Osluhnimo glas stvorenoga svijeta!

(Opaska uredništva: U ovoj rubrici prenosimo uvodnike portala za ekumenska pitanja Ekumena koje potpisuje uredništvo toga portala). 

Papa Franjo već od samoga početka svojega pontifikata 2013. neprestance poziva na promjene i u Crkvi i u svijetu. Kada je riječi o pozivu na ”ekološko obraćenje”, izrekao ga je 2015. u svojoj enciklici ”Laudato Si’. O brizi za naš zajednički dom”, što ima doktrinarnu težinu, a potom ga neprestance ponavlja u svakoj prigodi koja mu se pruži: ”Štititi stvorenja prva je odgovornost kršćana. Kršćanin koji ne štiti stvorenje i ne pušta ga da živi i raste, kršćanin je koga nije briga za prvo Božje djelo ljubavi”.

Papa Franjo je svojom enciklikom koraknuo dalje i dublje od pokušaja dosadašnjih papa da u svoje govore i dokumente uključe i ekoteologiju, i samu još u povojima. U 190 stranica dugačkom dokumentu Papa ne samo da premošćuje višestoljetnu manjkavost kršćanske teologije kada je riječi o teologiji stvorenja, nego i kada je riječi o odgovornosti Katoličke crkve za svijet i sa svijetom zajedno za zajednički dom svih bića – kozmos.

Majka Zemlja jasno poziva na akciju. Priroda pati. Oceani se pune plastikom i postaju kiseliji. Ekstremne vrućine, šumski požari i poplave, kao i rekordna sezona uragana na Atlantiku, pogodili su milijune ljudi. COVID-19, pandemija je isto povezana sa zdravljem našeg ekosustava. Svjedoci smo klimatskim promjenama i zločinima koji narušavaju biološku raznolikost, kao što su krčenje šuma, promjena namjene zemljišta, pojačana poljoprivreda i stočarska proizvodnja ili rastuća ilegalna trgovina divljim životinjama.

”Ne možemo se pretvarati da smo zdravi u svijetu koji je bolestan” – govori Papa. Rane nanesene našoj majci zemlji su rane koje također krvare u nama”. ”Ovo nije vrijeme da se nastavi gledati u drugu stranu, da budemo ravnodušni prema znakovima da je naš planet pljačkan i narušen pohlepom za profitom, vrlo često u ime napretka”.

Brojni govore, molbe, pisma, razmišljanja pape Franje o toj temi i nakon objavljivanja enciklike Laudato Si’ okupljeni su u knjizi ”Naša majka Zemlja. Kršćansko čitanje ekoloških izazova”, što ju je Kršćanska sadašnjost (u prijevodu Tomislava Kasića) objavila 2021. u biblioteci ”Ekumena”.

U predgovoru ove knjige carigradski ekumenski patrijarh Bartolomej bilježi povijest ”spontane ekumenske solidarnosti” koja ga veže s papom Franjom od početka njegova pontifikata preko susreta u Jeruzalemu i zajedničke posjete izbjeglicama na grčkom otoku Lezbosu sve do Zajedničke izjave o svetosti Božjeg stvorenja i važnosti njegove zaštite od nas ljudi popisane u rujnu 2017. Ne samo da patrijarha Bartolomeja i papu Franju vežu nastojanja oko ”dijaloga u ljubavi i istini u pogledu ponovnog uspostavljanja jedinstva i zajedništva” među kršćanskim Crkvama, nego i razumijevanje poslanja Crkve.

Naime, postoji uska veza između ekumenskog dijaloga i odgovornosti Crkava za cjelokupno čovječanstvo uključujući i brige za okoliš. Postoji i ”ekumenizam okoliša pred svjetskim klimatskim promjenama koje sa sobom nosi implikacije i posljedice golemih razmjera za cijeli naš planet i njegove stanovnike”. Jer: ”Crkva koja zaboravlja brinuti i moliti za prirodni okoliš, Crkva je koja odbija ponuditi hranu i piće čovječanstvu koje pati”.

Ili, kako piše papa Franjo, na globalnu krizu gledati je kao na ”ekumenski izazov” u načinu na koji brinemo za naš zajednički dom.

Ni enciklika niti brojni govori, kateheze, tekstovi nisu upućeni samo kršćanima, nego je to poziv svima. Svi zajedno moramo raditi za svoj globalni dom pred ekološkom situacijom, bez obzira na vjeru ili druge razlike. Kako imamo jedan dom, mi također činimo jednu obitelj. Ne možemo naš globalni dom podijeliti na dijelove, ne možemo reći da je jedan njegov dio isključivo za kršćane ili drugi isključivo za muslimane ili za Židove. Globalni dom je zajednički i svi smo odgovorni za njegovu zaštitu.

Papa neprestance ponavlja da je zadaća svakog čovjeka ”brinuti se za sve stvoreno”, i to s punom sviješću o individualnoj odgovornosti za osobne postupke. Ne samo da to nije propustio naglasiti u svojim govorima i tekstovima, nego je to već u nekoliko navrata, iznimno jasno i s protokolarnom izravnošću neuobičajenom za rimske prvosvećenike, rekao rukovodećim političkim elitama. Primjerice, u Europskom parlamentu i Vijeću Europe tijekom posjeta Strasbourgu 2014.: ”Osobno ste odgovorni za sudbine onih koji su vas izabrali! Vaša je zadaća učiniti sve što možete da ovaj naš zajednički doma bude bolji dom za sve ljude bez razlike!”.

Nova prigoda papi Franji da i opet pozove na ”ekološko obraćenje i duhovnost” Svjetski je dan molitve za skrb o stvorenom svijetu, 1. rujna 2022.. To ekumensko razdoblje završava 4. listopada svetkovinom sv. Franje Asiškog (po kojem je ovaj Papa uzeo ime). Tom prigodom papa Franjo je objavio svoju poruku ”Osluhnimo glas stvorenoga svijeta”.

”Osluhni glas stvorenog svijeta” tema je i poziv ovogodišnjeg vremena ekumenske molitve što ju je inicirao patrijarh Bartolomej. Stvorenje je prepušteno na milost i nemilost ”despotskog antropocentrizma”. ”Ako ga naučimo slušati, u glasu stvorenog svijeta opažamo neku vrstu disonance. S jedne je strane to nježna pjesma hvale Gospodinu i Stvoritelju, a s druge gorki vapaj koji se tuži na loše postupanje nas ljudi” – piše papa Franjo.

Bezbrojne vrste izumiru i prestaju zauvijek pjevati svoje hvale Bogu. Ali plaču i najsiromašniji među nama. Pogođeni klimatskom krizom, siromašni su najteže pogođeni posljedicama suša, poplava, uragana i toplinskih valova koji su sve snažniji i češći. Vapaj se, nadalje, izdiže iz grla naše domorodačke braće i sestara. Zbog predatorskih ekonomskih interesa, teritorije njihovih predaka napada se i pustoši sa svih strana i iz njihovih se grudi prolama ”vapaj koji se uzdiže do neba”. Vape, napokon, naša djeca.

Ugroženi kratkovidnim egoizmom, mladi zabrinuto pozivaju nas odrasle da učinimo sve da spriječimo ili bar ograničimo kolaps ekosustavâ našeg planeta. Propadanje našeg zajedničkog doma izazov je koji zaslužuje jednaku pozornost kao i drugi, poput ozbiljne zdravstvene krize i ratnih sukoba.

Sastanak na vrhu o klimi COP27, koji će se održati u Egiptu u studenom 2022., predstavlja još jednu prigodu za zajednički rad na promicanju učinkovite provedbe Pariškog sporazuma. To je i jedan od razloga zašto je papa Franjo nedavno naložio Svetoj Stolici, u ime i za dobrobit Države Vatikanskoga Grada, da pristupi Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama i Pariškom sporazumu, u nadi da će čovječanstvo 21. stoljeća ostati zapamćeno ”po tome što je velikodušno preuzelo na sebe breme svoje teške odgovornosti”.

Sastanak na vrhu o biološkoj raznolikosti COP15, koji će se održati u Kanadi u prosincu, pružit će pak prigodu vladama da pokažu dobru volju i usvoje novi multilateralni sporazum za zaustavljanje uništavanja ekosustava i izumiranja vrsta.

Prema drevnoj mudrosti jubilejâ, potrebno nam je vrijeme ”prisjećanja, povratka, počinka, obnove i radosti” podsjeća Franjo.

Da bismo zaustavili daljnje urušavanje ”mreže života” – bioraznolikosti – koju nam je Bog dao, Papa moli i poziva nacije da se slože oko četiri ključna načela, a to su: 1. izgraditi jasnu etičku osnovu za preobrazbu koja nam je potrebna kako bismo spasili bioraznolikost; 2. boriti se protiv gubitka bioraznolikosti, podupirati njezino očuvanje i obnovu te zadovoljavati potrebe ljudi na održiv način; 3. promicati globalnu solidarnost, u svjetlu činjenice da je bioraznolikost opće zajedničko dobro koje zahtijeva zajedničko predano zalaganje; 4. staviti u središte osobe koje su ranjive, nezaštićene, uključujući one koji su najviše pogođeni gubitkom bioraznolikosti, kao što su domorodački narodi, starije osobe i mladi.

Poziva, ”u ime Božje”, velike kompanije koje se bave rudarstvom, vađenjem nafte i plina, šumarstvom, nekretninama i agrobiznisom da prestanu uništavati šume, močvare i planine, da prestanu zagađivati rijeke i mora te trovati ljude i hranu”.

Od ekonomski bogatijih zemalja, koje su bile najveći zagađivači u posljednja dva stoljeća, zahtijeva poduzimanje ambicioznijih koraka u vezi s COP27 i COP15. To podrazumijeva, osim odlučnog djelovanja unutar svojih granica, i ispunjavanje njihovih obećanja o financijskoj i tehničkoj potpori ekonomski siromašnijim zemljama, koje već snose najveći teret klimatske krize.

U sedam godina od objavljivanja enciklike Laudato Si’ dogodilo se pozitivnih pomaka i među katolicima i u međureligijskom dijalogu usmjerenu na zajedničke ciljeve. Enciklika je bila poticaj za brojna udruživanja i akcije. Pokrenut je globalni pokret u Katoličkoj crkvi nadahnut enciklikom (Laudato Si’ Movement) unutar kojega, u zrelim društvima, bivaju organizirane brojne konkretne akcije i suradnja s nevladinim udrugama. Pokret za Zelenu Crkvu (Green Church) u brojnim zemljama nastoji u lokalnim zajednicama oko održivog razvoja, smanjenja potrošnje energije, kompostiranja organskog otpada, održavanja sastanaka putem Skypea kako bi se minimizirala putovanja i držanje propovijedi o klimatskoj krizi.

No, još uvijek većina kršćana, čini se, ili je barem to slučaj u nas, radije zatvara oči i pravi se kao da se globalna kriza, kao i poziv na ekološko obraćenje, ne odnosi i na njih. Ne prepoznaju još neodvojivu vezu između brige za prirodu, potraživanja pravde za siromašne, založenosti za društvo i nutarnjega mira.

Mnogi svećenici misle da se Crkva ne smije baviti politikom, a sami, primjerice, izravno ili neizravno savjetuju za koga bi trebalo ili ne bi trebalo glasati na izborima. Temeljna obaveza Crkve jest da se bavi politikom (njezinim temeljnim sadržajem), ali ne i politiziranjem (političkim manipulacijama). Papa Franjo to svojim primjerom pokazuje. Stoga mu valjda politikanti među katolicima i nisu baš skloni. Premda njegov vapaj ne može biti jasniji, izravniji i nadahnutiji vjerom i Svetim pismom.

Molimo tijekom ovog Vremena stvaranja da sastanci na vrhu COP27 i COP15 ujedine ljudsku obitelj (usp. ibid., 13) kako bi se odlučno suočila s dvostrukom krizom: klimatskom i krizom smanjenja bioraznolikosti. Molimo također i potičimo kršćane da se ujedine u zajedničkoj odgovornosti koja će ih nadahnuti za konkretne korake u nastojanju oko ekološkog obraćenja svih ljudi.

Prisjećajući se poticaja svetoga Pavla da se radujemo s radosnima i plačemo sa zaplakanima (usp. Rim 12, 15), ”plačimo sa stvorenim svijetom koji stenje i uzdiše, čujmo njegov gorki vapaj i odgovorimo djelima na njega, kako bismo se mi, a i budući naraštaji, mogli i dalje radovati milozvučnoj pjesmi života i nade stvorova” – zaključuje papa Franjo u svojem prigodnom pismu ”Osluhnimo glas stvorenoga svijeta”.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Poruka vjerskih lidera iz Kazahstana: dijalog je jedini put
    •  Kajanje pape Franje u Kanadi: Praštanje je tek početak
    •  Budimo ujedinjeni pred prijetnjama što vise nad svijetom!
    •  Budimo ujedinjeni pred prijetnjama što vise nad svijetom!
    •  Uskrs može biti naša budućnost samo ako jest i sadašnjost

> Svi tekstovi ovog autora