Nasušna je potreba da nastavimo slaviti Uskrs istodobno

Datum Uskrsa već je neko vrijeme točka spora u ekumenskom dijalogu između Istočne i Zapadne Crkve. Povremeno Uskrs pada na isti datum, a to će biti slučaj ovoga Uskrsa, iduće nedjelje, kada ćemo ga svi kršćani zajedno slaviti, a onda će kršćanski svijet obilježiti 1700. obljetnicu Prvog ekumenskog sabora održanog u Niceji 325. g. Mnogi se pitaju je li ovo prilika za nastavak jedinstvenog slavlja Uskrsa?

Čelnik grčkih pravoslavnih kršćana u Novoj Engleskoj rekao je lani u ovo doba da je ”došlo vrijeme da cijelo kršćanstvo slavi Uskrs na isti dan”. Pozdravljajući kardinala Seana O’Malleya, rimokatoličkog nadbiskupa Bostona na pravoslavnom uskršnjem slavlju 4. svibnja 2024., metropolit Metod iz grčke pravoslavne metropolije Bostona rekao je kako se nada da će čelnici ovih dviju Crkava doći do rješenja kako više ne bi bilo odvojene proslave Uskrsnuća.

”Kao što ste rekli na krizmenoj misi, tijekom iduće godine, (ekumenski) patrijarh Bartolomej i papa, nadamo se, će sjesti za stol na 1700. obljetnici prve ekumenske sinode (Nicejskog sabora) i dogovoriti se o tome na koji dan točno treba slaviti Uskrs”, rekao je Metod na Božanskoj liturgiji za Uskrs u katedrali St. George u Springfieldu.

”Povodom obilježavanja obljetnice (Niceje), papa Franjo i ekumenski patrijarh Bartolomej razgovaraju o tome kako možemo iskoristiti ovu obljetnicu za daljnje jedinstvo između naših Crkava”, napisao je kardinal na svom blogu. ”Jedna od ideja koja se razmatra jest pokušaj pronalaska zajedničkog datuma Uskrsa.”

Papa Franjo, koji se nastavlja oporavljati od obostrane upale pluća i u nedjelju se opet pojavio pred vjernim narodom na Trgu svetoga Petra, želio bi poći na svečanost u Turskoj Niceji (20. svibnja), ali se još ne zna hoće li biti zdravstveno sposoban.

Datum Uskrsa već je neko vrijeme točka spora u ekumenskom dijalogu između Istočne i Zapadne Crkve. Povremeno Uskrs pada na isti datum, a to će biti slučaj ove 2025. godine, slučajno (ili neki misle providonosno), u kojoj će kršćanski svijet obilježiti 1700. obljetnicu Prvog ekumenskog sabora održanog u Niceji godine 325. Taj se koncil dogodio, naravno, dok su Crkve Istoka i Zapada još bile u zajedništvu, a jedna od odluka Niceje određivala je najbolji način za izračunavanje datuma Uskrsa.

Prije Nicejskog koncila, postojao je niz različitih metoda za određivanje datuma pokretnog blagdana. Nicejski oci odlučili su prihvatiti aleksandrijsku praksu izračunavanja neovisnog o židovskoj Pashi, također propisujući da proslava Uskrsa mora uslijediti nakon proljetnog ekvinocija. Oni su tako odbacili antiohijsku praksu pozivanja na židovsko računanje pri odabiru dana proslave Uskrsa.

Aleksandrija je bila očiti izbor za poštovanje u ovom pitanju, budući da je grad dugo bio poznat po točnosti svojih astronoma. Do danas, aleksandrijski papa zadržao je naslov koji odražava ovaj izbor u Aleksandriji, koji se ponekad prevodi kao ”Gospodar svemira”, ali se u biti odnosi na sposobnost prosuđivanja astronomskog stanja kozmosa.

Kad su katolici i drugi kršćani na Zapadu slavili Uskrs 31. ožujka 2024., ekumenski patrijarh Bartolomej I. izrazio je svoju molitvu da zajednička proslava Uskrsa sljedeće godine ”ne bude samo slučajna pojava, već prije početak jedinstvenog datuma za njegovo svetkovanje za istočno i zapadno kršćanstvo.”

”Među ključnim raspravama (Vijeća) bilo je pitanje uspostavljanja zajedničkog vremenskog okvira za uskrsne svečanosti”, rekao je Bartolomej. ”Optimisti smo jer postoji dobra volja s obje strane.”

Papa Franjo također je izrazio nadu u zajednički datum. Godine 2015. je rekao da se dvije Crkve ”moraju dogovoriti”.

Kad je Papu 2022. godine primio u posjet Mar Awa III., patrijarh Asirske Crkve, rekao mu je: ”Želim reći – doista, ponoviti – ono što je sveti Pavao VI. rekao u svoje vrijeme: ‘Mi smo spremni prihvatiti svaki zajednički prijedlog’.”

Godine 1997. Svjetsko vijeće crkava (WCC) objavilo je dokument ”Prema zajedničkom datumu Uskrsa”.

”Jedno vrlo osjetljivo pitanje, s golemim pastoralnim posljedicama za sve kršćanske vjernike, poprimilo je sve veću hitnost: potreba da se pronađe zajednički datum za slavlje Uskrsa”, stoji u dokumentu. ”Slavljenjem ovog blagdana nad blagdanima u različite dane, Crkve daju podijeljeno svjedočanstvo o ovom temeljnom aspektu apostolske vjere, dovodeći u pitanje svoju vjerodostojnost i učinkovitost u donošenju Evanđelja svijetu. Ovo je pitanje koje zabrinjava sve kršćane. Doista, u nekim dijelovima svijeta, poput Bliskog istoka, gdje nekoliko odvojenih kršćanskih zajednica čini manjinu u većem društvu, ovo je postalo hitno pitanje.”

Između ostalog, dokument WCC-a preporučuje da Crkve zadrže nicejske norme (da Uskrs pada u nedjelju nakon prvog proljetnog punog mjeseca). Preporučeno je izračunavanje astronomskih podataka (proljetni ekvinocij i puni mjesec) najtočnijim mogućim znanstvenim sredstvima i korištenje kao osnove za računanje meridijana Jeruzalema, mjesta Kristove smrti i uskrsnuća.

Ovom prilikom želim podsjetiti i na riječi patrijarha Porfirija ranijeg Vaskrsa: ”Mi se na golgotsku goru svagda uspinjemo, draga deco duhovna, jer smo pozvani da svedočimo živoga Boga u svetu i tako učestvujemo u spasenju svakog Božjeg stvorenja. Vođeni Duhom Svetim, mi smo prema Svetom Apostolu Pavlu sinovi Božji u kojima sva tvar čezne za oslobođenjem od propadljivosti i za radošću večnog života (Rim 8, 21). Ovaj osećaj odgovornosti među nama je danas posebno naglašen zbog sveopšte krize u svetu i činjenice da se plamen ratnih razaranja na prostorima Ukrajine pridružio onim drugim mestima na planeti koja su oružani sukob proglasila jedinim odgovorom na različitosti i neslaganje među državama, narodima i verama”.

”Saosećamo i sastradavamo sa svim pravoslavnim hrišćanima, braćo i sestre, saosećamo i sastradavamo sa svim ljudima ovoga sveta gledajući kako se sukobi na ukrajinskom tlu i širom vaseljene još više produbljuju. Veliki Apostol Pavle podseća: ”(Bog) je stvorio od krvi svaki narod čovečanstva da stanuje po svemu licu zemaljskome” (Dj 17, 26). Dakle, sazdani smo kao jedan i jedinstven ljudski rod, i pozvani smo da jedno budemo. Stoga se Vaskrslom Gospodu molimo da se što pre i bezuslovno uspostavi mir, prestane stradanje, i da se svi izbegli vrate u svoje domove. Svaki rat, bilo gde i bilo kada, proizvodi samo gubitnike i poraz je ljudskog dostojanstva, poraz je i sramota svakog čoveka kao ikone Božje”.

Rat, premda tuđi, naša je isto sramota, kao što je sramota ta distanciranost i sebičnost kršćanskih crkava.

”I dok sile ovoga sveta vode bespoštedne ratove, najviše stradanja podnosi običan čovek. Šta ćemo mi koji smo sabrani danas u Prazniku nad praznicima, ugrejani toplinom domova, reći onima koji su razornom stihijom odvojeni od svojih najbližih i rasuti po tuđini? Kako ćemo zapevati pashalnu pesmu kada je među nama toliko gladnih i žednih pravde, toliko neutešnih?”, pitao se patrijarh srpski.

”Budimo okrenuti ljubavi (…) Budimo takođe svesni da nas iskonski metodi obmane strastima i strahovima u zloupotrebi masovnih medija mogu lako učiniti ljudima porobljene svesti i prigušene savesti, tuđinima svom nebeskom naznačenju”.

”Čuvajmo se prividne sigurnosti globalnog mravinjaka koji nas želi učiniti bezličnim pritvorenicima samodovoljnosti. Vreme provoditi u ubeđenju da se virtuelnim svetom nezdravog umišljanja i konzumacijom materijalnih dobara može zadobiti istinsko blagostanje, znači biti osuđen na život bez dostojanstva i slobode”.

***

U poruci naslovljenoj ”sazdani smo kao jedinstven ljudski rod” vidim izuzetnu bliskost s porukama koje godinama odašilje, a osobito otkako je počeo rat u Ukrajini, papa Franjo. Vidim Porfirijev način da se zalaže protiv kulture odbacivanja drugih, a za kulturu sebedarja i prihvaćanja drugih.

Vidim poželjnu antropologiju, zdravu duhovnost, ispravnu egzegezu Božje riječi, vidim relevantnost u društvenim procesima, vidim pastira koji se obraća široj zajednici, a ne samo pravoslavnim vjernicima i ne samo Srbima među njima, vidim želju za dijalogom sa suvremenim društvom, vidim teološku istinu, koja je ne samo pravoslavna nego i koncilska/katolička, ali i protestantska – da ”Crkva nije od ovoga svijeta, ali jeste za ovaj svijet”, vidim otklon od samozadovoljstva i samodovoljnosti, vidim želju za susretom i dijalogom, vidim svijest o odgovornosti za probleme svijeta, vidim potrebu da se poštuju ljudska prava, vidim da se komunicira i podcrtava suština kršćanske poruke, vidim da se to radi jednostavnim i svima razumljivim jezikom, vidim slobodu onoga koji propovijeda/piše, vidim poštovanje drugosti i vidim, ćutim, dobrotu.

Nada kršćana, moja, pape Franje, patrijarha Bartolomeja i nada Porfirijeva zove se Isus. On je ušao u grob našeg grijeha, stigao do najudaljenije točke gdje smo bili izgubljeni, prošao kroz splet naših strahova, nosio težinu naših potlačenosti te nas je, iz najmračnije dubine naše smrti, probudio u život. On je živ i još uvijek prolazi, preobražava i oslobađa.

Idemo u susret Uskrsu/Vaskrsu. Prazniku nad praznicima. Molim da se Crkve dogovore i da ga nastavimo istodobno slaviti. Nasušna je to potreba sviju nas, sviju ljudi, ne samo onih među nama koji se klanjamo ”knezu mira”.

Neka zadnja rečenica u ovoj kolumni bude Porfirijeva: ”Budimo istrajni vesnici smisla u ovome turobnom dobu”.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  SAD: Kraj suradnje s vladom u zbrinjavanju izbjeglica
    •  30 godina vjernosti, ali i prema drugima u potrebi
    •  Goran Alavanja je prvi pali policajac. Josip Jović je drugi
    •  Uz vijest o smrti Svetlane Broz, junakinje dobrote
    •  Slovo o papinom pontifikatu i zdravlju
    •  Potrebna nam je ženska škola solidarnosti
    •  Hvala Miloradu Pupovcu jer svjedoči ustavni patriotizam
    •  Mons. Dražena Kutlešu, izgleda, ne zanima papino zdravlje
    •  Neka nas ne vara The Voice Kids, stanje na HTV-u je loše
    •  Podignimo iznova nebo uz pomoć Teofila Pančića

> Svi tekstovi ovog autora