Odlazak Irineja, kako reče papa Franjo, velikog patrijarha

Opće stanje patrijarha srpskog Irineja, kako je u četvrtak 19. studenog priopćio kolegij liječnika Vojne bolnice Karaburma u Beogradu (priopćenje je potpisao načelnik Bolnice, pukovnik docent dr. Ivo Udovičić), pogoršalo se.

Stalni liječnički konzilij, uz pomoć liječnika iz Ruske Federacije, pratilo je opće i kliničko stanje patrijarha Srpske pravoslavne crkve, primljenog 4. studenoga u Vojnu bolnicu prenamijenjenu u covid bolnicu, nakon što je tijekom redovnog testiranja potvrđeno da je pozitivan na koronavirus.

Prije nekoliko dana imao je problema s funkcijom srca, ali je pozitivno reagirao na primijenjenu terapiju. Stanje se još pogoršalo i bio je na respiratoru.

Patrijarhova smrt je konstatirana danas, petak 20. studenog u 7:07 sati, navodi se u službenom priopćenju Srpske Pravoslavne Crkve.

O detaljima sahrane Crkva će naknadno obavijestiti javnost.

Gledajući prizore ispraćaja mitropolite crnogorsko-primorskog Amfilohija Radovića u Podgorici, u nedjelju 1. studenog, kada su prisutni vladike, među njima i pokojni patrijarh, zajedno s gomilom vjernika masovno kršili epidemiološke mjere, rekao sam supruzi da se bojim da to neće dobro završiti za neke. Pritom sam se u prvome redu pribojavao za Irineja (90).

Patrijarha sam smatrao sebi bliskim. Bio je prema meni jako prijatan i susretljiv. Imao je toliko povjerenje da mi je povjerio za objavu svoja pisma papi Franji, nakon čega je Sveta Stolica zaustavila proces kanonizacije zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i pristupilo se formiranju Mješovite katoličko-pravoslavne komisije o Stepincu

Više je vladika, sveštenika, đakona, monaha i vjernika zaraženo i svima želim sretan oporavak. Među njima imam i drage prijatelje.

I patrijarha sam smatrao sebi bliskim. Bio je prema meni jako prijatan i susretljiv. Imao je toliko povjerenje da mi je povjerio za objavu svoja pisma papi Franji, nakon čega je Sveta Stolica zaustavila proces kanonizacije zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i pristupilo se formiranju Mješovite katoličko-pravoslavne komisije o Stepincu.

Više smo puta razgovarali, i formalno za medije, i neformalno. Patrijarh se jako radovao kada sam zatražio njegov blagoslov da pokušam doktorirati na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu i podržao me.

Rođen je 28. kolovoza 1930. u selu Vidova kod Čačka kao Miroslav Gavrilović. Završio je osnovnu školu u rodnom selu, gimnaziju u Čačku, bogosloviju u Prizrenu 1951. godine, a zatim Bogoslovski fakultet Sveučilišta u Beogradu.

Zamonašen je u manastiru Rakovici 1959. godine. Zaredio ga je tadašnji patrijarh German, koji ga je rukopoložio u čin jerođakona i jeromonaha, 24. i 27. listopada 1959.

Bio je profesor prizrenske Bogoslovije, od 1959. do 1968. godine. Završio je postdiplomske studije u Ateni, gdje je otišao školske 1962/63. godine. Poslije toga je bio postavljen za upravitelja monaške škole u manastiru Ostrog. Ponovo je bio profesor i rektor bogoslovije u Prizrenu, od 1971. do 1974. godine.

U svibnju 1974. izabran je za episkopa moravičkog, vikara patrijarha Germana. Za episkopa niškog izabran je na zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora, od 21. do 28. svibnja 1975. godine. Na tron episkopa niške eparhije ustoličen je u Sabornoj crkvi u Nišu 15. lipnja 1975. godine. Bio je više puta član Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve. Dana 22. siječnja 2010. odlukom Izbornog sabora Srpske pravoslavne crkve izabran za patrijarha srpskog.

Važno je ovdje navesti riječi pape Franje (kao odgovor na pitanje koje mu je u povratnom letu iz Skopja u Rim 7. svibnja 2019. postavio novinar Večernjeg lista Silvije Tomašević):

”Povijesni slučaj je ovaj: kanonizacija Stepinca. Stepinac je čovjek s vrlinama. To je Crkva izjavila time što ga je proglasila blaženim. Može ga se moliti. On je blažen. Ali u određenom trenutku procesa kanonizacije došlo se do nerazjašnjenih točaka. Riječ je o povijesnim točkama.

”Ponavljam još jednom i hiljadu puta: slijedimo Spasitelja, molimo se za mir, djelatno radimo za mir! Braća smo i samo braća. Ako neko misli da Srbi i Hrvati nisu slovenska braća, a ima i takvih, valjda smo braća po Hristu i učenju koje nam je ostavio i koje moramo da slijedimo”

I, ja koji trebam potpisati kanonizaciju s mojom odgovornošću molio sam, promišljao, tražio savjet i onda sam vidio da trebam pitati pomoć Irineja (patrijarha Srpske pravoslavne crkve, pr. a.). Irinej je veliki patrijarh. I Irinej mi je pomogao. Osnovali smo zajedno povijesnu komisiju. Radili smo zajedno. Jer, i Irineja i mene jedino zanima istina. Ne pogriješiti…”.

O tome mi je patrijarh rekao ovo: ”Istina ne može biti tema pregovora. Istina nema dva lica. Jedina polazna točka mora biti istina, odnosno spremnost na prihvaćanje činjenica. Samo u tom duhu rad Komisije može biti plodotvoran i koristan. Ako prihvaćamo istinu, nema pobjednika i poraženih. Svi smo pobijedili”.

Jednom drugom mi je prilikom, u razgovoru za novine, Irinej rekao: ”Ponavljam još jednom i hiljadu puta: slijedimo Spasitelja, molimo se za mir, djelatno radimo za mir! Braća smo i samo braća. Ako neko misli da Srbi i Hrvati nisu slovenska braća, a ima i takvih, valjda smo braća po Hristu i učenju koje nam je ostavio i koje moramo da slijedimo”.

Irineja mnogi nisu voljeli. Hrvatski biskupi su sabotirali susret njih samih s episkopima koji imaju sjedište u Republici Hrvatskoj (sastanak je održan u Požegi, kod biskupa Antuna Škorčevića, 17. siječnja 2019.).

U četvrtak 7. veljače sam objavio, kao osvrt dana, komentar na objavu (privatnog) pisma članova Hrvatske biskupske konferencije (HBK) patrijarhu srpskom, gospodinu Irineju, što je IKA učinila javnim u srijedu 6. veljače 2019., a u petak 8. veljače i na engleskom jeziku.

Tu sam objavu nazvao ”diverzijom” i ”atentatom na ekumenizam” jer je pismo, naglašavam, privatno, potpisano 18. studenog 2018., i jer je predsjedniku HBK Želimiru Puljiću itekako bilo poznato i jasno da se susret predstavnika HBK i vladika Srpske pravoslavne crkve (SPC) održanom 17. siječnja 2019. u Požegi organizirao, među inim važnim razlozima, i kako bi se tražilo rješenje za ”poteškoće” o kojima članovi HBK govore u rečenom pismu Irineju, jer je u Požegi dogovoren način rješavanja problema i prestanak nabacivanja optužbama.

Patrijarh Irinej je poslušao i moj savjet da ne reagira, barem ne odmah, na to ljutito i ne baš prijatno pismo koje je dobio od članova HBK. Bio je strpljiv čovjek. Pokušavao se držati kršćanski.

Znam da biste mi zamjerili da ne kažem kako ne bih potpisao svaku njegovu rečenicu. Ne bih, zaista. Ali ne bih potpisao ni svaku rečenicu pape Franje.

Svi smo mi nekako svoji. I patrijarh je bio svoj. Nitko mu glavu nije nosio. Imao je jasne stavove. Poput ovog:

”Ništa nije moguće promatrati izvan istorijskog konteksta, na primjer izvan pokušaja da se ostvari plan o rješavanju srpskog i jevrejskog pitanja u Hrvatskoj, koji je formulirao Pavelićev ministar, Mile Budak, po formuli ”tri trećine” (pobiti, pokatoličiti, protjerati).

Doduše, Budakova proporcija nije ostvarena idealno. Većina nije htjela da promijeni vjeru, pa su završili u Jasenovcu, Jadovnu, raznim Golubnjačama…

I vojno-redarstvenu akciju Oluja promatramo u istorijskom kontekstu; njezine posljedice također. To nije Budakov plan i program, ali nipošto nije ni dobrovoljni odlazak Srba iz Hrvatske, tobože na nagovor Beograda.”

I ja sam cijenio njegovu iskrenost i otvorenost. To mi je bilo OK.

Ponašanje nadbiskupa i kardinala Josipa Bozanića, na primjer, koji se više od dvadeset godina pravi kao da sam mrtav (još nisam, javite mu to), nije mi OK. Jer to nije kršćansko ponašanje. A Bozanić kaže da je kršćanin.

Patrijarh srpski Irinej je bio moj brat u Kristu. I ja se molim da s njime i svima ostalima ostanem u Kristu, Gospodinu našemu. Bio je vjeran Kristu do kraja i vjerujem da će ga Gospodin nagraditi.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora