Od sutra Papa više nije Antikrist niti je Luther heretik

Papa Franjo se pred sutrašnji put u Švedsku opet našao pod vatrom konzervativnih kritičara u redovima vlastite crkve. Prigovaraju mu što ide na zajedničku proslavu početka jubilarne godine, to jest 500. obljetnice protestantske reformacije.

Franjini kritičari naglašavaju da se u odnosu na reformaciju nema što slaviti, nego samo žaliti te iznova osuditi, jer je rastrgala rimsko jedinstvo te dovela do ratova i revolucija, a u konačnici i do sekularizacije Europe.

Neki ga stoga otvoreno nukaju da umjesto obilježavanja reformacije pozove protestante na pokajanje zbog pobune i na povratak ”doma u Rim”.

Drugi mu u tom kontekstu zamjeraju i samu Švedsku, jednu od najliberalnijih zemalja u Europi, kao i sudjelovanje na bogoslužju u crkvi čiji je primaš nadbiskupinja Uppsale – dakle žena! – Antje Jackelen.

Za luterane je proslava – za katolike komemoracija – u Lundu, južnom švedskom gradu gdje je 1947. osnovan Svjetski luteranski savez (Lutheran World Federation). Događaj se izravno oslanja i na publikaciju (2013.) zajedničkog evangeličko-katoličkog dokumenta ”Od sukoba do zajedništva” u kojem se obrađuju teme zahvalnosti, kajanja i predanja zajedničkom svjedočenju.

Franjini kritičari naglašavaju da se u odnosu na reformaciju nema što slaviti, nego samo žaliti te iznova osuditi, jer je rastrgala rimsko jedinstvo te dovela do ratova i revolucija, a u konačnici i do sekularizacije Europe

Sam Papa je u najnovijem intervjuu govorio o uzajamnom obogaćivanju evangelika i katolika. Na pitanje što katolici mogu naučiti od luterana odgovorio je da mu na um dolaze dvije riječi: ”reforma” i ”Pismo”.

Luther je izvorno htio reformu cijele Crkve, ali političke prilike i krutost crkvenih stavova to nisu dopustili, pa je došlo do neželjene podjele, ali semper reformanda ostaje kao izazov i potreba i danas.

Papa zatim hvali Lutherov veliki pothvat da Božja riječ stigne u ruke svih vjernika i to na njima razumljivom jeziku, što je bez sumnje najveći i najdalekosežniji doprinos reformacije kršćanstvu i kulturi.

Tajnik Svjetskog luteranskog saveza Martin Junge (koji će, uz predsjednika biskupa Muniba A. Younana, uz Papu predvoditi zajedničko slavlje) ovih je dana u razgovoru za Radio Vatikan izjavio da je zajedničko slavlje dobar primjer kako se mogu nadvisiti sukobi, osobito za svijet rastrgan sukobima i ratovima. Ovo je važno zajedničko svjedočenje za budućnost koja se oslanja na dijalog.

Jedan od vodećih katoličkih stručnjaka za reformaciju je podcrtao da je zajedničko slavljenje izvanredan korak jer se na taj način Lutherov lik izdvaja iz crkvene perspektive koja se povezuje samo s njemačkim narodom. Time se priznaje univerzalnost i veličina Lutherove misli.

Ovih dana kao da je došlo do nekog ekumenskog konsenzusa među katoličkim teolozima koji svi redom tvrde da u Lutherovim djelima ima bogatstava koja su izraz vjere i dubokog kršćanskog nauka koje nikako ne možemo zanemariti.

Luterani i rimokatolici već pedeset godina vode, što se međusobnog poznavanja i približavanja tiče, vrlo plodonosan teološki dijalog. Vrhunac mu je svakako Zajednička deklaracija o opravdanju, dakle o ključnoj doktrini spasenja prema definiciji evangeličkog kršćanstva i specifikumu koji je dotle bio u samom središtu podjele i nerazumijevanja. Valja istaći da je formulaciji tog dokumenta znatno pridonio i kasniji papa Joseph Ratzinger.

Neki ga stoga otvoreno nukaju da umjesto obilježavanja reformacije pozove protestante na pokajanje zbog pobune i na povratak ”doma u Rim”. Drugi mu u tom kontekstu zamjeraju i samu Švedsku, jednu od najliberalnijih zemalja u Europi, kao i sudjelovanje na bogoslužju u crkvi čiji je primaš nadbiskupinja Uppsale – dakle žena! – Antje Jackelen

Od kada je na čelo Rimokatoličke crkve po prvi puta došao papa iz Latinske Amerike, također prvi jezuit i prvi koji nosi ime Franjo, po mnogima je nastupila nova era u povijesti Crkve koja se inače teško i sporo mijenja.

Papa Franjo je po svojoj jednostavnosti i skromnosti već od samog početka svog pontifikata dao naslutiti da će on biti bitno drugačiji od svojih prethodnika. Dok je papa Benedikt XVI. u mirovinu otišao u Mercedesu, njegov nasljednik je u Vatikan stigao starim Renaultom iz 1984. godine.

Umjesto da prema planu useli u raskošnu Apostolsku palaču, on se preselio u mnogo skromniji Dom sv. Marte, vatikanski hotel u kojem je ranije boravio s ostalim kardinalima prije konklave.

Crkvom i svijetom je izuzetno snažno odjeknula poruka evanđeoske jednostavnosti kada je odbio staviti zlatni pektoralni križ te odlučio umjesto njega nositi obični željezni.

Već u prvoj godini pontifikata (2013.) ugledni časopis Time izabrao ga je za osobu godine hvaleći posebice njegovu viziju crkve pomirenja.

Washington Post je napisao: ”Nešto neočekivano i izvanredno se događa u katoličkoj Crkvi. Papa Franjo spašava vjeru od onih koji nazadno u pozlaćenim katedralama mašu doktrinom kao mačem. Utvrđena građevina katolicizma – u kojoj se progresivni katolici, homoseksualni katolici, katoličke žene i ostali koji vole Crkvu, ali često osjećaju da su marginalizirani od hijerarhije – počinje se urušavati.”

Najavljena je velika transformacija crkve pod ”velikim reformatorom Franjom”. Reformacija kao obnova iznutra, bez raskola iako ne bez značajnog i žilavog otpora konzervativne kurije i velikog broja reakcionarnih katoličkih udruga i neformalnih skupina.

Washington Post je napisao: ”Nešto neočekivano i izvanredno se događa u katoličkoj Crkvi. Papa Franjo spašava vjeru od onih koji nazadno u pozlaćenim katedralama mašu doktrinom kao mačem. Utvrđena građevina katolicizma – u kojoj se progresivni katolici, homoseksualni katolici, katoličke žene i ostali koji vole Crkvu, ali često osjećaju da su marginalizirani od hijerarhije – počinje se urušavati”

Papa reformator je u nekim kritikama Crkve postao još zahtjevniji tražeći, na primjer, da Crkva prestane s naplaćivanjem svojih usluga krštenja, pričesti, krizme, vjenčanja i sprovoda. Njegova poruka kako je preokupacija novcem i zaradom pretvaranje Crkve u biznis te da je to skandalozno i sramotno mnoge je podsjetila na Lutherovu osudu trgovanja otpusnicama, koja je bila neposrednim povodom događajima koji otpočinju 31. listopada 1517. godine.

Kao pravi reformator Franjo se s pozicija evanđeoske vjere i služenja u ljubavi suprotstavio ”poduzetničkom mentalitetu” klera te ih uvijek iznova opominje da ne žive i da se ne ponašaju kao privilegirana kasta.

Jedna od njegovih radikalno reformacijskih ideja je svakako i najavljeno pronalaženje rješenja za celibat. Kada i kako nije najavio, ali je svakako samom najavom dobro uzdrmao neke konzervativnije struje u Vatikanu i širom svijeta.

Neki reformatori prekida s prošlošću prepoznaju i na području jezika. Poznato je da Jorge Bergoglio nije poput svog prethodnika Benedikta XVI. ljubitelj latinskog jezika. Tako je sve biskupe šokirao odlukom da latinski neće biti službeni jezik svjetskog okupljanja biskupa u Vatikanu već talijanski.

Prateći izbliza obećanja i rad ovog Pape od početka mandata, ugledni vatikanolozi zaključuju da bi on, kako sada stvari stoje, mogao uistinu postati najveći reformator katoličkog nauka i prakse modernog vremena.

Sutrašnja zajednička komemoracija protestantske reformacije u Lundu je doista povijesni događaj, ali i Bogom dana prigoda da se porazmisli o tome kako Bog radi kroz naše ljudske pogreške da postigne svoje uzvišene ciljeve.

To je također prilika da se načini prijelomni korak naprijed na dugom i teškom putu prema jedinstvu svih onih koji se pozivaju na Isusa Krista.

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora