Primjena ”služinske” psihijatrije u sudskoj praksi

Sutkinja Sanela Horvat iz Općinskog kaznenog suda u Novom Zagrebu donijela je na ročištu održanom 12. ožujka 2020., rješenje o ”isključivanju javnosti” i predstavnici javnosti su bili odmah izbačeni iz sudnice! (Pogledati tekst ”Sutkinja Horvat provodi psihotorturu nad ex. MUP-ovkom”).

Drugostupanjski Županijski sud u Velikoj Gorici, međutim, pravomoćnom odlukom (Poslovni broj: 10 Kž184/2020-3) ”ukinuo je rješenje sutkinje Sanele Horvat o isključivanju javnosti”.

Pa je nakon pravosudnog igrokaza ”isključi/uključi” prethodno doslovce izbačenoj javnosti iz tajnovite sudnice sutkinje Sanele Horvat na ročištu sazvanom za 3. lipnja 2020., ipak dopušteno pratiti taj dan sudsku raspravu.

Majka Ane Marije Braim je uoči ročišta 3. lipnja 2020., pitala novinara ispred tajnovite sudnice sutkinje Sanele Horvat zna li:

Nakon pravosudnog igrokaza ”isključi/uključi javnost sa suđenja”, novinaru je ipak bilo dopušteno da uđe u tajnovitu sudnicu sutkinje Sanele Horvat na ročištu sazvanom za 3. lipnja 2020. i da prati taj dan sudsku raspravu

”Dokle će sve to tako ići i hoće li to jednom prestati? Oduzeli su Ani Mariji posao i strpali je naglo u invalidsku mirovinu unatoč dotad izvrsnim radnim rezultatima, oduzeli su joj zatim dvoje djece (ograničili pravo da ih viđa), morala je potom i iseliti iz stana, dosudili su joj da od 2.600 kuna invalidske mirovine mora plaćati 1.700 kuna alimentacije, a sada ju žele strpati doživotno u ludnicu”.

I zbilja, prihvati li se samo hipotetski da je Ana Maria Braim zaista osoba s duševnim smetnjama, kao što je prikazivano da bi ju se udaljilo s posla, pitanje je zašto nakon prestanka zaposlenja (umirovljenja) bivši poslodavac (uprava i pravosuđe RH) tako nemilosrdno unakazuju njezin osobni život!?

Ana Maria Braim osporava da je bolesna i kaže da je psihotortura kojoj je izložena počela ”otkako je kao analitičarka MUP-a povezala nekoliko ubojstava i prenijela to svojemu nadređenom”.

Da tu nešto ipak ne valja, ukazuju i brojni pokušaji uprave i pravosuđa da iz svojih postupaka ”isključe javnost”.

Dva dana nakon ročišta na kojem je javnost ipak ”pripuštena” u dotad tajnovitu sudnicu, sutkinja Sanele Horvat je unatoč svemu Ani Mariji Braim ”odredila prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju 6 (šest) mjeseci” (57 K-161/19-45 od 5. lipnja 2020. godine).

Odvjetnica Indira Isaković, braniteljica Ane Marije Braim (po službenoj dužnosti) obrazložila je argumentirano da nije nedvojbeno dokazano da je okrivljena počinila kazneno djelo koje joj se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret.

Posebno je Isaković naglasila i da smatra ”da nije dokazano niti da okrivljena boluje od psihičke bolesti, ili da ima kakve smetnje uslijed kojih bi tempore criminis bila neubrojiva, a posljedično čemu je ovaj postupak vođen prema odredbama Zakona o kaznenom postupku koje reguliraju postupak prema osobama s duševnim smetnjama”.

Okrivljena je u ovom predmetu dva put (protiv njezine volje) vještačena, i to prvi puta po vještaku dr. Željku Mariniću u listopadu 2018., te drugi put po vještaku dr. Miroslavu Hercegu u studenom 2019. godine.

U prvom vještačenju vještak postavlja dijagnozu paranoidni poremećaj ličnosti i zaključuje da je okrivljena tempore criminis bila ubrojiva, ali bitno smanjeno.

Vještak Miroslav Herceg, međutim, samo godinu dana kasnije donosi novi nalaz i mišljenje u kojem okrivljenoj dijagnosticira drugu dijagnozu: perzistirajući sumanuti poremećaj s kverulantskim razvojem, te smatra da je okrivljena bila neubrojiva.

Premda se vještak dr. Željko Marinić suglasio s vještaštvom dr. Miroslava Hercega, odvjetnica Isaković je rekla da obrana okrivljene smatra da su ta dva vještaštva, s obzirom na postavljene dijagnoze, a posljedično i ubrojivost odnosno neubrojivost okrivljene tempore criminis u oprečnosti.

Vještak dr. Željko Marinić je rekao da je razlog opreci dijagnoza prije usuglašavanja bio nemogućnost razgovora s okrivljenom tijekom provođenja vještačenja, obrana to ne može prihvatiti, iz razloga što su oba vještaka vještačenje bitno sačinila temeljem iste postojeće medicinske dokumentacije u spisu.

Analizom upravnih i kaznenih postupaka koji se od 2014. godine vode protiv Ane Marije Braim, može se jasno sagledati i psihotortura na hrvatski način

U ovom sudskom postupku osnovni problem je ignoriranje svega što je prethodilo i dovelo do nastanka kaznenog djela koje se stavlja na teret okrivljenoj Ani Mariji Braim. Žena očajna što su joj oduzeli djecu predstojnici Ureda socijalne skrbi u Novom Zagrebu rekla je ”ubit ću vas”.

Tako se u ovom sudskom postupku ”ne smije” ni spominjati ostale psihijatrijske dijagnoze izrečene Ani Mariji Braim.

Primjerice, dijagnozu na osnovi koje je okrivljena bila udaljena s posla, ili psihijatrijski nalaz i mišljenje potvrđen 17. lipnja 2019., pravomoćnom presudom sutkinje Ines Kovačević (posl. br: 72 RI – 175/19) iz Županijskog suda u Zagrebu, a kojom je povučen prijedlog za prisilnom hospitalizacijom Ane Marije Braim, obustavljen taj sudski postupak, a dotad prisilno hospitalizirana Ana Marija Braim odmah po nalogu suda otpuštena iz psihijatrijske bolnice.

Ova pravomoćna presuda (posl. br: 72 RI – 175/19) donijeta je na tajnom suđenju, ali usprkos toj tajnosti kao novinar smatram da to treba objaviti, jer proturječi psihijatrijskim nalazima i mišljenjima dr. Željka Marinića i dr. Miroslava Hercega, na osnovu kojih je sutkinja Sanela Horvat vodila ovaj postupak ”prema odredbama Zakona o kaznenom postupku koje reguliranju postupak prema osobama s duševnim smetnjama”.

Po mojem novinarskom mišljenju zbog toga će drugostupanjski sud vjerojatno opet ukinuti presudu sutkinje Sanele Horvat o određivanju prisilnog smještaja Ane Marije Braim u psihijatrijsku ustanovu u trajanju 6 (šest) mjeseci (57 K-161/19-45 od 5. lipnja 2020. godine).

To tim više što je odvjetnica Isaković jasno ukazala na činjenice koje ukazuju na to da ”riječi koje su upućene oštećenicama kao i tekst koji je podijeljen na Facebook stranici nisu imali karakter, a niti značaj ozbiljne prijetnje smrću, niti prijetnje kakvim zlom, niti su te riječi kod oštećenih izazvale osjećaj straha ili uznemirenosti, a koji elementi nužno moraju biti ispunjeni da bi se ostvarilo biće kaznenog djela prijetnje”.

Jednostavno, to je izrekla majka očajna zbog toga što su joj oduzeli djecu, bez stvarne namjere da nekoga ubije.

Objavljujem i novinarskim govorom rečeno ”cvebu” iz tajnovite sudnice koja jako govori o predrasudama i pristranostima.

Ana Maria Braim je govorila što su joj sve radili razni HDZ/SDP-ovski uhljebi iz uprave zlorabeći tzv. upravne ovlasti, primjerice, socijalne radnice koje majci oduzimaju njezinu djecu.

Opisivala je Ana Maria Braim kome je sve podnosila prijave, pritužbe i žalbe.

U jednom trenutku sutkinja Sanela Horvat pitala je Anu Mariju Braim je li po nekoj od tih njezinih brojnih prijava vođen neki postupak.

I Ana Maria Braim iskreno je odgovorila da ne zna, jer njoj nitko ništa ne govori.

Psihijatrijska vještaštva su se, po mojem mišljenju, nekako suviše prilagodila potrebama sudovanja, a udaljila od medicinske etike

I tako je bez dopunskih informacija nazočnoj javnosti neizravno ”servirana” dezinformacija da se radi samo o ”kverulantici” koja sve tuži.

Suprotno tome, kao novinar istraživač sam 23. travnja 2020., od Uprave zagrebačke policije tražio informacije o provedenom postupku povodom prijave umirovljene policijske inspektorice Ane Marije Braim podnijete 19. srpnja 2019., Prvoj policijskoj postaji Zagreb Centar, zaprimljenoj pod br: 511-13-27/3-348.

I odgovoreno je 28. travnja 2020., (Odgovor 2/293-20): ”Obavještavamo Vas da su policijski službenici Policijske uprave zagrebačke povodom prijave osobe koju navodite u upitu proveli kriminalističko istraživanje, te o svemu pravovremeno obavijestili nadležna pravosudna tijela”.

Nije istina da nije vođen niti jedan postupak po brojnim prijavama Ane Marije Braim.

Ali ta činjenica ukazuje na pristranost Državnog odvjetništva.

U ovom postupku kod sutkinje Sanele Horvat, državna odvjetnica Amalija Matečić kao tužiteljica optužnici je priložila: ”Službenu zabilješku o dojavi PUZ – VI. Policijske postaje od 6. ožujka 2015., s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju” (list 208 spisa).

Zaprimljeni izvještaj o provedenom kriminalističkom istraživanju Policijske uprave zagrebačke, Amalija Matečić iz Državnog odvjetništva je prešutila.

Ako za to zna novinar, onda to sigurno zna (ili je morala doznati) i državna odvjetnica Amalija Matečić koja zastupa optužbu, a novinar sumnja da je to znala i raspravna sutkinja Sanela Horvat. Jedino nisu računale na to da ima novinara koji i istražuju ono o čemu pišu.

Analizom upravnih i kaznenih postupaka koji se od 2014. godine vode protiv Ane Marije Braim, može se jasno sagledati i psihotortura na hrvatski način.

Psihotortura se (u Republici Hrvatskoj) izabire kao način uklanjanja vlastima i pravosuđu nezgodnih osoba, jer ako takva osoba braneći se možda i progovori moguće štete u javnosti umanjuju se odricanjem vjerodostojnosti objavljivanjem da se radi o izjavama neubrojive osobe.

Nadalje, ako se ne može izbjeći sudski postupak, suci lojalni svojim ”poslodavcima” nastoje takve sudske postupke proglasiti tajnima.

O problemima nastalim zbog primjene služinske psihijatrije u sudskoj praksi hrvatskog sudišta u koje povjerenja nema 70 posto građana, morali bi se ipak oglasiti i Liječnička komora i medicinski fakulteti

I napokon, u tajnim sudskim postupcima neubrojivima se, u pravilu, oduzima osobni integritet, odnosno većina prava na obranu, osobito prava prema načelima međunarodnog kaznenog prava na jednakost oružja državnih tužitelja i okrivljenika u kaznenim postupcima.

U brojnim hrvatskim zakonima ”razbacane” su odredbe koje se vješto koriste za primjenu psihotorture, primjerice, u Zakonu o DSV-u protiv nepoćudnih sudaca (pogledati tekst ”Psihotortura DSV-a”).

Mislim da je Ana Maria Braim zaista u tjeskobi, ali ne radi se o bolesti, nego o posljedicama nečovječnosti hrvatske uprave i pravosuđa.

A psihijatrijska vještaštva su se, po mojem mišljenju, nekako suviše prilagodila potrebama sudovanja, a pomalo udaljila od medicinske etike.

A o problemima nastalim zbog primjene služinske psihijatrije u sudskoj praksi hrvatskog sudišta u koje nema povjerenja 70 posto građana, morali bi se ipak oglasiti i Liječnička komora i medicinski fakulteti.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora