novinarstvo s potpisom
U sjeni rasprava o opozivu praktično već otpisanog suca Đure Sesse i o tome tko predlaže kandidate za nove predsjednike Vrhovnog suda, podalje od pozornosti javnosti biraju se ili imenuju predsjednici općinskih, županijskih i ostalih nižih sudova kao da nema pravosudnih afera.
Zanemaruje se, međutim, da su postale besmislene isprazne saborske rasprave na temu stanja u pravosuđu.
Besmislene su isprazne saborske rasprave na temu stanja u pravosuđu nakon što već i s međunarodne razine, primjerice, u najnovijoj odluci Suda za ljudska prava u Strasbourgu upozoravaju ”da se ne može reći da je ponašanje domaćih vlasti uspjelo osigurati povjerenje javnosti u njihovo poštivanje vladavine zakona i njihovu sposobnost da spriječe bilo kakvu pojavu toleriranja nezakonitih djela”.
Pojednostavljeno, teme ispraznih saborskih rasprava o ”stanju u sudstvu” treba promijeniti u teme o promjeni vlasti koja već 30 godina ”nije uspjela osigurati povjerenje javnosti u njihovo poštivanje vladavine zakona i njihovu sposobnost da spriječe bilo kakvu pojavu toleriranja nezakonitih djela”.
Pritom se postavlja i pitanje vjerodostojnosti i međuvremenih postupaka iz sjene izbora/imenovanja predsjednika nižih sudova, odnosno diskrecijski dekreti (kao da ih donosi faraon) o imenovanjima ”sudaca višeg ili istog reda ovlaštenima za obavljanje poslova sudske uprave” (čitati v.d. šefovi suda, privremeno u pravilu na godinu dana – pa tako više puta zaredom).
Redoviti i(li) ubrzani postupci izbora/imenovanja predsjednika ili v.d. šefova nižih sudova nastoje se obaviti prije lokalnih izbora. Izbor i nadzor rada izbornih povjerenstava, naime, provode u pravilu šefovi sudova na područjima sudskih nadležnosti suda čiji su šefovi.
Ustraje se na tome da (i lokalne) izbore kontroliraju suci pouzdanici onih koji u Hrvatskoj imaju utjecaj na izbor/imenovanja sudskih uprava, navodno, neovisnoga sudstva (u koje prema rezultatima istraživanja 70 posto građana nema povjerenja).
Sudske uprave općinskih, županijskih i ostalih nižih sudova i dalje kontroliraju i ne odustaju od toga isti koji su za predsjednika Vrhovnog suda predložili i izabrali Đuru Sessu.
Ma kako to danas izgledalo apsurdno, Sessin izbor za predsjednika Vrhovnog suda bio je zapravo logičan. Predsjednik Vrhovnog suda ujedno je ”po službenoj dužnosti i predsjednik Državnog izbornog povjerenstva”. Onima koji su predlagali Sessu ta činjenica je bila vjerojatno važnija od toga što je Sessa ujedno i predsjednik Vrhovnog suda.
Povodom najnovije afere Mamićevih podmićivanja sudaca u medijima se više puta podsjećalo na upitne informacije iz prve polovice 2016. godine da ”20 hrvatskih sudaca predstavljaju sigurnosni problem za Republiku Hrvatsku”, koje je, navodno, identificirala Sigurnosno obavještajna agencija (SOA je krovna hrvatska obavještajna služba).
Kao novinar tada sam (2016.) od SOA-e zatražio da službeno objavi popis ”20 hrvatskih sudaca koji predstavljaju sigurnosni problem za Republiku Hrvatsku”.
No iz SOA-e su 7. srpnja 2016. godine u 13 sati i 19 minuta odgovorili mailom: ”Obavještavamo Vas da SOA, iz sigurnosnih i zakonskih razloga, ne komentira medijske napise o sigurnosno-obavještajnim poslovima”.
Demistificirajmo to, SOA provodi ”sigurnosne provjere” svih kandidata za suce prije njihova izbora/imenovanja.
U javnosti je zabilježeno da je samo u postupku kandidiranja za sutkinju Vrhovnog suda SOA uskratila ”potvrdu o podobnosti” sutkinji Slavici Garac, i više ni jedan slični slučaj. Ustavni sud je (odlukom U-III-1719/18) naknadno presudio da su SOA-inom uskratom podobnosti sutkinji Garac povrijeđena ustavna prava.
Inače upitno je može li provjere za suce navodno neovisnog sudstva obavljati ”tijelo izvršne vlasti”, konkretno obavještajna služba, s obzirom na to da je Ustavom deklarirana trodioba vlasti (zakonodavna, izvršna i neovisna sudska).
Pritom ne treba miješati uvid u kaznene evidencije (koje se ne bi trebale nalaziti u obavještajnoj službi) radi provjere je li kandidat za suca počinitelj kaznenih prekršaja, jer to nema veze s ”potvrdama SOA-e o podobnosti kandidata za suce”.
Sutkinja Jelena Čuveljak iz Visokog trgovačkog suda podnijela je prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o Državnom sudbenom vijeću ističući da nije u skladu s Ustavom ”sigurnosno provjeravati suce” koji bi trebali biti neovisni od izvršnih vlasti, pa i obavještajnih službi kao što je SOA.
Ustavni sud taj zahtjev, međutim, nije prihvatio.
A evo pregleda koga se potiho uoči lokalnih izbora predlaže za predsjednike sudova, primjerice, u Zagrebu.
U srijedu 31. ožujka u Državnom sudbenom vijeću trebaju se održati razgovori s kandidatima za predsjednika Općinskog građanskog suda u Zagrebu (najveći općinski sud u Hrvatskoj).
Kandidatkinje za predsjednicu Općinskog građanskog suda u Zagrebu su sutkinje:
Kandidatkinje za Općinski kazneni sud u Zagrebu su sutkinje:
Za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu kandidirali su se:
Za Općinski sud u Novom Zagrebu sada se ne provode nikakvi postupci izbora/imenovanja, jer mandat predsjednica tog suda još nije blizu završetka.
U ”sudskoj praksi” izbora/imenovanja šefova sudova najviše se ”mućka” s imenovanjima za v.d. šefova nižih sudova, s davanjem privremenih ”ovlasti za obavljanje poslova sudske uprave sucima više ili iste vrste” svaki puta tobože ne na dulje od godinu dana.
Prema zakonu određuje se, naime, da se predsjednika suda bira na mandat od četiri godine i da nitko ne može biti predsjednik suda dulje od osam godina.
No ograničenja upravljanja sudom na samo dva mandata izbjegao je, primjerice, Ivan Turudić, koji je s ”dodatkom” dva imenovanja suca ”iste vrste” za v.d. istim Županijskim sudom u Zagrebu upravljao deset godina neprekidno.
Pa i to potvrđuje međunarodnu ocjenu o (ne) ”poštivanju vladavine zakona” u Republici Hrvatskoj, osobito u sudstvu.
I nije u toj praksi Turudić bio usamljenik.
Primjerice, Jadranka Liović Merkaš imenovana je bila kao ”sutkinja ovlaštena za obavljanje poslova sudske uprave” dva puta prije izbora u prvom četverogodišnjem mandatu za predsjednicu, da bi nakon isteka prvog mandata od 31. listopada 2020. godine do danas bila imenovana v.d. šeficom istog suda na osnovu rješenja Ivana Turudića koji je tada isto bio šef Županijskog suda u Zagrebu.
I sada se Jadranka Liović Merkaš nakon ”intermezza trećega po redu v.d.-a” opet kandidira za drugi četverogodišnji mandat. Bude li izabrana, vjerojatno će i nakon isteka tog mandata 2025. godine biti imenovana za v.d. i možda 2027. godine kao dugogodišnja šefica istog suda otići zadovoljna u zasluženu mirovinu.
Ne vjerujem u poštivanje vladavine zakona u hrvatskom pravosuđu ni u korektnost lokalnih izbora, i smatram da to treba objaviti.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.