Potrebno nam je manje nacionalno kršćanstvo, a više osobno

Dogodilo se to prije osam godina. Bila je nedjelja. Moja supruga je otišla k susjedi, staroj i bolesnoj baki (nažalost već pokojnoj), da je malo obiđe i s njom popije kavu. Baka Ruža je na drugom programu HTV-a tada pratila prijenos ekumenskog liturgijskog slavlja iz luteranske crkve u Slavonskome Brodu u povodu Dana reformacije (koji se obilježava 31. listopada, ali ga se tada liturgijski slavio u nedjelju prije toga).

Ovogodišnji Dan reformacije, 31. listopada, dan kada se sjećamo protestnog ali proročkog čina kada je Martin Luther (1517.) pribio svojih 95 teza na vrata crkve Svih Svetih u Wittenbergu započevši tako obnovu Crkve i revalorizaciju Svetog pisma, bio je jučer, u nedjelju. Tada se vjernici kršćani (osim adventisti koji to rade subotom) okupljaju oko riječi i stola Gospodnjeg. Protestantski su bibličari na izuzetan način približili Sveto pismo našem jeziku.

Čestitam braći i sestrama Dan reformacije i želim im da ostanu, da ostanemo vjerni Kristu!

Elem, baki Ruži nije bilo jasno što zapravo gleda na televiziji. Pitala je moju Claudiju što je to, kakva je to ”misa”? Claudia, koja je njemačka protestantkinja, pokušala joj je kazati, ali baki to nije bilo razumljivo.

Ankete pokazuju popriličnu vjersku nepismenost naših ljudi i veliku neobaviještenost, pa treba uvijek i iznova naglašavati tko su protestanti, pogotovo jer nismo ni svjesni koliko su važni u našoj povijesti i kulturi

Pile su tako kavu i pratile obred, a baka je polako shvaćala jer je stala moliti, zajedno s onima na ekranu, apostolsko (nicejsko-carigradsko) vjerovanje: ”Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet umro i pokopan; sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu Katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela, život vječni. Amen.”

I baka je uskliknula: ”Pa, mole isto kao i mi!”

Claudia se nasmiješila.

Baka Ruža vidijela je propovjednika, rektora Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku, prof. Petera Kuzmiča, bibličara, kako u ruci drži ogromnu Bibliju, i na to kazala: ”A i oni imaju Sveto pismo.” Claudia je potvrdila. Molila je baka Ruža s protestantima i Očenaš.

Njoj je sve to prijalo. Dopadao joj se i završni himan, najpoznatiji od onih kojih je napisao Martin Luther, ”U Bogu je moja jaka utvrda” (utemeljen na psalmu 46.) i zaključila je: ”Joj, kako je to lijepo. Samo da smo svi složni, da nema ni rata ni gladi i da se volimo kao braća.”

Pomislih, treba baki Ruži dati doktorat honoris causa iz ekumenske teologije: priprosta seljanka, naša pokojna susjeda, shvatila je bit Evanđelja i ekumenizma.

Ali Hrvati (ni drugi) nisu.

Jer Hrvati, većina, i dalje misli da je ispravno biti samo rimokatolikom, te nastavljaju, mnogi, protiv čega se odupirao na Prvom vatikanskom koncilu, ali i inače, veliki, ali, kako je nekoliko puta u propovijedi tada naglasio dr. Kuzmič, zaista ”veliki Josip Juraj Strossmayer”, tvrditi da su protestanti ”razbijači Crkve”, ”heretici”, ”loši kršćani”, ”sotone”. Preziru, naravno, i pravoslavne kršćane.

I treba tomu stati na kraj. Svugdje.

Reformacija je vjerski i društveni pokret koji je nastao u zapadnoj Europi početkom 16. stoljeća. Bio je to pokušaj unošenja duhovnih i organizacijskih promjena u Crkvu te strukturnih u društvenu zajednicu.

Europska je reformacija poticala primjenu izvornih načela teologije i prakse kršćanstva, to nije bio revolucionarni pokret, nego težnja poboljšanja postojeće Crkve. Zbog političkih, ekonomskih i religijskih interesa promjene su bile teško izvodljive; zbog toga je došlo do uspostave novih konfesija kršćanstva, iako reformatori to nisu htjeli.

Zamah je vjerskim reformama velikog obima dao, potpuno neplanirano, svećenik i doktor teologije koji je dobronamjerno htio započeti raspravu o potrebnim reformama Crkve kojoj je pripadao. Martin Luther je, ponovimo, 31. listopada 1517., na tada uobičajen način objavio stavove, sažete u 95 teza, na vratima katoličke župne crkve u Wittenbergu.

Baki Ruži sve to prija. Dopadao joj se i završni himan, najpoznatiji od onih kojih je napisao Martin Luther, ”U Bogu je moja jaka utvrda” (utemeljen na psalmu 46.) i zaključila je: ”Joj, kako je to lijepo. Samo da smo svi složni, da nema ni rata ni gladi i da se volimo kao braća”

Biblijska uvjerenja koja je propovijedao brzo su se širila, budući da je bilo mnogo onih koji se nisu slagali s raskošnim i sablažnjujućim Rimom (koji je dijelio, to jest, prodavao indulgencije) te zbog političkih i ekonomskih pritisaka. Evanđeoske su se ideje brzo širile, a stoljetna vjerovanja i praksa mijenjala novim. Mnogi su podržavali promjene, jer su počeli razumijevati nesklad prakse Crkve i Kristovog nauka, ali i zato što je to značilo manja fiskalna opterećenja.

Luther je svoju teologiju temeljio na nauku Svetoga pisma i prihvaćanju onih dijelova tradicije i učiteljstva koji nisu bili u suprotnosti s Biblijom. Sukladno učenju apostola Pavla naučavao je da je vjera uvjet spasenja: Gal 2,15-21, a Biblija iznad tradicije te izvor naučavanja. Zalagao se za nauk apostola Petra o svećenstvu svih vjernika: 1. Pt 2,9. Odbacio je nauk o transupstancijaciji, te naučavao konsupstancijaciju ili mističnu nazočnost Krista u elementima kruha i vina. Odbacio je crkveni red kako je shvaćen od Rimokatoličke Crkve, celibat klera i papine ovlasti u Njemačkoj.

Nažalost, reformatori nisu bili složni, iako je bilo pokušaja usuglašavanja prakse i teoloških pogleda. Razjedinjenost je pomogla protureformaciji.

Žalosna i sramotna je epizoda Tridesetogodišnjeg rata, koji je donio mnogo tuge i razorio Europu. Nakon što je okončan (Westfalski mir je potpisan 24. listopada 1648.), donio je stabilnost te je od tog vremena zavladao mir i snošljivost, a protestantizam (luteranizam i kalvinizam) postao rasprostranjena konfesija Europe.

Reformacija je donijela promjene koje su utjecale na razvitak društvenih zajednica i kršćanstva općenito. Važnost duhovne obnove, naglasak na svakom pojedincu te odgovornosti za život i napredak, briga društva za svakog člana zajednice, sloboda i jednakost neke su od vrijednosti koje su danas sastavni dio naših svjetonazora, a poticaje nalaze i u reformacijskom nauku.

Reformacija je utjecala na stvaranje i razvoj mnogi narodnih jezika, koji su počeli predstavljati alternativu latinskom te razvijati nacionalnu svijest i kulturni identitet. Potaknula je masovnije opismenjivanje jer su svi trebali razumjeti i čitati Sveto pismo. Indirektno je potaknula razvoj poduzetništva zbog naglaska na pobožnosti i predanom radu te umjerenom životu.

Promatrajući učinke reformacije 16. stoljeća može se zaključiti kako je djelomično središnji i uglavnom sjeverni dio Europe postao protestantski. Taj je reformatorski pokret donio velike promjene i napredak u teološkoj, sociološkoj, ekonomskoj i duhovnoj misli te dao poticaje za mnoge pozitivne promjene.

Nažalost, u Hrvatskoj je reformacija bila branjena, a vjernici proganjani, segregirani te njihova imovina pljačkana. Ti grijesi prošlosti ostavili su loš utjecaj na duhovni ambijent naše domovine i naših društava. Osjeća se to i danas.

Ustav Republike Hrvatske i zakoni zabranjuju vjersku netoleranciju, segregaciju i proganjanje, ali je svijest i praksa pojedinaca daleko od onoga što je napisano.

Hrvatska država, pak, potiče i brine za Crkve reformacije (ne za sveu istoj mjeri!) te na taj način ispravlja grijehe prošlosti. Vrijeme je i za drugačiju politiku: za prestanak preziranja ”manjih zajednica” te za privilegirani status ”većinske” Crkve.

Dakle, deklarativna tolerancija nije dovoljna. Vrijeme je za ne samo simboličnu već i stvarnu ispriku Martinu Lutheru i braći i sestrama protestantima, a za što se založio prof. Kuzmič.

Treba početi od toga da Dan reformacije, kao i u Sloveniji, i u Hrvatskoj bude svečano obilježen (da bude barem spomendan, ako ne i blagdan) i to ne smije imati veze s činjenicom da protestanata u Hrvatskoj ima (prema popisu stanovništva od 2011.) manje od pola posto stanovnika, već se treba ticati naše prošlosti i naše kulture.

Reformacija je utjecala na stvaranje i razvoj mnogih narodnih jezika, koji su počeli predstavljati alternativu latinskom te razvijati nacionalnu svijest i kulturni identitet. Potaknula je masovnije opismenjivanje jer su svi trebali razumjeti i čitati Sveto pismo

Navodim riječi dr. Kuzmiča koje baki Ruži nije trebalo pojašnjavati, ali Hrvatima, Srbima i drugima valja stalno iznova ponavljati:

”Iz perspektive Evanđelja smatramo da nam je potrebno kršćanstvo koje je manje nacionalno, a više osobno; manje tradicionalno, a više doživljeno; manje sektaško, a više ekumensko; manje otuđeno i otuđujuće, a više spasiteljsko i oslobađajuće – jednom riječju manje religiozno, a više evanđeosko. (…) Nema dobrih i zlih naroda, pa ne možemo dopustiti da se etničko stavi iznad etičkog. U vremenima opasnog prekopavanja po prošlosti, prebrojavanja grijehova, više drugog, a manje svojih, sakralizacije nekih elemenata prošlosti, mi kao evanđeoski kršćani pozivamo sve društvene i crkvene skupine naše domovine na razumnost i dijalog.”

Želio bih svjedočiti i zahvaliti mojim prijateljima i uzorima protestantima za veliki doprinos u opismenjivanju, evangelizaciji, širenju ekumenskoga i mirotvornoga duha te obrani demokratskih vrijednosti.

Ankete pokazuju popriličnu vjersku nepismenost naših ljudi i veliku neobaviještenost, pa treba uvijek i iznova naglašavati tko su protestanti, pogotovo jer nismo ni svjesni koliko su važni u našoj povijesti i kulturi.

Zajednička nam je odgovornost za čovjeka i za boljitak društva. Svjesni smo da nam u svim ovim nalaženjima izlaska iz krize, i s time povezanim promjenama, ponajprije trebaju novi ljudi. Ja takve vidim i u protestantskim redovima u Hrvatskoj i našoj regiji, a koji bi mogli biti kvasac boljeg svijeta. Zato kažem da je šteta što sami protestanti nisu aktivniji u našim društvenim događanjima.

***

Za kraj, dio propovijedi luteranskog biskupa Branka Berića (što prenosima sa IKA-e) sa jučerašnjeg bogoslužja u evangeličkoj crkvi u Osijeku kojeg je izravno prenosila Hrvatska televizija:

”Srce reformacijskog sustava vjerovanja je sloboda. Najvažnije djela Martina Luthera zove se O slobodi čovjeka kršćanina… Ovoj zemlji treba nova unutarnja sloboda. Ono što ovoj zemlji treba je sila koja pobjeđuje strah i jača ljubav; duh koji pomaže u rješavanju slabosti; opravdanje samo vjerom, a ne djelima. Odakle može doći nova unutarnja sloboda i novo povjerenje za našu zemlju i svu raznolikost životnih planova i izvora usmjerenja? Mi kršćani danas smo mnogi, a poruka opraštanja i ljubavi, koja nas održava, može i danas oblikovati naše društvo. Posvetili smo se tome u većoj mjeri nego rijetko prije.

S obzirom na Martina Luthera, nismo željeli obožavanje heroja. Izrazili smo sram našoj židovskoj braći  i sestrama zbog zapaljivih govora Martina Luthera protiv Židova i zatražili oprost. Nazvali smo netoleranciju prema anabaptistima i drugim tada progonjenim skupinama. Priznali smo degradaciju drugih kršćanskih vjeroispovijesti kao krivnju i zatražili oprost. I glasno smo rekli što volimo kod njih danas… Svijetu je tako prijeko potrebno zajedničko svjedočanstvo Krista!

Je li sloboda mogućnost biranja između tisuću mogućnosti ili je sloboda unutarnja snaga da se pokoravamo svojoj savjesti, čak  i u odnosu na vanjske vlasti, jer nas ništa ne može odvojiti od Božje ljubavi, koja je u Kristu Isusu, našemu Gospodinu – kako je rako apostol Pavao? I ovdje duh pomaže našim slabostima jer gdje je duh Gospodin, tu je sloboda! Zauzeti se za svoja uvjerenja, ne iz ljutnje, već iz unutarnje slobode miješati se u javne rasprave –  to je stav koji je potreban našoj zemlji. Ova sloboda je dobra za našu zemlju”.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora