Od američkog sna do američke noćne more

Sjedinjene Američke Države poslije Donalda Trumpa, Covida-19 i nasilne smrti Georgea Floyda ne mogu ostati ista zemlja.

Čak i najveći kritičari rasnih podjela i diskriminacije u američkom društvu iznenađeni su trajanjem, opsegom i intenzitetom prosvjeda koji su u nekim gradovima praćeni i rijetko viđenim neredima, nasiljem i pljačkom.

U toj krizi su, uz već nadaleko poznatu policijsku brutalnost prema crncima, sada na djelu i neke druge specifične okolnosti, prije svega poražavajuće posljedice pandemije koronavirusa. Od njezina proglašenja polovicom ožujka, gotovo 41 milijun Amerikanaca izgubilo je posao.

Među njima je najviše siromašnih građana, a Afroamerikanci su disproporcijalno zastupljeni u tom katastrofičnom udaru na standard života. Crnačka populacija nesrazmjerno je pogođena Covidom-19 i zbog siromaštvom oslabljenog imuniteta, ali i generalnog nedostatka zdravstvene zaštite.

Neposredan povod, ili kako se to popularno kaže okidač, ovoj sada već skoro dvotjednoj seriji masovnih nemira i nereda ubojstvo je Afroamerikanca Georgea Floyda u policijskoj akciji u Minneapolisu.

Među njima je najviše siromašnih građana, a Afroamerikanci su disproporcijalno zastupljeni u tom katastrofičnom udaru na standard života. Crnačka populacija nesrazmjerno je pogođena Covidom-19 i zbog siromaštvom oslabljenog imuniteta, ali i generalnog nedostatka zdravstvene zaštite

Slike bespomoćnog crnca kojemu na vratu kleči bijeli policajac i njegove posljednje riječi munjevitom su brzinom obišle svijet. Floydov nekoliko puta ponavljan predsmrtni vapaj I can’t breathe! (Ne mogu disati) postao je parolom do sada neviđenih prosvjeda, koji su se brzo proširili u svih pedeset američkih država, a zatim i globalno.

Cijelom je svijetu još jednom postalo bjelodano jasno da je Kingov san (I have a dream) daleko od ostvarenja jer višestoljetna rasna diskriminacija u SAD-u još nije prevladana.

Formalno pravno su od usvajanja Zakona o građanskim pravima iz 1964. godine obojeni Amerikanci izjednačeni s bijelcima, a rasna segregacija je proglašena nelegalnom. Poduzete su i mnoge mjere i programi u smjeru ravnopravnosti, kao što je recimo inicijativa ”Afirmativna akcija” koja treba olakšati crncima upis na sveučilišni studij.

Ali, sve u svemu, sve do danas, ostaje neistrebljena strukturalna nepravda koja bijeloj većinskoj populaciji pruža mnoge prednosti te je ona u prosjeku i nadalje znatno bogatija, obrazovanija i zdravija.

Iako je ”rasna segregacija” službeno zabranjena ona je i nadalje sveprisutna. Afroamerikanci ponajčešće žive u odvojenim zajednicama u takozvanim crnačkim četvrtima, dok bijelci žive uglavnom s bijelcima.

Razlike su uočljive na svim područjima.

Zdravstvena zaštita je mnogo lošija u zajednicama s crnačkim stanovništvom. Slično je i na području obrazovanja jer je kvaliteta školske nastave u crnačkim četvrtima znatno ispod one kod bijelaca. Rezultat tih nejednakosti daje crncima manje šanse na kompetitivnom tržištu rada.

Nezaposlenost je desetljećima dvostruko veća kod Afroamerikanaca nego kod bijelaca, a njihov obiteljski dohodak je za trećinu manji od prosjeka na državnoj razini.

Osobe crne boje, dakle, u gotovo svim područjima života u nepovoljnijem su položaju. Crnci trostruko više žive u siromaštvu nego bijelci, a četiri puta više bivaju osuđivani.

Sve te razlike praćene predrasudama i nasiljem istovremeno su i uzrok i posljedica njihovog sveukupno lošijeg položaja i rastućih frustracija u društvu koje su i ovih dana dovele do erupcije bijesnih masa.

Čak i najveći kritičari rasnih podjela i diskriminacije u američkom društvu iznenađeni su trajanjem, opsegom i intenzitetom prosvjeda koji su u nekim gradovima praćeni i rijetko viđenim neredima, nasiljem i pljačkom

Smrtonosno policijsko nasilje nad Georgeom Floydom nije usamljena pojava nego još jedna tragična smrt u nizu te ju treba razmatrati u kontekstu kontinuiranog rasističkog policijskog nasilja koje u SAD-u traje desetljećima.

Vidljiva frustracija zbog rasizma Floydovom smrću je postala radikalnija te je poput požara buknula i zapalila cijelu zemlju, koja je odjednom konfrontirana s najtežom krizom od Drugog svjetskog rata.

Ideal američkog sna je transformiran nažalost pred našim očima u američku noćnu moru.

Korona kriza pri tome djeluje kao akcelerator požara koji pokazuje nepravde i nejednakost društva jasnije nego ikada prije. Tako su tuga i ogorčenje prerasli u eksploziju nezaustavljivog bijesa i nasilja.

Međutim treba istaći da se ovi prosvjedi od ranijih ne razlikuju samo po veličini i ustrajnosti. Ovog puta ne protestiraju samo crnci nego i brojni bijelci, a često se transrasnoj mladeži pridružuju čak i dobro situirani Amerikanci, koji su u najmanju ruku podjednako frustrirani.

Svi oni javno svjedoče da cijelo društvo ima problem, a ne samo jedna manjina, da su svi zajedno dovedeni na rub očaja.

Frustrirani su ekonomskim padom zbog pandemije, ali i drugim nagomilanim unutarpolitičkim problemima SAD-a. Mnogi od njih su frustrirani zemljom čiji predsjednik, kao prikriveni rasist, ne vodi pomirenju, pravdi i jedinstvu nego podgrijava podjele i netrpeljivosti.

Trumpov bivši ministar obrane, glasoviti general Mattis, napisao je prije neki dan: ”Donald Trump je prvi predsjednik u mom životu koji se ne trudi ujediniti američki narod – čak se i ne pretvara da to pokušava. Umjesto toga, on nas pokušava podijeliti.”

Naciju koja više nego ikad od vremena Martina Luthera Kinga naovamo vapi za socijalnom pravdom i odgovornim političkim vodstvom, njezin je predsjednik ovih dana svojom ratobornom retorikom i pomanjkanjem vizije gurnuo na sam rub općeg kaosa, sve dublje u ponor sukoba, razdora i bezakonja.

General Mattis je u pravu: radi se o predsjedniku koji od početka svog mandata dijeli zemlju, dolijeva ulje na vatru u kriznim situacijama (sjetimo se Charlottesvillea), prečesto laže i izvrće činjenice te manipulativno apelira na najniže instinkte svojih fanatiziranih sljedbenika.

Masovni protesti samo nekoliko mjeseci prije izbora najavljuju nužnost temeljne rasprave o socijalnoj podijeljenosti SAD-a i imperativu strukturalnih promjena u vodećoj zemlji svijeta.

Cijelom je svijetu još jednom postalo bjelodano jasno da je Kingov san (I have a dream) daleko od ostvarenja jer višestoljetna rasna diskriminacija u SAD-u još nije prevladana

Problemi su se nagomilali jer, kako navodi Human Rights Watch izvještaj za 2020. godinu, kad su ljudska prava u pitanju: ”Sjedinjene Američke Države već nekoliko godina nazaduju. Problem je prije svega imigracijska politika s otvorenim nehumanim tretmanom imigranata, neskriveni rasizam i diskriminacija, te sustavno podcjenjivanje i sabotiranje multilateralnih institucija uz suradnju i savezništvo s vladama koje nemilosrdno krše ljudska prava.”

Prosvjednici najčešće izvikuju: ”Nema pravde, nema mira!” Među mnogobrojnim transparentima je znakovita poruka: ”Neću prestati vikati sve dok svi ne budu mogli disati!” Nadam se da ih predsjednik čuje.

Zaključimo s Biblijom u rukama čovjeka koji tu knjigu mudrosti i spasenja ne čita, dapače u njezinu poruku ne vjeruje.

Nakon noći provedene u bunkeru ispod Bijele kuće Trump je javnosti trebao pokazati i dokazati da on zapravo nije kukavica te da se ne boji javnosti.

Najprije je policija upotrebom suzavaca i drugim sredstvima prisile od svih prosvjednika očistila park koji vodi od Bijele kuće do obližnje episkopalne crkve.

Trump je zatim okružen čitavom armijom policije i Narodne garde, paradno prošetao do tog nacionalno prepoznatljivog duhovnog centra.

Cilj je bio predizborno propagandni. Slikati se s Biblijom u rukama pred ulazom u (zatvorenu) crkvu. Zatvorena Biblija u rukama duhovno neprosvjećenog i moralno neobnovljenog predsjednika pred zatvorenim vratima crkve! Tu sliku valja upamtiti!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora