Naše hrvatstvo je uhićeno hrvatstvo

Poznato je da filozofija ne zastarijeva zato što promatra sve što jest i to pod najradikalnijim vidom, a to je vid istine. Filozofiju naprosto zanima što je istina, tu ne pristaje na društvene, religijske, osobne ili povijesne kompromise.

Nietzsche je filozofe usporedio s liječnicima, s tom razlikom da filozofi ne liječe, naravno u metaforičkom smislu, pojedinca kao što to čine liječnici, nego istinom liječe čitav ljudski rod. Ako ste u stanju promatrati čovjeka kao čovjeka, dakle ono što čovjeka čini čovjekom, a to je upravo zadatak filozofije, onda ste ujedno u povlaštenoj situaciji da spoznate cjelovitu istinu i o svakom pojedinačnom čovjeku.

Pojedinca se tada promatra pod vidom koliko on jest i koliko bi trebao biti čovjek. Ovo ne znači da neki čovjek nije čovjek. Ne, svaki čovjek je nedvojbeno čovjek, ali svi ljudi ne dinamiziraju u jednakoj mjeri vlastitu ljudskost. Ono što čovjek jest, kao i što bi trebao biti, predmet je filozofske refleksije.

Podozriv odnos prema filozofiji proizlazi iz duboke frustracije zbog nemogućnosti spoznavanja svijeta na višoj razini, pa podozrivost dođe kao bijeg od susreta s prerano postavljenim granicama uma. To je stiješnjenost koja proganja i frustrira, a budući da je teško priznati vlastitu spoznajnu nemogućnost, puno je lakše odbijati susret s tim uznemirujućim i razotkrivajućim sadržajima.

Prosječan čovjek teško se nosi s nekim ograničenjem, a kada se radi o spoznajnom ograničenju ili prerano i prenisko postavljenim granicama uma, to frustrira na strukturnoj razini pojedinačne egzistencije.

No pojedinačna frustracija, neovisno o tome kolika ona u ukupnom zbroju iznosila, nije razlog da filozofiju ritualno izbacimo iz našeg svijeta, upravo suprotno, ako želimo dobro ljudima, prirodi pa i bogovima odnosno religijama, potrebna nam je filozofija.

Filozofiju treba dinamizirati jer ona, za razliku od sličnih disciplina, nema predrasuda. Ideje pokreću svijet, one traže prikladnu materiju kojoj će odrediti ili dati formu. To je primarni zadatak filozofije, ona novim formama usavršava ljudski svijet čineći da on bude sve više i više ljudski svijet.

Ovo je razlog zbog kojeg preko deset godina provodim filozofske eksperimente u javnom životu – želim da taj svijet ili, da budem posve konkretan, želim da kontekst u kojem se nalazim, krećem i djelujem, a riječ je uvijek o hrvatskom društvu i državi, bude u što je moguće većoj mjeri ljudski kontekst.

Od mnogo čega možemo odustati, ali ako odustanemo od evolucije ljudskosti, a ta evolucija ne ovisi o izvanjskim faktorima nego isključivo o našoj volji, život ćemo provesti kao uzaludna, suvišna i beskorisna stvorenja. Svaku državu, uključujući i hrvatsku državu, treba mjeriti mjerom ostvarene ljudskosti.

Nacionalne države ne predstavljaju nikakav izuzetak, one također trebaju skrbiti o ostvarenoj razini ljudskosti. Nacionalni element ne smije dobiti prvenstvo u odnosu na ljudskost, jer će, ako razvijamo takvu državu, živjeti u državi pljačke, kriminala, ponižavanja.

Najveće poniženje doživljavamo kada kriminal i korupciju opravdavamo nacionalnim razlozima. To je ono što mi činimo – pristajemo na poniženje zato što smo Hrvati.

Biti Hrvat u ovakvoj državi, znači pristati na poniženje. I ne, nismo poniženi zbog toga što nam nedostaje hrvatstva, nego zbog toga što smo hrvatstvo vezali uz korupciju i kriminal.

Našem hrvatstvu nedostaje ljudskosti. Kada je već riječ o Hrvatskoj, prosječni građanin je, a sud donosim po temama zastupljenima u javnom prostoru, više opterećen borbom za hrvatstvo od borbe za ljudskost.

Zbog toga posežemo za povijesnim događajima. U njima pokušavamo pronaći naše identitete ili, što je još gore, pokušavamo izbrisati našu prošlu identitetsku praksu. Zbog navedenog razloga hrvatski građani honoriraju identitetsko konvertitstvo.

Hrvatska je država konvertita i to je čini manje ljudskom državom. Ona je, od osamostaljenja do sada, organizirana kao komuna u koju se, za razliku od komuna u koje ulazi ovisnici o narkoticima s namjerom da se riješe te štetne navike, ulazi s namjerom pojačavanja konvertitske ovisnosti. Konvertitstvo je odraz plemenske zajednice koja se uvijek okuplja oko neke ljudske žrtve. Tako se i hrvatsko društvo okuplja oko konvertita, konvertiti su te ljudske žrtve koje, razvijajući sadašnji oportunizam, u sebi nose smrtne ostatke onoga što su nekada bili.

Istina je da se društvo razvija i da se, samim time, razvijaju i pojedinci koji su, ako ništa drugo, makar članovi tog društva, zato samo bivanje u društvu utječe ne pojedince.

Prilično je lako uspostaviti razliku između onih koji su pobornici evolucije ljudskosti i onih koji prakticiraju konvertitstvo. Prvi ne negiraju vlastiti život, drugi to redovito čine, prvi se trude oko formiranja pozitivnog javnog ozračja koje će omogućiti svakom pojedincu da izvrši one egzistencijalne izbore koji pridonose ostvarivanju, u aristotelovskom smislu, sreće svake osobe, dok ovi drugi žele propisati što netko mora činiti i kako, kojim stilom života, mora živjeti.

Naša nevolja je da smo devedesetih godina prošlog stoljeća, kada smo se, u političkom smislu, osamostaljivali kao država, ujedno formirali kao konvertitska komuna, pa sada u prošlosti tražimo taj kamen na kojem su, u metaforičkom smislu, uklesane zapovijedi ovog konvertitskog hrvatstva.

Posebno je poražavajuće što se naši konvertiti pozivaju na kršćanstvo. Kršćanstvo nije politički program, a da kojim slučajem i jest, to bi bio program radikalne političke ljevice. Socijalni nauk Crkve se u daleko većoj mjeri podudara s politikama, da upotrijebim ovu zastarjelu ali zato kod nas još uvijek aktualnu podjelu, ljevice nego desnice.

No, usprkos tome, i dalje stoji da kršćanstvo nije i ne može biti politički program, ono mijenja društvo življenjem kršćanskih vrijednosti u slobodnom svijetu koji ne propisuje kršćanstvo kao dužnost. To čine konvertiti i licemjeri, njihov zadatak je da nasrću na druge, da im oduzimaju slobodu i da im, u konačnici, propisuju kojim i kakvim životom bi trebali živjeti – životom licemjera i konvertita.

Filozofskim eksperimentima se čovjek promatra kao čovjek, hrvatsko društvo kao ljudsko društvo, a hrvatstvo kao mjesto koje može ili razviti ili poniziti tu ljudskost. Kako poimamo državu, društvo i naciju, dovoljno govore političari koje smo izabrali. Naše hrvatstvo je uhićeno hrvatstvo.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Afera Beroš: Plenkoviću suradnici trebaju kao terapija
    •  Pogrešno shvaćena vjera ubija – djecu, društvo i boga
    •  Samostalnost smo stekli zahvaljujući antifašističkom pokretu
    •  Pio XII. je moralni kukavica, a Hrvatska zatvoreno društvo
    •  Načelnik Glavnog stožera OSRH kao stranački potrčko
    •  Osobu koja izvrši suicid zapravo nismo poznavali
    •  Ivan i Aleksandar besplatno se vole, svim licemjerima usprkos
    •  Matu Uzinića udaraju politički katolici, s križem u rukama
    •  83,45% je ogroman uspjeh sindikata oporbenih političara
    •  Hrvatska ne može biti katolička država

> Svi tekstovi ovog autora