novinarstvo s potpisom
Poštovane građanke i građani, dragi prijatelji i, na ovom mjestu, drugarice i drugovi
Okupili smo se danas na komemoraciji događaja od prije 72 godine kad je od 1073 preostala logoraša u Jasenovcu njih oko šest stotina pokušalo očajnički proboj, goloruki i iznemogli protiv mitraljeza.
Preživjelo ih je 92.
92 od 1073, jer su ustaše pobili i sve one koji su zbog bolesti i iznemoglosti ostali u barakama.
To je manje od jedne desetine ali sasvim dovoljno svjedoka o tome kakav je logor Jasenovac bio i što se u njemu događalo.
Među tih 92 preživjela nije bila niti jedna žena. Stotine i stotine bespomoćnih žena bile su pobijene dan prije u skladu s naredbom da se logor “očisti” i da mu se zatre trag.
Sama ta činjenica trebala bi svakom razumnom čovjeku dovoljno govoriti o karakteru logora Jasenovac i o karakteru ustaškog režima.
U normalnom društvu to bi bili strašni događaji iz daleke povijesti, kojih bi se spomenuli na dane ovakvih komemoracija, ali samo društvo bi bilo daleko od ideja, pratećih simbola i ideologija koje su do tih strašnih događaja vodile.
Naime, samo u tom slučaju društvo bi bilo normalno.
Mi, nažalost živimo u društvu kojem kao da je izbrisan dio dragocijenog iskustva. Živimo u društvu koje NDH nostalgičari stalno vraćaju u prošlost, u kojem neki ljudi s akademskim titulama pokušavaju ono što ustašama nije uspjelo 1945., zatrti trag zločina. Zločina kao logične posljedice ustaške ideologije.
To treba osuditi i tome se treba suprotstaviti ne samo na dane ovakvih komemoracija.
Danas i ovdje mi odajemo počasti žrtvama Jasenovca i, na simboličan način, žrtvama svih ustaških logora iz Drugog svjetskog rata.
Kako to činiti o tome možemo imati različita mišljenja i to se može učiniti na različite načine.
Ja vjerujem da bi za veliku većinu onih koji su patili i stradali u Jasenovcu, od svake upaljene svijeće ili donesenog cvijeta bila neusporedivo važnija naša opredijeljenost i naša odlučnost da se suprotstavimo relativizaciji zločinačkog karaktera ideja koje su do njihovog stradanja vodile.
Da se suprotstavimo zagađivanju današnje Hrvatske s najmračnijim dijelom njene prošlosti.
Da upozorimo, pa i bojkotiranjem službene državne komemoracije, na impotentnost odgovornih državnih institucija po tom pitanju.
Na njihovu politiku guranja glave u pijesak kao da vjeruju da će nabujali desni ekstremizam, koji već otvoreno poziva na nasilje, nestati sam od sebe ako se prave da ga ne vide.
Da upozorimo da takva politika ugrožava budućnost Hrvatske.
I da ustrajno branimo vrijednosti u čijoj obrani je i antifašizam nastao i bez kojih nema ni pristojne države ni slobodnog društva.
(Komemoracija u Jasenovcu, 22. 4. 2017.).