Nered u SDP-u znači da ta stranka nudi nered i u državi

Stranački život u Hrvatskoj u potpunosti odgovara stupnju usvojenosti demokracije. Budući da je Hrvatska, u dobroj mjeri, preddemokratska država, onda je sasvim razumljivo da je i stranački život predstranački.

Zrele demokracije nema bez jakih i zrelih stranaka. Demokracija počiva na pluralnosti – mišljenja, identiteta, životnih praksi, ali i stranaka. Pluralnost počiva na uvažavanju drugih i različitih, a ne na pozivu da se drugi pokori, da ga se uništi, potjera ili da ga se natjera na šutnju.

Jesmo li demokratični, možemo saznati ako napravimo jedan misaoni eksperiment. Iako preferiramo određeni politički spektar, postoji li netko s drugog političkog spektra za koga bismo mogli glasati ili koga želimo vidjeti kao aktera javnih politika toga, nama nepripadajućeg, političkog spektra?

Ako je odgovor pozitivan, onda se zalažemo za pluralnost i imamo demokratski pogled na politiku, a ako je odgovor negativan, naša volja je protudemokratska.

Moja demokratska volja bira progresivne politike koje društvo ne sužavaju na neki njegov segment i sve ostale segmente prisiljavaju da se prilagode tom segmentu, što je oznaka konzervativnih i desnih opcija.

Smatram da društvo nije jednoobrazno i da svim slojevima društva, ako nisu nasilni, treba omogućiti ravnopravnost i javnu vidljivost.

Politike definiraju i razvijaju društvo. Konzervativne i desne opcije se u velikoj mjeri odmiču od svijeta politike i primiču se alkemijskim vještinama. One, naime, žele nešto što sada jest dobro u sebi, pretvoriti u nešto što mora biti od sebe različito, i to po diktatu.

Zato konzervativci i desničari brane, primjerice, ustavnu definiciju braka kao životne zajednice muškarca i žene. Njihova argumentacija da homoseksualcima nije uskraćen brak, jer im nitko ne brani da negdje pronađu osobu suprotnog spola i sklope heteroseksualni brak, više pripada alkemijski razigranom i logički urušenom umu, nego groteski.

Urnebesno je kada portali alkemijske desnice prenose Mariju Selak Raspudić, misleći da ona zastupa njihove alkemijske stavove, a ona ih iznutra mijenja i vodi prema tome što je jedino ispravno – da imamo društvo koje neće diskriminirati, stigmatizirati i koje će biti solidarno prema djeci, homoseksualnim osobama, ali i homoseksualnim brakovima. Takvo društvo jedino i jest društvo, jer je pluralno i ravnopravno

To nije konzervativna i desna politička opcija, nju se ne može, pod vidom političkog pluralizma, podržavati kao ono političko drugo i drugačije. Takve opcije pripadaju alkemijskoj datosti i političkoj nesuvislosti ili gluposti.

No to ne znači da su pravi konzervativci i desničari nesuvisli i glupi.

Ne, među njima ima onih koje i ja želim, zbog političke pluralnosti, vidjeti u politici, zato što zastupaju javne politike koje se, na prvi pogled čine isključivima, ali, kada ih se samo malo detaljnije pogleda, to nisu.

Navest ću jedan primjer: po čemu se razlikuje moje zalaganje da homoseksualne osobe, koje su sklopile životno partnerstvo, mogu udomljavati i posvajati djecu, jer se tako čini dobro udomljenoj i posvojenoj djeci, čini se dobro osobama u životnom partnerstvu, jer ih se ne diskriminira, ali i društvu koje se razvija i biva humanije, jer počiva na solidarnosti i borbi protiv diskriminacije, od, primjerice, zalaganja Marije Selak Raspudić koja, premda pripada politikama desnice, smatra da homoseksualci, zbog trenutnih društvenih okolnosti, sada ne bi trebali udomljavati djecu jer bi ta djeca bila stigmatizirana od strane društva.

Razlika je u tome što se ona ne usudi jasno reći da je za to da osobe koje su sklopile životno partnerstvo mogu udomljavati djecu, ona to kaže posredno.

Ona ne kaže da je udomljavanje djece, od strane osoba koje su sklopile životno partnerstvo, u sebi loše, nego da je ono već sada dobro, ali da ta dobrota, zbog društva koje diskriminira i stigmatizira, te je u sebi loše, može doći do izražaja tek kada se promijene društvene okolnosti.

Razlika je u metodi, ne i u željenoj stvarnosti.

Urnebesno je kada portali alkemijske desnice prenose Mariju Selak Raspudić, misleći da ona zastupa njihove alkemijske stavove, a ona ih iznutra mijenja i vodi prema tome što je jedino ispravno – da imamo društvo koje neće diskriminirati, stigmatizirati i koje će biti solidarno prema djeci, homoseksualnim osobama, ali i homoseksualnim brakovima. Takvo društvo jedino i jest društvo, jer je pluralno i ravnopravno.

U Hrvatskoj se neprestano vodi borba za identitete, zato što ne postoji identitetska praksa. Kada netko ne radi ono što tvrdi da jest, razumljivo je da se bori za identitete koje će skrivati njegovu neidentitetsku praksu.

To je razumljivo u onolikoj mjeri u kolikoj je razumljivo svako licemjerje. Zato su nas očevi domovine, religijske vođe i mnogi prateći ”domoljubi” opljačkali, porobili i izručili disfunkcionalnoj državi.

Oni se, borbom za identitete, bore za skrivanje vlastite prakse koja nema veze s identitetom za koji se navodno zalažu i koji im je, navodno, sve. Građanima nude beživotni identitet, dok istovremeno provode prakse ubijanja države, pravde i solidarnosti.

Ta, ne odlaze nam građani zato što u ovoj državi postoji praksa života, nego, upravo suprotno, bježe od onih koji ubijaju ovu nesretnu državu, perverzno zagovarajući ljubav prema teoretskom, od prakse odvojenom, identitetu države.

Sve ovo je moguće zato što je Hrvatska preddemokratska država. Ona je, na razini željenog identiteta, pristala biti demokratska, ali je, na razini prakse, ostala protudemokratska država ili demokratski mrtva država. U njoj je sve moguće, osim istinske demokracije, veze između identiteta i prakse, pluralnosti i ravnopravnosti.

Zrele demokracije nema bez jakih i zrelih stranaka. Demokracija počiva na pluralnosti – mišljenja, identiteta, životnih praksi, ali i stranaka. Pluralnost počiva na uvažavanju drugih i različitih, a ne na pozivu da se drugi pokori, da ga se uništi, potjera ili da ga se natjera na šutnju

Hrvatska je zemlja u kojoj je, na razini prakse, moguće sve ono što je u demokraciji nemoguće, ali je zato, na razini željenog identiteta, predstavljena kao svemoguća država.

Svemoguća država je prevara, a država u kojoj ne postoji demokratska praksa, nije država nego pakao.

Demokracija nije moguća bez uključivih, promišljenih, sustavnih i učinkovitih javnih politika, a njih nije moguće provoditi bez jakih političkih stranaka.

Iako imam antropološki zazor prema strankama, jer smatram da djeluju istim načelom kao patologijom zahvaćene religijske zajednice, da imaju tendenciju ovladati čovjekom iznutra (nametanjem što se smije reći, koje teze zastupati, nametanjem stavova koji obvezuju, posluhom prema hijerarhiji i stranačkim tijelima), ipak mi je jasno da politika ne počiva na spontanoj slobodi i kreativnoj misli jakih, nezavisnih pojedinaca.

Nezavisni pojedinci mogu potaknuti demokratske procese, ali, političke stranke su te koje će razvijati operativne političke modele rastuće demokratizacije.

Tko nije u stanju uvesti red u stranku, nije u stanju upravljati državom.

Nered u stranci, znači da ta stranka nudi nered i u državi.

Peđa Grbin je izabran za predsjednika SDP-a, SDP je u neredu, još od smrti Ivice Račana. Ako Peđa Grbin uvede red u stranku, onda je uistinu postao predsjednik SDP-a i ima priliku demokratizirati ovu državu, a ako ne uvede red, onda je on postao prvo, najznačajnije i najzarobljenije lice nereda u SDP-u.

Nered u SDP-u je omogućio da Zoran Milanović, koji je zastupao i zastupa politike desnog centra, bude predsjednik socijaldemokratske stranke. On, na simboličkoj razini, pripada ljevici. Ali samo na simboličkoj.

No Hrvatskoj trebaju i politike desnog centra. Ironija je da je najpošteniji političar desnog centra Zoran Milanović. Zato ga i prozivaju. Ne mogu mu dokazati kriminal, pa ga uvlače u jeftine psihijatrijske ekspertize.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Afera Beroš: Plenkoviću suradnici trebaju kao terapija
    •  Pogrešno shvaćena vjera ubija – djecu, društvo i boga
    •  Samostalnost smo stekli zahvaljujući antifašističkom pokretu
    •  Pio XII. je moralni kukavica, a Hrvatska zatvoreno društvo
    •  Načelnik Glavnog stožera OSRH kao stranački potrčko
    •  Osobu koja izvrši suicid zapravo nismo poznavali
    •  Ivan i Aleksandar besplatno se vole, svim licemjerima usprkos
    •  Matu Uzinića udaraju politički katolici, s križem u rukama
    •  83,45% je ogroman uspjeh sindikata oporbenih političara
    •  Hrvatska ne može biti katolička država

> Svi tekstovi ovog autora