Rušenje zida ravnodušnosti

Da li se sjećate onog snažnog apela pape Franje ”protiv globalizacije ravnodušnosti?” Ovih dana nam je ovaj hrabri papa proročkih iznenađenja dao još jedan osobni dokaz odvažnosti i neravnodušnosti kada je u samom središtu mafijaškoga carstva proglasio mafijaše izopćenima.

 

U članku ”Protiv ravnodušnosti” (Revue de deux mondes, prijevod možete pročitati iduće nedjelje u rubrici Abrahamova djeca) nobelovac Elie Wiesel piše: ”Ravnodušnost prema zlu je neprijatelj dobra, budući da je ravnodušnost neprijatelj svega što uzdiže ljudsku čast. Ravnodušnost prema nečijoj tjeskobi jeste zločin, budući da ona samo povećava tu tjeskobu. Na koncu, ravnodušnost uništava svoj subjekt i svoj objekt. Ličnost koja je ravnodušna trpjet će isto kao i ličnost prema kojoj se ta ravnodušnost manifestira. Što je ravnodušnost nego najviši stupanj sljepoće? Onaj tko je njen zatočenik neće vidjeti ni unutrašnji ni vanjski svijet, više neće vidjeti ništa. Tako ravnodušnost nije više samo grijeh, ona postaje kazna.”

Da li se sjećate onog snažnog apela pape Franje ”protiv globalizacije ravnodušnosti?” Ovih dana nam je ovaj hrabri papa proročkih iznenađenja dao još jedan osobni dokaz odvažnosti i neravnodušnosti kada je u samom središtu mafijaškoga carstva proglasio mafijaše izopćenima

 

O grijehu ravnodušnosti je proteklih dana bilo govora i na jednom značajnom crkvenom skupu u Njemačkoj. Iako je moto 99. dana katolika Njemačke bio ”Graditi mostove”, kao ključne teme nametnula su se i pitanja neizbježne borbe protiv neobuzdanog kapitalizma te kako rušiti zidove pohlepe i ravnodušnosti. Nijemci vole metaforu ”rušenja zid(ov)a”, pa ju stoga rabe i u odnosu na neprihvatljive mentalne stavove kojima je tragično obilježena njihova nedavna povijest.

 

U bavarskom Regensburgu je u tri skupovima krcata ”katolička dana” oko 80.000 gostiju i posjetitelja sudjelovalo u brojnim raspravama o politici i gospodarstvu, umjetnosti i školstvu, etici i moralu, spolnosti i obitelji, svećenstvu i celibatu, itd.

 

Među istaknutim gostima je svojim govorom najveću pozornost privukao predsjednik države Joachim Gauck, inače protestantski pastor, koji je upozorio na opasnost širenja ”sveopće ravnodušnosti’’ kao na najveći problem današnjice. Ukazao je na nužnost zajedničkog ekumenskog djelovanja sučelice mnogim društvenim i moralnim problemima s kojima se suočavamo – ”s tako velikim izazovima u našoj zemlji i zajedničkom svijetu da si kršćani ne mogu priuštiti da nalaze jedan katolički, jedan protestantski i jedan pravoslavni odgovor na te izazove”.

 

Njemačkim medijima nije promakla činjenica da se na katoličkim danima pojavila većina članova kabineta kancelarke Angele Merkel. Nastup same kancelarke, koja je kršćanski odgojena u obitelji evangeličkog pastora, sadržajem je bio više propovijed, nego politički govor.

Među istaknutim gostima je svojim govorom najveću pozornost privukao predsjednik države Joachim Gauck, inače protestantski pastor, koji je upozorio na opasnost širenja ”sveopće ravnodušnosti” kao na najveći problem današnjice. Ukazao je na nužnost zajedničkog ekumenskog djelovanja sučelice mnogim društvenim i moralnim problemima s kojima se suočavamo…

 

Ona se požalila na gubitak kršćanskog duha u Njemačkoj i u Europi te pozvala kršćane da se na temelju svojih duhovnih vrednota i moralnih uvjerenja snažnije angažiraju u prilog promjena u društvenom životu zemlje. Naglasila je kako kršćanstvo spada u same temelje njemačkog i europskog društva te kako ”nikakva politika, bez obzira na to kako bila dobra, to ne može nadoknaditi”.

 

”Zajednička odgovornost za pravedniju budućnost” je rijedak analitičko-proročki dokument koji su u duhu konstruktivne ekumenske suradnje pripremili i javnosti prezentirali najviši predstavnici Njemačke (katoličke) biskupske konferencije i Evangelička crkva Njemačke. O tome smo na ovom mjestu već pisali početkom ožujka u kolumni Crkve protiv pohlepe, a na skupu u Regensburgu su njegove etičke poruke odzvanjale iz tisuću grla kao poziv na transformativnu akciju.

 

Tijekom lipnja je javna rasprava o zahtjevima tog značajnog dokumenta dignuta na najvišu državnu razinu javnim predstavljanjem u Berlinu te na brojnim diskusijama u kojima su sudjelovali vodeći predstavnici s područja politike, gospodarstva, znanosti te iz sindikata i udruga civilnog društva.

 

Evangelici i katolici zajedno kritiziraju nemilosrdnost neoliberalnog modela gospodarstva u kojem je na prvom mjestu maksimalizacija profita po svaku cijenu te zajedno traže pravednije i odgovornije gospodarstvo i novi socijalni poredak koji će na prvo mjesto staviti opće dobro i konkretnog čovjeka u ukupnosti njegovih potreba.

Poslije apela pape Franje i njemačkih katolika i evangelika vratimo se još jednom elokventnom Elieu Wieselu: ”Suprotnost ljubavi nije mržnja već ravnodušnost; suprotnost umjetnosti nije ružnoća nego ravnodušnost; suprotnost vjeri nije krivovjerje nego ravnodušnost; suprotnost životu nije smrt nego ravnodušnost.”

 

Ova sustavno razrađena ekumenska kritika udaljavanja ekonomije od etike ukazuje na gotovo sva socijalno-politička i gospodarsko-etička problematična područja, uključivši i često zanemarena pitanja (ne)plaćanja poreza. Doslovno: ”Obveza plaćanja poreza nije samo pravna, nego i moralna građanska obveza. Tko pokusa zaobići tu odgovornost, ogriješit će se o svoje sugrađane i opću dobrobit.”

 

U međuvremenu je za predsjednika Njemačke biskupske konferencije izabran minhenski nadbiskup kardinal Reinhard Marx te je time ovaj bivši profesor socijalne etike postao i glavni glasnogovornik ”Zajedničke odgovornosti” s katoličke strane. Marx je, poput pape Franje koji ga je izabrao u uži krug osam kardinala svojih posebnih savjetnika, čovjek osebujne karizme i snažne moći uvjeravanja.

 

Kardinala Marxa je u središte pozornosti njemačke javnosti lansirala knjiga čijim je naslovom podsjetio na svoga velikog prezimenjaka. Knjiga ”Das Kapital” kardinala Marxa je zapravo oštra kritika kapitalizma koja pledira, kao što kaže njezin podnaslov, da se na prvo mjesto stavi čovjek, a ne materijalni interesi. Ona iznosi snažan javni zahtjev pokretanja ”fundamentalne društvene debate” o održivosti suvremenih ekonomija i njihovoj kapacitiranosti da ”osiguraju dobrobit svijeta i čovječanstva”.

 

Poslije apela pape Franje i njemačkih katolika i evangelika vratimo se još jednom elokventnom Elieu Wieselu: ”Suprotnost ljubavi nije mržnja već ravnodušnost; suprotnost umjetnosti nije ružnoća nego ravnodušnost; suprotnost vjeri nije krivovjerje nego ravnodušnost; suprotnost životu nije smrt nego ravnodušnost.”

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora