S kim Milanović treba piti kavu?

Primanje haškog osuđenika na predsjedničko ”brdo”, pod krinkom susreta s ”umirovljenim časnicima i ratnim zapovjednicima Hrvatskog vijeća obrane (HVO), tretiranog kao umirovljenog generala”, pri čemu se ”razgovaralo o ulozi HVO-a u obrani Hrvata u svim dijelovima Bosne i Hercegovine, kao i o doprinosu pripadnika HVO-a u obrani Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata”, (kao da drugih bosanskih Hrvata ne bješe u toj borbi, osim pozvanih i budućepozvanog Petkovića); uspoređivanje Save Kovačevića s Maksom Luburićem; potom pojašnjavanje da su predizborni susreti HDZ-a nalik na šumadijske svadbe (a zašto ne slavonske?!); pa primanje branitelja zbog kojih je napustio polaganje vijenaca u Okučanima i pregovaranje s njima o kalendaru obilježavanja obljetnica iz Domovinskog rata (a zašto ne i o nekim drugim datumima), te razgovaranje o nestalim hrvatskim braniteljima i civilima (a zašto ne i o nekim drugim civilima o kojima bi branitelji također možda mogli reći neku riječ, jer i njih i to u Hrvatskoj traži njihova rodbina), novi su biseri u kolekciji predsjednika Republike Zorana Milanovića, koji sve više i na taj način koketira s revizionizmom ne samo ”friške” nego i nešto malo dalje prošlosti, koja još uvijek, vidi se i po njegovim potezima, utiče na život u hrvatskoj svakodnevnici.

Ako tome dodamo gromoglasnu šutnju sa svih hrvatskih predsjedničkih ”brda” glede 10. travnja i 80. godišnjice stvaranja ustaške NDH, onda se ne treba čuditi vijesti koju su 14. travnja ove, 2021. godine objavili tek poneki mediji da su, 13. travnja, u Ulici braće Radića u Komletincima, na području Vukovarsko-srijemske županije, dvojica počinitelja poljoprivrednim traktorom s odgovarajućim alatom srušili (na žalost već ranije oštećene) spomen ploče NOB-u, kojim se memoriraju poginuli u Drugom svjetskom ratu.

”Spomenici su najočitiji simboli raznih sustava, a napadi na spomenike su oblik borbe. Što je važniji spomenik, to će biti jače napadan”, kaže Vjeran Pavlaković, povjesničar sa Sveučilišta u Rijeci, jasno ukazujući na ključni motiv rušenja, na što bi danas najodgovorniji morali stalno upozoravati potičući kulturu sjećanja, a ne pasivnošću i relativiziranjem doprinositi njegovom brisanju

Datum kada se to nasilje nad antifašističkom baštinom dogodilo blizak je bio obilježavanju 76. godišnjice proboja Sremskog fronta, započetog 12. travnja 1944. godine, ali je i vremenski znakovito slijedio incidentne pojave obilježavanja 80. obljetnice osnivanja Nezavisne Države Hrvatske.

Tako je naoko bizarna bila objava stanovitog Krunoslava Kosovca iz Konjščine na YouTubeu, sa ”svim verzijama” pjesme Jasenovac i Gradiška Stara koje su ilustrirane fotografijom ustaškog poglavnika Ante Pavelića u uniformi, uz dometnut samorazumljiv tekst ”1004 blagdan svih blagdana!”.

Također i šetnja ”osobenjaka” s HOS-ovom zastavom u šoping centru, ili, pak, promenadne vožnje automobilima s posebnim registarskim pločicama (1004 U), kojima se ”samozatajno” slave ustaše i NDH zbivanja u povodu 10. travnja.

Da nije samo riječ o bizarnim događanjima svjedoči bakljada koju je na nadvožnjaku, na južnom (magistralnom) ulazu u Split (Barutana), u povodu obljetnice osnivanja NDH, priredila grupa ”nepoznatih mladića” (?!) uz istaknute poruke: ”Ko je reka, jeba li ga ćaća, da se Crna legija ne vraća”, a sve popraćeno pjevanjem ustaških pjesama, potom vješanje transparenta na obližnjem tvorničkom dimnjaku (na Mejašima) s naslikanom NDH i porukom: ”Ona je ljubav koja ne može proć”, kao i postrojavanje crnouniformiranih filoustaških sljedbenika brkatog Marka Skeje u samom centru Splita pred spomenikom Rafaelu ”vitezu” Bobanu (zamaskiranom u spomen obilježje poginulim HOS-ovcima).

To i niz drugih incidenata, kao, primjerice, najnoviji s reperom fašistoljupcem Zvonimirom Redžićem Zizijem i (već poslovično) neadekvatna reakcija vlasti i pravosuđa (pa se tako i premijer Andrej Plenković, koji se voli dičiti diplomom pravnika, radije poziva na neku svoju komisiju, nego na Ustavni sud), ukazuju da problemi u hrvatskom društvu, glede odnosa prema ustaštvu i koketiranju s fašizmom, najčešće vidljivi prilikom reakcija na slogan ”Za dom spremni” i nisu tako sporadični, a time i da nisu bezazleni.

Tome izrazito doprinosi višedesetljetni odnos hrvatskih vlasti u nipodaštavanju antifašističke prošlosti, što je bila ”nuspojava” ne samo relativiziranja ustaštva i NDH, nego dapače ukazivanja da je to bila konačno dosanjana hrvatska država.

Pri tome se, ne baš usput, izražavala sreća neoženjenošću Židovkom ili Srpkinjom. Neki bivši partizani su govorili da su Srbi ”mali i šiljate glave”, a sinovi palih partizana, pak, predsjedajući Saborom slušali kako govornici pred njima govore o partizanima kao razbojnicima i ubojicama.

Takva koristoljubno namjerna zamjena teza, odnosno njeno prihvaćanje, oslikava se i danas nastavljanjem manipulacije ne samo činjenicama, nego i žrtvama, ma koje i ma čije one bile.

Zato je i serija povjesničara Hrvoja Klasića o zločinačkoj NDH već godinama u HRT-ovom ”bunkeru”.

Stoga braniti petokolonaštvo u Jasenovcu time kako je najvažnije da se tamo bilo i položilo cvijeće, a istovremeno, u dogovoru s notornim Božom Vukušićem, potvrđivati pokroviteljstvo Sabora nad komemoracijom na Bleiburgu, gdje je predajom NDH-zijska oružana sila potvrdila svoj konačni slom; uz uporno opravdavanje ustaškog pozdrava ”Za dom spremni” – nasuprot odluci Ustavnog suda, nije samo licemjerno.

Riječ je o nastavljanju podilaženja onima koji Hrvatsku vuku u mračnu prošlost i sramote je pred cijelim civiliziranim svijetom, čime i oni sami kao promotori takvog licemjerja postaju subjekti zavijanja Hrvatske u crno, pokazujući svoj krajnji odabir.

I tako je onda u proteklih 30-ak godina hrvatske samostalnosti čak 2.900 srušenih spomenika vezanih za NOB. Rušeni su na najbarbarskije načine sa željom da se izbriše svaki trag njihovog postojanja, bez imalo želje da se vidi kome su i zašto podignuti, a pogotovo ne koji je umjetnički doseg kojeg spomenika.

Šibenski biskup dr. Jerolim Mileta je čestitajući Vladi izrazio ”našu zahvalnost i svim našim hrabrim borcima Narodnooslobodilačke vojske sa svojim proslavljenim vođom, narodnim herojem, maršalom Josipom Brozom Titom, a osobito onima koji požrtvovno položiše svoje živote za domovinu”, rekao je Mileta zazvavši na kraju blagoslov riječima: ”Bila sretna i od Boga blagoslovljena Federalna Hrvatska”

Zato su s lakoćom minirani i ”bagerirani” spomenici Vojina Bakića ili, pak, Bogdana Bogdanovića partizanskim braniteljima Splita na Klisu, ili onaj Stjepanu Filipoviću u rodnom Opuzenu, čiji lik krasi predvorje zgrade UN-a u New Yorku…

Ali činjenica da su se u rušilačkim pohodima sravnjivali sa zemljom samo takvi spomenici jasno ukazuje i na političke motive rušitelja i želju njihovih poticatelja da promijene povijest i iz sjećanja izbrišu obilježja na najsvjetlije stranice hrvatske povijesti.

”Spomenici su najočitiji simboli raznih sustava, a napadi na spomenike su oblik borbe. Što je važniji spomenik, to će biti jače napadan”, kaže Vjeran Pavlaković, povjesničar sa Sveučilišta u Rijeci, jasno ukazujući na ključni motiv rušenja, na što bi danas najodgovorniji morali stalno upozoravati potičući kulturu sjećanja, a ne pasivnošću i relativiziranjem doprinositi njegovom brisanju.

”Danas su uloge zamijenjene, u Dalmaciji posebno. Sada vam je Ante Pavelić zamijenio Tita, antifašizam i partizani su negativni, brand su ustaše”, kazao je nedavno umirovljeni general HV-a Luka Džanko, oslikavajući turobnost sveukupnog stanja u odnosu prema antifašističkoj borbi.

Zato ne treba čuditi da neki od kandidata za splitskog gradonačelnika na upit o ovogodišnjim zbivanjima za 10. travnja, izbjegavajući izravan odgovor, kažu kako osuđuju svaku vrstu totalitarizma.

Valjda treba imati petlje u ova izborna vremena da se jasno kaže kako je: ”Laž da je naša sloboda izvojevana pod ustaškim znakovljem. Ustaški pokret je bio u funkciji smrti, zla i destrukcije!”, kako je to ovih dana kazao Marko Vučetić, kandidat za zadarskog gradonačelnika.

To bi naročito trebali znati svi u Splitu, koji je bio bastion antifašizma. Gradu koji je dao 12 tisuća boraca, 18 tisuća ljudi je bilo izloženo različitim torturama, pet tisuća ih je bilo po zatvorima, tisuće interniranih. Od 43 tisuća tadašnjih stanovnika, samo 0,3 posto je bilo na profašističkoj strani: 50 u ustašama, 50 u domobranima i 45 u četnicima.

Poginulo je oko 4.000 boraca – svaki deseti Splićanin, a Split danas nema ni ulicu ni trg posvećen njima pa ni Prvom splitskom partizanskom odredu.

I ne samo to, izbrisan je i datum 26. listopada 1944. godine – dan njegovog konačnog oslobođenja od fašizma. Sve inicijative da se taj datum ukleše u postolje štandarca na Narodnom trgu (Pjaci) nailaze na zid šutnje, dok se istovremeno nasuprot sveučilišnog kampusa koči HOS-ov spomenik za kojeg je odluku donijelo Gradsko vijeće u mandatu SDP-ovske vlasti.

Da ne podsjećamo kako je u Splitu dugo ”odolijevala” Ulica Mile Budaka, treba spomenuti da je, nasuprot brisanja gotovo svakog spomena antifašističke borbe Splićana, Gradsko vijeće u prosincu 2019. godine donijelo odluku da se na Marjanu postavi spomenik mladoustaškom nadobudniku Frani Tenti.

I sve to u gradu u kojem se 14. travnja 1945. godine zbio jedan od najvažnijih događaja u suvremenoj hrvatskoj povijesti.

Naime, Split je upravo zbog svog doprinosa u antifašističkoj borbi bio grad u čijem je središtu, u staroj Gradskoj vijećnici na Pjaci, tog dana, Predsjedništvo Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, pod predsjedanjem Vladimira Nazora donijelo odluku o osnivanju prve, četrnaestočlane, Narodne vlade Hrvatske.

”Mi smo ovlašteni raditi to što radimo, jer smo pravi zastupnici čitavog našeg naroda. Glasovi su birački za nas kaplje, one milijarde kaplja krvi koje su iz žila naših momaka pale na bojnim poljima”, rekao je između ostalog Nazor.

”Danas su uloge zamijenjene, u Dalmaciji posebno. Sada vam je Ante Pavelić zamijenio Tita, antifašizam i partizani su negativni, brand su ustaše”, kazao je nedavno umirovljeni general HV-a Luka Džanko, oslikavajući turobnost sveukupnog stanja u odnosu prema antifašističkoj borbi

Šibenski biskup dr. Jerolim Mileta je čestitajući Vladi izrazio ”našu zahvalnost i svim našim hrabrim borcima Narodnooslobodilačke vojske sa svojim proslavljenim vođom, narodnim herojem, maršalom Josipom Brozom Titom, a osobito onima koji požrtvovno položiše svoje živote za domovinu”, rekao je Mileta zazvavši na kraju blagoslov riječima: ”Bila sretna i od Boga blagoslovljena Federalna Hrvatska”.

Točno u 20,25 sati objavljena je vijest o imenovanju Vlade, a na prepunoj Pjaci je došlo do erupcije oduševljenja. Zasvirale su se himne ”Hej, Slaveni” i ”Lijepa naša”. Fenjeri i rakete su osvijetlili grad, a sa svih crkvenih zvonika se prolomila zvonjava. Današnja Hrvatska je dobila svoju prvu Vladu.

Nitko od govornika prije i nakon Milete nije zaboravio spomenuti žrtve u borbi za slobodu. A treba znati da je među njima bio veliki broj mladih. Čak 6.150 splitskih omladinaca je bilo u partizanima. Iako su mnogi od njih bili premladi za pušku očito je da nisu bili premladi da prepoznaju fašizam.

Stanari triju zagrebačkih ”brda” su trebali nešto naučiti od njih. Dakle, prepoznati važnost događanja i ne se u svojoj bahatosti i uobraženosti ”sitnočaršijski” praviti prepametnima i dogovarati se i ispijati kave pri čemu relativiziraju i jučerašnjicu, i (još uvijek) nedavnu prošlost.

Na žalost oni nikada ne bijahu na obilježavanju ovog datuma. Nekad su znali ”prošvercati” vijenac, a posljednje tri godine ni to, a obraz Grada koji je dugo odolijevao (faktičnoj) ravnodušnosti, pak, ove zadnje tri godine spašavaju predstavnici Saveza antifašističkih boraca i veterana Domovinskog rata i antifašista.

Možda za početak da predsjednik Milanović s njima sjedne i dogovori nekakav kalendar za polaganje cvijeća. Pritom se neće morati pravdati da je u društvu pozvanih netko haški osuđenik.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Je li fašizam prošlost?
    •  Što su nama nacionalne manjine (2)
    •  Što su nama nacionalne manjine (1)
    •  Antifašisti i žrtve fašizma na čekanju
    •  Antifašizam je civilizacijsko, a ne političko pitanje
    •  Revizionisti bi nas vratili u krvavu povijest
    •  Dostojno obilježiti stvaranje prve Narodne vlade Hrvatske
    •  Nogomet kao opijum za narod
    •  Ima li u Hrvatskoj nestalih Srba?
    •  Između stvarnog i hinjenog antifašizma

> Svi tekstovi ovog autora