”Mini summit” – napokon

Šta me briga, nek se sastaju i nek razgovaraju jer to im je posao, mislila bih u nekim drugačijim okolnostima o skorom sastanku šefova koalicijskih stranaka. Ali okolnosti su specifične.

 

Čelnici stranaka na vlasti nisu se u punom sastavu okupili već više od godine dana. Premijer doduše redovito komunicira s HNS-ovom potpredsjednicom Vlade Vesnom Pusić. Ako ne drugačije, razgovaraju na sjednicama i na marginama sjednica Vlade. Čelnik Hrvatske stranke umirovljenika Silvano Hrelja ne žali se na komunikaciju sa SDP-ovcima, ministri mu se odazovu na poziv, ali bi rado da se upriliči i formalan zajednički sastanak. Šefa IDS-a Ivana Jakovčića Milanović drži u blokadi već više od godine dana. Formalno, oni zajedno vladaju, a stvarno ne razgovaraju.

 

Sad se, međutim, situacija mijenja. Ekipa koja je pred izbore 2011. godine dogovorila koaliciju, ponovno će sjesti za stol bez obzira na međusobne animozitete. Premijer time možda nije najsretniji, ali dvije su ga okolnosti nagnale da popusti. Prvo, uoči izbora za Europski parlament i novih predsjedničkih izbora, on više ne može bagatelizirati pojedine koalicijske partnere i riskirati da mu HDZ ponovno uzme mjeru kao što se dogodilo s prvim izborima za europske zastupnike. SDP ne može računati niti na to da će koketiranjem s laburistima na primjer, držati u šaci postojeće koalicijske partnere. Laburistima je jasno da bi ih bilo kakav predizborni dogovor sa SDP-om nepovratno odveo na put kojim su svojedobno otklizali HSS i HSLS.

Kad je pristao na sastanak s koalicijskim partnerima, čak i s Jakovčićem, Milanoviću je valjda i samom jasno da mora učvršćivati taj savez iznutra, kad već nije proširio mrežu podupiratelja izvana. Tom savezu treba hitno osvježiti sadržaj. Promjene koje je Kukuriku koalicija započela, još nisu dovele do ekonomskog oporavka niti su potaknule poduzetnički optimizam

 

Kako Milanović u dvije godine mandata nije proširio krug saveznika, nego je na neki način i sam otvorio prostor novim aspirantima na glasove lijevog centra, sad mu nema druge nego zbiti preostale redove. A mogao je, recimo, Nikici Gabriću otvoriti svoja vrata i prepustiti mu da se bavi brendiranjem hrvatskoga zdravstva kao izvoznog proizvoda za europsko tržište potrošača treće životne dobi. U njegovoj ekipi time se ionako nitko ne stigne baviti.

 

Mogao je na nekim zapuštenim problemima gospodarstva angažirati Ljubu Jurčića. Mogao je zadržati i Mirelu Holly. Mogao je još puno toga, ali nije i sad se uspjehom broji već sama činjenica da je aktualna koalicija dogurala do sredine mandata i da je u tom razdoblju ipak otvorila niz promjena. Od onih u brodogradnji i željeznici, do onih u poreznoj disciplini i suzbijanju neplaćanja.

 

Kad je pristao na sastanak s koalicijskim partnerima, čak i s Jakovčićem, Milanoviću je valjda i samom jasno da mora učvršćivati taj savez iznutra, kad već nije proširio mrežu podupiratelja izvana. Drugo, tom savezu treba hitno osvježiti sadržaj. Promjene koje je Kukuriku koalicija započela, još nisu dovele do ekonomskog oporavka niti su potaknule poduzetnički optimizam. Bez rezultata na tom planu, nema se što puno očekivati na predstojećim izborima.

 

Pragmatična i racionalna kakva već jest, šefica HNS-a Vesna Pusić koristi svaku prigodu da bi Milanoviću poručila: ajmo razgovarati, ajmo dogovoriti pet ili deset prioriteta, a onda ćemo tih pet ili deset izgurati do kraja mandata. Njezina je želja da se taj dogovor predstavi javnosti i da tih pet ili koliko već dogovorenih ciljeva budu motor koalicije do idućih izbora.

Zoran Milanović često se vraća  iz Bruxellesa nadahnut raspravama iz kluba europskih socijalista. Tomu možda možemo zahvaliti što u Hrvatskoj zasad nije bilo drastičnih rezova u javnom sektoru, koliko god da su pojedini interesni krugovi u tome smislu pritiskali Vladu. Možda ga inspiriraju i aktualne rasprave o reindustrijalizaciji Europe. No je li ta tema dovoljno jaka i dalekosežna da bi je se spomenulo i na predstojećem ”mini summitu” vladajuće koalicije, još nije sigurno

 

Ako taj dio izostane ili ako se takav dogovor ne uspije postići, ispast će da se koalicija sastaje radi jednog jedinog razloga – radi međusobne trgovine oko zajedničke liste pred europske izbore i radi forsiranja nečijih osobnih političkih ambicija bez dubljeg sadržaja. Događaj koji bi trebao biti pozitivna prekretnica, pretvorio bi se tako u još jedan fijasko. No, bude li se razgovaralo o tome što se još mora postići u drugoj polovici mandata, taj sastanak postaje relevantan, možda i koristan za širu javnost.

 

Pretpostavka je da će HNS forsirati dogovor oko energetskih projekata, kao i konsenzus oko moratorija na nove poreze. To međutim neće biti dovoljno. Veliki projekti iziskuju veliki novac, a najčešće ne nose velik broj radnih mjesta. Hrvatskoj trebaju u prvom redu isplativa radna mjesta, i to odmah, ne tek za pet ili sedam godina. Ministru gospodarstva Vrdoljaku predbacuju da je on zapravo ministar energetike, a ne i gospodarstva. Sam je priznao da u toj kritici ima nešto. No kad na stranici Ministarstva gospodarstva pokušate utvrditi u kojoj je fazi izrada Strategije razvoja industrije, morat ćete se zadovoljiti informacijom da je dokument ”u radu”.

 

Europa već dugo razrađuje tu temu. Zabrinjavajuće smanjivanje udjela industrije u ukupnom gospodarstvu karakteristika je mnogih europskih država osim Njemačke, Irske, Austrije, Češke, pa i Slovačke. Ispod europskoga prosjeka su čak i Velika Britanija, Francuska, Danska i naravno Grčka. U Europskoj komisiji se već mjesecima vrte strateški dokumenti o reindustrijalizaciji europskoga gospodarstva. Reindustrijalizacija je tema raznih “think tankova”. Reindustrijalizacija je jedna od točaka s kojima će europski socijalisti ići na iduće izbore.

 

Zoran Milanović često se vraća  iz Bruxellesa nadahnut raspravama iz toga političkoga kluba. Tomu možda možemo zahvaliti što u Hrvatskoj nije zasad bilo drastičnih rezova u javnom sektoru, koliko god da su pojedini interesni krugovi u tome smislu pritiskali Vladu. Možda ga inspiriraju i aktualne rasprave o reindustrijalizaciji Europe, a možda on tu inspiraciju preseli na nadležnog ministra gospodarstva. No, je li ta tema dovoljno jaka i dalekosežna da bi je se spomenulo i na predstojećem ”mini summitu” vladajuće koalicije, još nije sigurno.

    •  Milanović bez premijera
    •  Pusićkin antidepresiv
    •  Cvijet za Aleks?
    •  Smjene u poluvremenu
    •  Rez deficita na Baliju
    •  Zašto Vlada nema stožer
    •  Martina Dalić besplatno savjetuje Linića
    •  Kad Todorić spašava Komoru
    •  Končar u oazi industrijske pustinje
    •  Linićeve stilske vježbe

> Svi tekstovi ovog autora