O Martinu Lutheru, uzornom redovniku i reformatoru (2)

U utorak, 31. listopada je Dan Reformacije, državni blagdan u susjednoj Sloveniji. Ona se slavi u nizu zapadnoeuropskih zemalja a po prvi puta i u svim saveznim državama Njemačke, jer se ove godine državnom blagdanu pridružuje čak i dominantno katolička Bavarska.

Martin Luther, redovnik, profesor i reformator je zapravo središte povijesnog petstotog obilježavanja refomacije već jedno cijelo desetljeće. Njemačka na taj nacin odaje počast jednom od svojih najvećih sinova i opetovano ističe ogromnu snagu i dalekosežni utjecaj njegovih ideja.

Prije točno godinu dana je kolumna na ovom mjestu objavljena dan prije povijesnog posjeta pape Franje švedskom Lundu kako bi se pridružio vodećim luteranima te zemlje i svijeta u proslavi početka jubileja petstote obljetnice reformacije.

Stoga sam tadašnju kolumnu naslovio “Od sutra Papa više nije Antikrist niti je Luther heretik.” Usput sam spomenuo neke kritike pape Franje od strane konzervativnih krugova u Rimokatoličkoj crkvi ali i pozitivna mišljenja onih koji samog Papu proglašavaju reformatorom.

Na istom sam mjestu ustvrdio kako je došlo do neke vrste ekumenskog konsenzusa među katoličkim teolozima koji svi redom tvrde da u Lutherovim djelima ima bogatstava koja su izraz vjere i dubokog kršćanskog nauka koje se nikako ne mogu i ne smiju zanemariti.

To je ovih dana na argumentirano uvjerljiv način potvrdio i najpoznatiji hrvatski katolički stručnjak za ekumenizam, profesor emeritus Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. Juraj Kolarić na nasim zajedničkim tribinama i televizijskim nastupima u Zagrebu i Osijeku.

Podsjetimo još jednom kako je tog dana 1517. godine sa svojih čuvenih 95 teza njemački teolog Martin Luther javno istupio protiv sramne crkvene trgovine oprostima te tako zapalio vatru koja je protivno njegovim nakanama podijelila zapadno kršćanstvo i stubokom promijenila lice Europe i svijeta

31.listopada se dakle diljem zapadnog kršćanskog svijeta obiljezava Dan Reformacije. Obilježit će ga svečanom akademijom u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, a pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske, premijera i predsjednika Sabora i hrvatski protestanti, predvođeni predsjednikom Protestantsko evanđeoskog vijeća (PEV) pastora Giorgia Grlja.

Podsjetimo još jednom kako je tog dana 1517. godine sa svojih čuvenih 95 teza njemački teolog Martin Luther javno istupio protiv sramne crkvene trgovine oprostima te tako zapalio vatru koja je protivno njegovim nakanama podijelila zapadno kršćanstvo i stubokom promijenila lice Europe i svijeta.

Poziv na svetopisamsku obnovu Crkve imao je i druge mnogo šire i dublje dimenzije i odrednice za napredak čovječanstva.

O tome se opširno, dokumentirano i multiperspektivalno prošloga tjedna raspravljalo na međunarodnom interdisciplinarnom znanstvenom skupu na Filozofskom fakultetu u Osijeku pod naslovom “Reformacija u Europi i njezini odjeci: Povodom 500. Obljetnice Lutherovih teza.”

Skup su pored navedenog fakulteta suorganizirali Visoko evanđeosko teološko učiliste, Odjel za kulturologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera i Hrvatski intitut za povijest.

Inicijalno je Luther kao iskreni redovnik, duhovno preporođeni svećenik i odgovorni profesor biblijskih znanosti svojim tezama jednostavno pozvao na javni dijalog o (ne)valjanosti sramotne trgovine od Boga darovanim, a od Crkve zlorabljenim spasenjem. On nije smjerao na raskol jer je “tražio razgovor, a ne svađu” kako je to napisao sjajni August Franzen.

Kako je i zašto dakle Luther nakon teza ipak postao reformatorom (ultrarimski kritičari bi rekli – raskolnikom). Tu ću zgusnutu povijest pojednostavljeno sažeti u pet koraka, potpuno svjestan da su razlozi, poticaji, reakcije i sveukupni procesi bili mnogo složeniji i ne samo teološki.

Prvo, Luther je svoje teze kao poziv na razgovor poslao nadležnim biskupima, nadbiskupu Magdeburga i Mainza, Albrechtu Brandenburškom i biskupu Jeronimu Schulzu.

Poziva na razgovor niti pismenog odgovora nije bilo ali ga je nadbiskup Albrecht odmah tužio u Rim.

Inicijalno je Luther kao iskreni redovnik, duhovno preporođeni svećenik i odgovorni profesor biblijskih znanosti svojim tezama jednostavno pozvao na javni dijalog o (ne)valjanosti sramotne trgovine od Boga darovanim, a od Crkve zlorabljenim spasenjem. On nije smjerao na raskol jer je “tražio razgovor, a ne svađu” kako je to napisao sjajni August Franzen

Nadbiskup se brinuo jedino za poslovni gubitak jer mu je prodaja oprosta trebala donijeti vise od 52.000 dukata. Na temelju njegove tužbe je u Rimu u lipnju 1518. otvoren sudski postupak protiv Lutherova navodnog krivovjerja.

Drugo, disciplinski postupak protiv Luthera je rezultirao službenom optužbom za krivovjerje izraženo Bulom kojom mu je Rim zaprijetio izopčenjem u lipnju 1520. Luther, koji je u međuvremenu bio širom Njemačke slavljen kao narodni heroj, je taj zastrasujuci dokument demonstrativno spalio skupa s crkvenim pravnim knjigama. Na neki način je to bila reakcija prouzrokovana time što su tih dana papisti palili njegove knjige.

Treći korak prema reformaciji kao separatnom pokretu bilo je službeno izopćenje Martina Luthera iz Crkve, koje je u Rimu svečano proglašeno 3. siječnja 1521. godine, čime je odvajanje bilo konačno.

Četvrti korak je bio državni sabor u Wormsu (u travnju 1520.) na kojem je mladi car Karlo V pokušao još jednom pomiriti sada već odijeljene rimokatolike i Lutherov sve brojniji pokret. Luther je zapravo bio pozvan kako bi se ga prisililo da se odrekne svojih spisa.

Lutherov odgovor zaslužuje da ga citiramo. “Ne mogu svoju vjeru podčiniti ni papi ni koncilima, jer je kao dan jasno da su oni često griješili i međusobno proturječili. Stoga ako me dakle ne uvjere svjedočanstvom Svetoga pisma ili jasnim razumskim zaključivanjem, ako me ne osvjedoče tekstovima koje sam naveo i tako moju savjest vežu uz Božju riječ, ja se ne mogu i neću odreći, jer je za kršćanina opasno ići protiv vlastite savjesti. Na tome stojim i drukčije ne mogu; neka mi Bog pomogne! Amen.”

Car Karlo je na istom Saboru Luthera stavio van zakona sto je značilo da je zapravo bio osuđen na smrt. Najvjerojatnije bi završio kao česki protoreformator Jan Hus kojeg se nakon odlaska sa višestruko sličnog sabora u Konstanci papisti oteli i spalili na lomači.

Luthera je insceniranom otmicom spasio njegov zaštitnik, saski knez Friedrich Mudri. Krijumice je odveden i sakriven u dvorcu u Wartburgu gdje je boravio pod lažnim imenom. Luther je proslavio Wartburg jer je u njemu slijedečih nekoliko mjeseci preveo Novi Zavjet na njemački jezik te time položio temelje standardizaciji njemačkog književnog jezika.

Zaključno navodim državni sabor u Speyeru 1529. na kojem su Lutherovi pristaše po prvi puta nazvani protestantima. Radilo se o protestu njemačkih knezova protiv dekreta cara Svetog Rimskog Carstva, koji je na nagovor papista stavio zabranu na Lutherova djela i naučavanja

Zaključno navodim državni sabor u Speyeru 1529. na kojem su Lutherovi pristaše po prvi puta nazvani protestantima. Radilo se o protestu njemačkih knezova protiv dekreta cara Svetog Rimskog Carstva, koji je na nagovor papista stavio zabranu na Lutherova djela i naučavanja.

Uvodna rečenica tog hrabrog protesta glasi ovako:

“Mi prisutni ovim prosvjedujemo (protestiramo!) pred Bogom, našim jedinim Stvoriteljem, Zaštitnikom, Otkupiteljem i Spasiteljem koji će jednoga dana biti naš Sudac, kao i pred

svim ljudima i svim stvorenjima, da se mi zbog sebe i svog naroda ni na kakav način ne slažemo s predloženim dekretom i ne prihvaćamo ga ni u čemu što se protivi Bogu, Njegovoj svetoj Riječi, našoj čistoj savjesti i spasenju naših duša.”

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora