Na karminama demokracije gotovo nitko nije govorio o razvoju

Dok gledamo kako plešu kandidati i aktivisti grupacije Možemo! u Zagrebu i kako i o čemu govore, pak, dok promatramo ostale kandidate i njihove govore diljem zemlje ja bih bez straha od možebitnih negodovanja zaključio da ovo nije bio ”praznik demokracije” već smo prisustvovali karminama.

I to iz dvaju razloga: prvi se tiče izlaznosti i pretjeranih kvalifikacija, od Plenkovićeve da je HDZ ”apsolutni, kolosalni pobjednik” do Tomaševićeve da je dobio ”jasan mandat za promjene” (koje idu dalje od ovih potrebnih u Zagrebu pa već na veliko se govori o jurišu Možemo! na Banske dvore), a drugi, što se ”vidi iz aviona”, da je rijetko tko govorio o razvoju.

Dalo bi se puno kartica o ovomu napisati, ali, premda mi je jasno da Tomislav Tomašević ima pravo na zadovoljstvo nakon 23 godine ”borbe za grad Zagreb”, za, kako on to misli, njegov boljitak, ne bih rekao da su tu stvari tako jasne, da je ovo tako velika pobjeda Možemo! (tek treba vidjeti hoće li Možemo! kolektiv postati zaista relevantan faktor izvan Zagreba – jer ovo je prvenstveno veliki uspjeh grupe ”Zagreb je naš” i vrlo posvećenih gradskih zastupnika kakvi su do sada bila jedna Rada Borić ili sam Tomašević – i kako će se stvari razvijati u Gradskoj skupštini glavnoga grada).

Da Milan Bandić nije preselio na ahiret drugačije bi se sinoć govorilo, kudikamo drugačiji bi bio sastav Gradske skupštine Grada Zagreba i drugačije bi izgledalo ovo sudjelovanje većine medija kao agitatora kampanje ljudi iz Možemo!.

Ne tvrdim da Tomašević ne bi pobijedio Bandića nego da bi se brojalo sitno, a ne respektabilnih gotovo 200 tisuća glasova.

Rekoh, meni je zadano da čitam znakove vremena i da ih tumačim. I meni nije do plesa, premda postoji i vrijeme za ples. Ovo je vrijeme duboke introspekcije i crtanja mogućih putova kojima bi trebalo pokušati izvući ovu devastiranu i u pojam ubijenu grupaciju ljudi koju zovemo Hrvatskom

Ja ne znam za vas, ali nisam primijetio da je tu ponuđen koncept oživljavanja gospodarstva onih koji u Zagrebu privređuju niti smo čuli nešto o tomu na što bi Zagreb mogao nalikovati za jedno, recimo, deset godina. Volio bih da nam je rečeno da ćemo nalikovati barem na Bratislavu.

Kažete da će biti puno biciklističkih staza i zelenih površina, da će možda Medvedski Breg dobiti kanalizaciju, a Čučerje širokopojasni internet? Ajme, to mene jako veseli i ako je vaša sreća sva u tomu, ja vam zavidim.

Naravno slažem se s Tomaševićem da bi bilo dobro moći nadzirati način trošenja novaca koji uplaćujemo mi, stanovnici Zagreba i to valjda valja za svaki pedalj Hrvatske, ali o čemu svi ovi aktivisti pripovijedaju i kako kane dovući u Zagreb toliko potrebne strane investicije za potrebne, kapitalne projekte? Vozili bi svi bicikle, a nisu sposobni nabiti zaštitnu kacigu na glavu. Ja tu ne vidim cjeloviti humanizam, a kamoli suvisli gospodarski koncept.

I gospodin Plenković, o čemu on pak trabunja? Čemu služe županije i koja je svrha tih milijun i pol jedinica lokalne samouprave. Hajte mi recite kako bi izgledao ovaj njegov ”kolosalni” uspjeh da imamo pristojnih i logičkih 5-6 regija i onoliko gradova koliko ima smisla imati?

Izvinjavam se i ispričavam ako vam kvarim pobjedničko raspoloženje. No meni je posao tumačiti znakove vremena.

A znak vremena je ono o čemu je govorio kandidat za gradonačelnika Zadra, Marko Vučetić (i ne pišem ovo jer je Vučetić kolumnist ovoga portala). Znak vremena je ukinuti ”feudalni model kontrole javnog života” i shvatiti tragediju u kojoj se nalazimo kada većina ”pristaje ostati bez autonomije osobnog ili privatnog života”.

Znak vremena nije ono što se dogodilo u Zagrebu gdje je Škoro prošao u drugi krug kao posljedica smrti Milana Bandića (a ne Bandićeva zamjenica) i gdje je puno ljuti ispalilo na živce od Škorine kampanje (i Škorinih ljudi i njihovih laži) pa je iz revolta glasalo za Tomaševića koji je dobio više glasova neko Bandić ikada; gdje je SDP gromoglasno prdnuo u čabar jer se Peđa Grbin nije pokazao dovoljno inteligentnim da podrži Otta Barića pa bi bio red (kako je u Nacionalu kazao Ivo Josipović) da vodstvo te stranke propita ima li još povjerenje preostalih članica i članova (sumnjam da ga ima); gdje je Tomašević komotno ušetao u prazan prostor, a na valu velikog nezadovoljstva postojećim stanjem (da, ja sam jedan od jako nezadovoljnih jer me se laže već 25 godina i o dolasku kanalizacije i o masu drugih pitanja, pak, živim u selu koje izgleda kao granatirani grad istočne Hrvatske u studenom 1991.).

Znak vremena je poruka koja stiže iz Zadra.

Jer znate što? Ako nisu ti novi političari sposobni govoriti o razvoju (možda Ivica Puljak jest, ima iznimaka među pobjednicima), onda neka nam barem omoguće život u društvu u kojem se nećemo sramiti što imamo hrvatski pasoš iliti putovnicu u doba kada šef države pokazuje prezir prema žrtvama ratnih zločina u Osijeku.

Znakom vremena bi bilo moći prepoznati da se pojavio čovjek, premda je on tu s nama već duže vrijeme, koji ima državničku staturu i moći će maknuti s Pantovčaka ovu hodajuću sramotu koja se zove Zoran Milanović. Marko Vučetić je, kažem vam, takav čovjek jer zna misliti, jer je koherentan, jer zna što ovoj zemlji treba i što joj nikako ne odgovara.

Znak vremena je ono o čemu je govorio kandidat za gradonačelnika Zadra, Marko Vučetić (i ne pišem ovo jer je Vučetić kolumnist ovoga portala). Znak vremena je ukinuti ”feudalni model kontrole javnog života” i shvatiti tragediju u kojoj se nalazimo kada većina ”pristaje ostati bez autonomije osobnog ili privatnog života”

Plenković bi u Splitu nasadio druge, njemu podrobnije građane, one koji bi znali prepoznati genijalnost Vice Mihanovića. Bujrum, premijeru. Tomašević je imao vremena, kaže on 23 godine, da nam priopći što bi od Zagreba želio napraviti? Grad s velikim Holdingom? Bujrum, gradonačelniče. Škoro misli da će s pobočnicima Hasanbegovićem, Peternelom i Bartulicom pokoriti lijevu neman. Bujrum, majstore.

Mene zanimate vi, poštovani sugrađani: kojeg vi vraga želite od vaših života? Je li vas boli dupe, jeste li toliko uništeni u glavi i duši, biste li sutra pobjegli u Dublin da vam netko da pet somova eura plaće…?

Jer, znate kaj, meni nije svejedno. Premda poštujem bicikliste i njihove potrebe za biciklističkim stazama, nešto više cijenim liječnike, arhitekte, inženjere i ljude s vizijom, a pogotovo ako se ta vizija poklapa s nacrtom društva kakav možemo prepoznati u enciklikama pape Franje.

Meni se čini da Marko Vučetić, koji se jako trudio da postane gradonačelnik Zadra i u tome ostvario vrlo dobar rezultat, shvaća da je znak vremena ono što Franjo pokušava (citiram kolegu Silvija Tomaševića): ”poduprijeti tranziciju svijeta prema multipolarnom kontekstu (…) snažno pojačati dijalog (…) promicati humanističku socijalnu doktrinu i ekonomiju neovisnu o velikim utopijama druge polovice 20. stoljeća kakve su bile realni socijalizam i neregulirani neoliberalizam”.

Rekoh, meni je zadano da čitam znakove vremena i da ih tumačim.

I meni nije do plesa, premda postoji i vrijeme za ples. Ovo je vrijeme duboke introspekcije i crtanja mogućih putova kojima bi trebalo pokušati izvući ovu devastiranu i u pojam ubijenu grupaciju ljudi koju zovemo Hrvatskom.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora