autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Odlazak gospodina političara Josipa Leke

AUTOR: Branko Mijić / 08.03.2016.

Branko Mijić

Odrekli smo se Račana i njegove ostavštine. Ne radimo ništa kako bismo dobili feedback od građana, simpatizera. Jednosmjerno funkcioniramo, možda su posljednje poruke predsjednika Glavnog odbora SDP-a Josipa Leke koji je najavio svoje umirovljenje toliko razočaran stanjem u svojoj stranci da možda neće izaći na izbore za predsjednika SDP-a niti prisustvovati stranačkoj konvenciji.

I u svom političkom testamentu Josip Leko ostao je, kao i u cijelom svom političkom djelovanju, dostojanstven i nedvosmislen. Nikada sebe, svoju funkciju ili ulogu nije stavljao u prvi plan, pa ni sada, nikada nikoga nije ad hominem blatio ili pribijao na stup srama, nikada nije na drugog svaljivao krivicu ili cipelario ”mrtvog konja”. Ako se za nekoga nakon dugo vremena može reći da je gospodin političar, onda je to Josip Leko.

To će mu priznati i ”njegovi”, ali i oni suprotnih uvjerenja jer je političku utakmicu uvijek igrao ”fair”, i kada je dobijao i kada je gubio. Za Josipa Leku ne postoje neprijatelji, jer demokracija, baš kao i sport, priznaje i poznaje samo suparnike kojima, bez obzira na rezultat, na kraju valja stisnuti ruku.

U svakoj pristojnoj i minimalno demokratskoj stranci Josipa Leku bi nakon njegove dugogodišnje trnovite ali uspješne političke karijere tretirali kao zaslužnog senatora. Onoga čija se riječ iščekuje, sluša i poštuje

Pokazao je to Josip Leko na zadnjoj sjednici kojoj je predsjedavao Saborom predajući dužnost svome nasljedniku Željku Reineru javno se izjasnivši kako će glasati za njega ne priznajući stranačku stegu koja je naložila suprotno.

Ako je zbog te svoje geste Josip Leko u SDP-u stavljen na crnu listu, ako je zbog tog svog stava proglašen neprijateljem, nakon svih ovih godina predanog rada kao jedan od osnivača stranke i, s Ivicom Račanom, utemeljitelj socijaldemokracije na ovim prostorima, onda sasvim sigurno nije greška u Josipu Leki već u onima koji ga tako tretiraju.

U svakoj pristojnoj i minimalno demokratskoj stranci Josipa Leku bi nakon njegove dugogodišnje trnovite ali uspješne političke karijere tretirali kao zaslužnog senatora. Onoga čija se riječ iščekuje, sluša i poštuje.

Morala je ta čaša žuči zaista biti pregorka kada je taj staloženi i sabrani čovjek, koji je vagao svaku riječ, odlučio reći što je imao i prvi put pomislio kako nema nikakvog smisla izaći na izbore za predsjednika i prisustvovati konvenciji stranke kojoj je dao pola života.

Riječ Račan, baš kao ni radnik, nismo već dugo čuli iz usta vodećih esdepeovaca, čak niti u predizbornoj kampanji. Zato što se stranka odvojila ne samo od radništva, već i od naroda, pa joj zato nikakve povratne informacije od građana ni ne stižu. Jer, dok su i dolazile, nije bilo ušiju spremnih saslušati ih a kamo li uvažiti

Ako stranački senator Josip Leko ne vidi u SDP-u čašu meda, onda je situacija zaista alarmantna. Ako se aktualno stranačko rukovodstvo odreklo Račana i njegove ostavštine, ako su to učinili oni koji su nad njegovim otvorenim grobom na zakletvu recitirali stih ”O Captain! My Captain!”, onda je nešto duboko trulo na Ibleru.

Riječ Račan, baš kao ni radnik, nismo već dugo čuli iz usta vodećih esdepeovaca, čak niti u predizbornoj kampanji. Zato što se stranka odvojila ne samo od radništva, već i od naroda, pa joj zato nikakve povratne informacije od građana ni ne stižu. Jer, dok su i dolazile, nije bilo ušiju spremnih saslušati ih a kamo li uvažiti.

Da, u pravu je Leko, SDP funkcionira jednosmjerno, od pretorijanske garde do klijentelistički i karijeristički nastrojenih mladoturaka koji su u idolopoklonstvu našli modus za ostvarivanje svojih političkih i životnih ambicija. I zato postali ministri, zastupnici, direktori.

Sve to strano je i odurno Josipu Leki. Zato i odlazi, kao možda i posljednji politički Mohikanac, uzdignute glave.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora: