvarnosti postoji samo kao opsjena).

Otvarajući okrugli stol, moderator iz medija Marinko Jurasić je zbunjen rekao da je bio na više skupova o medijima i pravosuđu, ali nikad dosad na skupu s tako velikim brojem sudionika iz pravosuđa.

A bila je nazočna i Astrid Versto, ambasadorica Kraljevine Norveške u Hrvatskoj. Kolega neovisni novinar mi je objasnio da iz Norveške stižu donacije za pravosuđe, te da Norvežani zajedno sa svojom ambasadoricom u Hrvatskoj jako inzistiraju na transparentnosti u pravosuđu, pa je, kako se čulo u kuloarima konferencije, zbog još obećanih donacija upriličena ova predstava o transparentnosti u hrvatskom pravosuđu.

Prema međunarodnim istraživanjima, kako je na okruglom stolu objavila Maja Grubišin, državna tajnica u Ministarstvu pravosuđa, ključna su pitanja u odnosima pravosuđa i medija uloge glasnogovornika sudova, audiovizualna snimanja (javnih) suđenja, objave sudskih presuda na internetu, medijsko izvještavanja sa suđenja, te proaktivni pristup pravosuđa prema medijima, kao i obrnuto – pristup medija prema pravosuđu.

Ministar pravosuđa Ante Šprlje je istaknuo da je najveća ”boljka s kojom se pravosuđe susreće negativna percepcija javnosti o učinkovitosti sudstva, odnosno sustava u cijelosti, kao i percepcija javnosti o rasprostranjenosti korupcije u samom sudačkom poslu”.

A predsjednik HND-a Saša Leković je rekao ”da je novinare potrebno educirati o posebnostima pravosudnog sustava kako bi pravilno izvještavali, a istovremeno u pravosudnim institucijama unaprijediti odnose s javnošću kako bi se osiguralo da se informacije proaktivno objavljuju”.

Javno pozivam ministra Šprlju da objavi točan broj iz prethodnih godina prenesenih neriješenih predmeta u 2016. godinu, potom broj te 2016. zaprimljenih novih predmeta, te broj u 2017. godinu prenesenih ovrha na nekretninama iz prethodne godine u cijeloj Hrvatskoj

Dodati mogu samo: ako se voda zagrije, postat će topla.

A onda je Astrid Versto  poučila nazočne da je ”transparentnost ključna u borni protiv korupcije, ali i uspostavi povjerenje građana u tijela javne vlasti”.

Predočeni su i konkretni podaci, valjda da bi se znalo tko kome što može.

Prema tim podacima ove godine na svim sudovima vodi se 69 postupaka protiv novinara zbog klevete, 17 zbog teškog sramoćenja i 11 zbog uvreda. U 2015. i 2016. je doneseno 10 osuđujućih presuda, 21 presuda je bila oslobađajuća, dvije odbijajuće, 20 postupaka je obustavljeno, a u 20 slučajeva su odbačene privatne tužbe protiv novinara.

Nisu usporedbe radi izneseni nikakvi podaci o sudskim postupcima u kojima su suci bili u položaju stranki u postupku, bilo kao tužitelji ili kao tuženi. O tome valjda nema posebnih istraživanja. Šteta, vjerojatno bi se došlo do zanimljivih pokazatelja.

Tek kasnije je iz publike spomenuto da su sucima dosuđivane znatno veće tzv. ”naknade zbog duševnih boli” nego ostalima koji su zbog novinara trpjeli duševne boli.

I za kraj – ispravak netočnih navoda.

Najprije je Đuro Sessa, sudac Vrhovnog suda i predsjednik Hrvatske udruge sudaca, nazočne pokušao uvjeriti da javnost pogrešno misli loše o Ovršnom zakonu i da je stvarni problem Zakon o Fini, a ne Ovršni zakon.

U tome je kasnije i ministar Šprlje podržao Sessu.

Istina je da Fina prazni račune građana u bankama bez sudskog nadzora. No puno je ozbiljniji problem da je samo u zagrebačkom Općinskom sudu do polovice listopada 2016. godine bilo zaprimljeno 10.751 predmeta ovrha na nekretninama.

Predočeni su i konkretni podaci, valjda da bi se znalo tko kome što može. Prema tim podacima ove godine na svim sudovima vodi se 69 postupaka protiv novinara zbog klevete, 17 zbog teškog sramoćenja i 11 zbog uvreda. U 2015. i 2016. je doneseno 10 osuđujućih presuda, 21 presuda je bila oslobađajuća, dvije odbijajuće, 20 postupaka je obustavljeno, a u 20 slučajeva su odbačene privatne tužbe protiv novinara

Naglašavam: u nepunih godinu dana samo na području jednog suda u Hrvatskoj 10.751 ovrha na nekretninama.

Pobune ljudi koji ostaju ”bez krova nad glavom” boje se ministar Šprlje, sudac Sessa i ostali dužnosnici iz pravosuđa, boje se do te mjere da o tome na okruglom stolu govore, a da ih nitko za to nije pitao.

I trebaju se bojati.

Javno pozivam ministra Šprlju da objavi točan broj iz prethodnih godina prenesenih neriješenih predmeta u 2016. godinu, potom broj te 2016. zaprimljenih novih predmeta, te broj u 2017. godinu prenesenih ovrha na nekretninama iz prethodne godine u cijeloj Hrvatskoj.

Pa neka nakon toga uvjeravaju javnost da Ovršni zakon nije problem.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora