novinarstvo s potpisom
Sredinom protekloga tjedna, dok su širom Hrvatske vijorile crvene zastave s petokrakama, rodno mjesto Josipa Broza Tita ponovo je posjetila kineska poduzetnica gospođa Yu. Ta uspješna žena o kojoj bivši predsjednik Stipe Mesić ima samo riječi hvale došla je u Kumrovec kako bi ponovo iskazala namjeru ulaganja upravo u taj prostor. Smatra, naime, kako zbog svoje povijesti ima golem potencijal za kulturni turizam. O ozbiljnosti njezine namjere govori činjenica da je treći put boravila u Hrvatskome zagorju.
Kupila bi gospođa Yu spomen-dom, lokalni stadion, a želi i pristup geotermalnim izvorima. Sve to kani objediniti u jedinstveni turistički kompleks i nazvati imenom Josipa Broza Tita. Dakle i nakon Tita Tito!
Tito je brend, podučava nas Yu, a nama je nekako nevjerojatno da gotovo četrdeset godina nakon smrti Josip Broz još uvijek može hraniti pedesetak tisuća ljudi koji žive i žele raditi na ovom području. Eto, nakon što svake godine Kumrovec posjeti više od stotinu tisuća turista iz čitavoga svijeta, trebaju nam Kinezi reći kako Titov lik možemo koristiti u turističke svrhe.
Možda vlasnica uspješne pekinške tvrtke Z-Run Well Ton Industry posjeti i Fažanu i upozori ih kako je stupidno bilo ukloniti veliki pano s fotografijama Tita i njegovih gostiju koji je krasio mol s kojeg polazi brodić za Brijune.
Prije nekoliko godina, u Turističkom uredu tog meni beskrajno dragog mjesta, ja nisam dobila odgovor na pitanje zašto su maknuli Tita, tek zapanjen pogled djelatnice koja očito nije mogla vjerovati da ju netko takvo što pita! O nedostatku suvenira koji bi na neki način bili vezani uz njega i njegove goste koji su boravili na tom otočju neću ni govoriti.
Trebaju li Kinezi doći i u Istru i reći: Tito vam je brend ili možemo i sami dokučiti kako Josip Broz nije skroz grozan, kao što nas trideset godina sistematski uvjeravaju svi oni koji su se sretno smiješili ispod crvenih zastava s petokrakama. Ni traga priči o “crvenim vragovima” i ljudskim pravima u najmnogoljudnijom zemlji svijeta.
Naprotiv mediji, i tiskani i elektronički, bili su puni afirmativnih priča. Kineskoga premijera i suprugu na aerodromu su dočekala preslatka dječica u šestinskim nošnjama, nikome nisu smetale nevjerojatne mjere sigurnosti za vrijeme boravka delegacije. Čudo.
Novac nema politička opredjeljenja, pa bio on i kineski yuan. Pogotovo ako ga je puno. Da yuan čini mirakule pokazuje i ocjena premijera Plenkovića. On je prošlotjedni summit Kina + 17 i posjet Li Keginjanga Hrvatskoj okarakterizirao kao jedan od najvećih vanjskopolitičkih događaja u mandatu njegove Vlade i kad su gospodarski i politički odnosi u pitanju.
Kinezi već Pelješkim mostom spajaju jug s ostatkom Lijepe naše. Naš i njihov premijer pritisnuli su zajedno prošlog tjedna gumb i tako simbolično obilježili polaganje najvećeg čeličnoga pilota koji će nositi “ljepotana” što će kroz koju godinu premostiti zaljev.
Ushićenje zbog tog “crvenog gumba” koji je navodna prekretnica u međusobnim odnosima posve je u drugi plan bacilo činjenicu da nam je most projektirao Slovenac (Marijan Pipenbaher iz mariborskog Pontinga), a da radove izvodi “China Road and Bridge”.
Naše tvrtke koje su za crvenog Broza, od kojega je Plenkovićeve godinama podilazila groza, uništene su u posljednjih tridesetak godina, a djeca koja završavaju smjer Konstrukcija na građevinskim fakultetima u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku projektiraju i grade vjerojatno u nekim drugim, dalekim zemljama…
Ne tako davno, svega četiri desetljeća unatrag, zahtjevne projekte tog tipa (primjerice most kopno – Krk) izvodili su “crveni vragovi” vlastitim snagama!
Kako bilo da bilo, Plenković i njegovi suradnici ponosni su na potpisanih desetak sporazuma s Kinom. Uvjeravaju nas kako je Peking spreman pojačati ulaganja u Hrvatsku, zemlju koju je navodno netko od članova kineske delegacije omaškom nazvao lijepim gradom. Potpisivalo se sve u šesnaest, dogovarala suradnja – od poljoprivrede, infrastrukture, pa do znanosti i turizma.
Pod petokrakom, pa makar i kineskom, nekako se proteklih dana sve činilo mogućim. Spominjana je riječka luka, njezin kontejnerski terminal i Kantrida kao jedinstven nogometni stadion uz more te pruga kojom bi se iz najveće hrvatske luke vlakom do Zagreba vozilo za mizernih 45 minuta.
Pod crvenim zastavama spašavala se i brodogradnja i raspravljalo o izgradnji digitalnog društva uz pomoć Huaweia. Sve u svemu, zvjezdano je bilo proteklog tjedna pod pet kineskih petokraka.
Sve, ama baš sve naše goruće probleme mogu riješiti Kinezi. Komunisti spašavaju posrnuli kapitalizam najmlađe članice Europske unije ogrezao u korupciji i kriminalu. Svašta! Rekla bih “Too good to be true“, ali poslužit će za izbore.
Kamo je nestao istančan, vrlo osjetljiv, gotovo tanan osjećaj hadezeovaca da uoče i namirišu te potom eliminiraju komuniste iz svih tokova politike i gospodarstva, da sruše i unište (vrlo doslovno) svako sjećanje na njih…
Rasplinuo se, eto, kao mjehur od sapunice pred mogućnošću kineskih ulaganja i zato su se naši političari na vlasti i ministri Plenkovićeve Vlade neviđeno trudili da ostave dojam umivenih, organiziranih i tolerantnih i prema petokrakama i prema crvenim zastavama. Brojnu delegaciju, njih čak dvjesto i pedeset, dočekali su kao oni onomad Tita u Kini.
Znali smo da im dobro ide transformacija iz komunista u nacionaliste, ali nisu bogami loši ni u obrnutom procesu. Samo sam čekala da u svom tom crvenilu uzviknu: I nakon Tita Tito, ne bi li se umilili investitorima.
Tita nakon Tita nažalost nema, ali nakon YU bit će po svoj prilici gospođe Yu i yuana.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.