Prljavi Hrvati u Lijepoj našoj Hrvatskoj

Iznimno danas neću drobiti o politici: otrovao sam se. Gledam Karamraka i ekipu i samo mi je zlo. Znam ipak da govoreći o neredu, opet govorim o njima.

Jezivo, divljački popišani muški WC u dvorani Vatroslav Lisinski tijekom nedavnog općeg sabora HDZ-a, madraci, rabljeni namještaj i šuta bačeni unutar Parka prirode Medvednica (u kojem živim), tone smeća koje se vade iz mora, pa, kako smo jučer vidjeli, čak i oko prelijepih Kornata, kosturi automobila, frižidera i veš mašina bačeni u kanjone naših rijeka… Moram prestati jer me duša boli samo od ovoga nabrajanja. Eh, da, to smo mi – Hrvati, prljavi, primitivni i nekulturni stanovnici Lijepe naše Hrvatske.

Kakvi smo mi to zaista ljudi? Za početak valja podupirati misli blagopokojnog pape Ivana Pavla II. ”da je ekološka kriza, kriza morala i zbiljski prezir spram čovjeka” i da “nitko nema pravo zatirati Božje djelo na zemlji”. U povodu Svjetskog dana zaštite okoliša, 5. lipnja, koji smo obilježili jučer, neki, hvala Bogu, čisteći okoliš, ministar zaštite okoliša i prirode Slaven Dobrović poručio je kako su očuvani okoliš i prirodno bogatstvo dragocjeni resurs prema kojemu se ne smijemo odnositi kao vlasnici nego kao zaštitnici jer o njima ovisi i kvaliteta našega života, te istaknuo kako veliki pritisak na okoliš predstavlja otpad.

Papa Franjo traži hitno djelovanje na spašavanju prirode. U prvom pismu vjernicima posvećenom okolišu, ”Laudato si”, on poziva na hitnu akciju kako bi se zaustavilo uništavanje planeta i globalno zagrijavanje.

Ali, ne dopada se svima ono što ovom enciklikom Papa traži.

Jezivo, divljački popišani muški WC u dvorani Vatroslav Lisinski tijekom nedavnog općeg sabora HDZ-a, madraci, rabljeni namještaj i šuta bačeni unutar Parka prirode Medvednica (u kojem živim), tone smeća koje se vade iz mora, pa, kako smo jučer vidjeli, čak i oko prelijepih Kornata, kosturi automobila, frižidera i veš mašina bačeni u kanjone naših rijeka… Moram prestati jer me duša boli samo od ovoga nabrajanja. Eh, da, to smo mi – Hrvati, prljavi, primitivni i nekulturni stanovnici Lijepe naše Hrvatske

Dugo očekivana enciklika ili papino pismo upućeno vjernicima ima šest poglavlja, štampano je na 184 stranice i njime je papa Franjo pozvao na radikalnu transformaciju politike, privrede i životnog stila. Enciklika je stigla u kritičnom trenutku za čovječanstvo i bez sumnje će mijenjati savjest ljudi širom svijeta. Oni koji budu čitali encikliku bit će impresionirani dubinom i domišljatošću kojom je problem ekologije tretiran i ozbiljnošću s kojom je sve sastavljeno, s konkretnim sugestijama i prijedlozima kako reagirati kako bi se suočilo s posljedicama.

U enciklici nazvanoj ”Laudato si” (ili u prijevodu ”Hvaljen budi”) Papa kao najodgovornije za trenutno stanje ekosistema smatra razvijene, industrijalizirane zemlje. One, smatra Franjo, imaju obavezu pomoći siromašnijim zemljama u borbi protiv krize.

Poziva na radikalnu transformaciju politike, privrede i životnog stila. Oštro kritizira konzumerizam i traži brzu i jedinstvenu akciju spašavanja planeta.

U enciklici koja se smatra jednim od najvažnijih crkvenih dokumenata u proteklih pola stoljeća insistira na tome da je očuvanje planeta moralni i etički “imperativ” i za vjernike i za one koji ne vjeruju te koji mora biti ispred političkih i privrednih interesa.

Trebamo voljeti Zemlju i poštovati je jer mi nismo njezini gospodari, mi smo njezini čuvari. Ali često ne čuvamo Zemlju, ne poštujemo je, često nas vodi oholost dominacije posjedovanja i iskorištavanja. Poštovati okoliš ne znači samo da moramo paziti da ga ne uništavamo. To također znači i koristiti okoliš na dobrobit. Mislim ovdje, u prvome redu, na poljoprivredu. Milijuni ljudi na svijetu umiru zbog gladi dok se na tone hrane svakodnevno bacaju s naših stolova i iz marketa.

Mi koji se smatramo vjernicima, bez obzira na način na koji vjerujemo, za okoliš moramo i moliti. Tako je papa Franjo, čija je enciklika o ekologiji izazvala uglavnom pozitivne kritike, ustanovio ”Svjetski dan molitve za brigu o stvorenome” kako bi privukao pozornost na stanje planeta. Rimokatolici diljem svijeta taj će dan obilježavati svakog 1. rujna. To je posljednji u nizu Franjinih poteza kojim naglašava zabrinutost za okoliš.

Klimatske promjene imaju direktne posljedice u Hrvatskoj. Svjedoci smo zagađenja zraka, voda i zemlje. Direktno ugrožavamo staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta, izravno štetimo ljudskom zdravlju i neopravdano ugrožavamo važnu gospodarsku granu Hrvatske – turizam, odnosno izvor prihoda mnogih građana.

Trebamo voljeti Zemlju i poštovati je jer mi nismo njezini gospodari, mi smo njezini čuvari. Ali često ne čuvamo Zemlju, ne poštujemo je, često nas vodi oholost dominacije posjedovanja i iskorištavanja. Poštovati okoliš ne znači samo da moramo paziti da ga ne uništavamo. To također znači i koristiti okoliš na dobrobit. Mislim ovdje, u prvome redu, na poljoprivredu. Milijuni ljudi na svijetu umiru zbog gladi dok se na tone hrane svakodnevno bacaju s naših stolova i marketa

Sve to smanjuje kvalitetu života, povećava nejednakost i uništava društvo. Možemo li stoga u današnjim uvjetima govoriti o stvarnom socijalnom i društvenom napretku?

Papa u enciklici kaže da je politika sluga ekonomije, a u pravilu zbog grijeha političkih dužnosnika najviše ispaštaju najslabiji i najsiromašniji. Neophodan je širi dijalog pri uspostavljanju novih nacionalnih i lokalnih politika i transparentnost u donošenju odluka, jer je ovakva situacija neodrživa. Nije dovoljan dijalog političara i kapitalista. ”U novi dijalog moraju se aktivno uključiti i znanstvena zajednica, političke stranke i udruge civilnog društva kako bi zajedno osmislili i u djelo proveli model održivog razvoja Hrvatske” (tako smatraju u ORaH-u).

No, vratimo se mi nama samima. Kakvi smo mi to zaista ljudi? Doktori su priznali kako su često tokom dana prisiljeni prekinuti rad da bi prozračili ambulantu nakon posjete nekog pacijenta. U Hrvatskoj se, naime, za elementarnu higijenu koja uključuje kupanje, pranje kose i zuba prosječno mjesečno troši tek desetak kuna!

U jednoj anketi provedenoj o temi “Što biste rado rekli svojim pacijentima” hrvatski doktori jednoglasno su odgovorili da bi im preporučili da više brinu o higijeni tijela.

Poneka medicinska sestra napiše na komad papira upozorenje pacijentima da se prije pregleda ili terapijskog postupka moraju oprati i istakne ga na vidljivo mjesto u radnom prostoru ili širom otvori prozor. Osim splitskih jednako govore riječki, šibenski, osječki, pulski i zagrebački doktori s kojima su novinari Slobodne Dalmacije razgovarali, ali misle da nisu baš oni pozvani izreći svojim pacijentima grubu istinu u lice.

Neće doktori? Hoću ja!

Dakle, dragi sugrađani i još draže sugrađanke, svaki puta kada u ljetnim mjesecima ili kada malo zatopli (a nije ništa manje mučno kada to testiram u zimskim mjesecima) uđem u tramvaj, meni se smuči. Zaudarate! Koliko puta sam, i to pred ljudima koji su na nekom položaju, morao okrenuti glavu jer im vonja iz usta i jer doslovno smrde po znoju? Prava mora.

Kakvi smo mi to zaista ljudi? Doktori su priznali kako su često tokom dana prisiljeni prekinuti rad da bi prozračili ambulantu nakon posjete nekog pacijenta. U Hrvatskoj se, naime, za elementarnu higijenu koja uključuje kupanje, pranje kose i zuba prosječno mjesečno troši tek desetak kuna! U jednoj anketi provedenoj o temi “Što biste rado rekli svojim pacijentima” hrvatski doktori jednoglasno su odgovorili da bi im preporučili da više brinu o higijeni tijela

I da se vratimo na početak: kako se ponašamo s našim otpadom? Mi smo šporkulje. Jer šporkulje bacaju smeće po susjedstvu i šumarcima. A takvi su Hrvati. Svađe, prijetnje, prljava i neuredna stubišta, zapišani haustori, grafitima poškrabane zgrade na svakom koraku…

Definitivno smo prljav narod. Samo prošećite po Zagrebu i malo gledajte u pod. Stotine kauguma pljunutih na ulicu, svako malo smeće po cesti, od sitnih papirića do vrećica, išarane fasade, opet, zapišani haustori… nemamo kulture i baš smo marva. U nekim zgradama ljudi doslovno bacaju smeće preko balkona na zelenu površinu.

Prenosim svjedočanstvo jednom sugrađanina: ”Zadnjih par godina obraćam pažnju na jednu malenu zelenu površinu u širem centru Zagreba, to jest, povremeno kupim smeće koje ljudi bacaju u prolazu. Nakon prvog čišćenja, tamo se u ovom ili onom času ponovo moglo naći:

1. šprica
2. beskonačno kutija cigareta, upaljača, boca, čepova, vrećica čipsa i bombona, novina i plastičnih vrećica
3. odjeće i obuće
4. dijelova motora, i registarske tablice
5. 4 auto gume
6. jednu osobnu kartu
7. kutiju metaka
8. vreće građevinskog otpada, vjerojatno keramičar
9. set starih, odnekud skinutih prozora
10. vreće starog voća i povrća, blizu je voćarna
11. iskorištene ženske uloške (krvavi)
12. iskorištene pelene”.

I onda očekujemo da ti isti ljudi imaju visokomoralno i etičko ponašanje u političkim strukturama. Kako? Kako???!!!

Osim što doslovce bacamo sirovine koje nešto pametnije zemlje ponovo iskorištavaju za proizvodnju energije, mi temeljito uništavamo okoliš i zdravlje građana. Možemo tek primijetiti kako postojeći sustav “zelenih otoka” i reciklažnih dvorišta daje mizerne rezultate. Na primjer, u Zagrebu se tako, prema podacima Zelene akcije, prikupi tek nešto više od jedan posto ukupne količine otpada.

Zašto smo takvi? Ispričavam se zbog generaliziranja.

Je li to pitanje odgoja? Krivo življene ili lažne duhovnosti? Nedostatak samopoštovanja?

Ostavljam vas s ovim pitanjem i u nadi da ćete učiniti nešto dobro, da ćete ukoriti one oko sebe ili blizu sebe kada vidite da se ponašaju grubo prema drugima i prema prirodi.

Ali i u uvjerenju da treba najprije pomesti ispred vlastitoga praga.

Evo, ja ću odmah nazvati komunalno redarstvo da pokupi onaj madrac i onu šutu kraj koje autom prolazim već mjesec dana, umoran od toga da me stalno podsjeća na to kakvi smo i frustriran zbog toga što svi čine isto: ignoriraju tuđe divljaštvo. Jer je to krivo: prebacujući odgovornost na druge, i sami postajemo sve manje ljudi.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora