Slučaj HDZ-ovskog župana: dvostruko zlostavljanje drugotnih

Požeški župan se ispričao. Ja se ne računam u tu njegovu “uznemirenu javnost” kojoj se ispričava i koju poimence nabraja. Nisam mu obitelj. Nisam članica niti biram HDZ na izborima, ali da to činim, poslala bih dođavola njega, njegove laži i ispriku zbog, veli, “iznesenih neistina”.

K vragu bih ga poslala nakon što sam čula išamaranu i na radijator bačenu suprugu kako rezignirano u mikrofon kaže da se ne boji jer može ju samo ubit’.

I mogao je. Vidi se to ne samo po podnesenoj kaznenoj prijavi požeške policije već i po oružju koje mu je oduzeto. Pušci koju je legalno posjedovao i pištolju koji je, gle čuda, držao nelegalno. Pamtimo Tomaševića i iz izborne kampanje. Sjetite se – nekažnjeno je vrijeđao aktiviste Živog zida krsteći ih dripcima, papanima, jugoslavenčinama…

Da se razumijemo, zbilja cijenim i prihvaćam svačiju ispriku. Naravno, ukoliko je iskrena i ako uslijedi nakon spoznaje da si nešto krivo rekao ili učinio. Ljudski je griješiti. No, ova lažna isprika Alojza Tomaševića iritira do neba.

Minimum onoga što je župan morao i mogao učiniti je ispričati se supruzi, a potom podnijeti neopozivu ostavku na mjesto župana, pa taman i da je bila riječ tek o verbalnome zlostavljanju (koje na neki način i sam priznaje). Za odstupanje s ove važne političke funkcije sasvim je dovoljno i posjedovanje nelegalnog oružja. Njemu ga je policija pronašla pri pretresu kuće!

Minimum onoga što je morao i mogao učiniti je ispričati se supruzi, a potom podnijeti neopozivu ostavku na mjesto župana, pa taman i da je bila riječ tek o verbalnome zlostavljanju (koje na neki način i sam priznaje).

Za odstupanje s ove važne političke funkcije sasvim je dovoljno i posjedovanje nelegalnog oružja. Njemu ga je policija pronašla pri pretresu kuće!

Sve osim odlaska s mjesta župana ruganje je zdravom razumu.

Prvenstveno obitelji, koja u strahu ne daje podršku ni sirotoj ženi koja ga je prijavila, a potom je to izrugivanje članstvu, biračima HDZ-a, žiteljima Požeško-slavonske županije koji mu uporno daju povjerenje.

Kako doznajemo iz medija, Alojz Tomašević, iako se ne pojavljuje na poslu, to zasad ne kani učiniti, a zakonske mogućnosti da ga se smijeni nakon što je izravno izabran gotovo su nikakve.

Nakon što mu je izrečena zabrana prilaska supruzi njegov pokušaj da čitav incident prikaže u priopćenju kao pokušaj oporbe da blaćenjem postigne ono što nije uspjela na izborima (Tomašević je župan već drugi mandat) gotovo je komičan.

“Neki pokušavaju manipulacijama i dezinformacijama postići ono što ne mogu legalnim političkim putem”, navodi u svom pisanom obraćanju javnosti nasilni župan. Nejasno je, međutim, tko su ti manipulatori i dezinformatori.

Zar nas želi uvjeriti kako mu je politički oponent supruga Mara Tomašević, kuharica u požeškoj osnovnoj školi, koja je dvije godine skupljala hrabrost da ga prijavi?

Nakon što mu je izrečena zabrana prilaska supruzi njegov pokušaj da čitav incident prikaže u priopćenju kao pokušaj oporbe da blaćenjem postigne ono što nije uspjela na izborima (Tomašević je župan već drugi mandat) gotovo je komičan

Što nam hoće reći? Da je ona cijelu priču izmislila ne bi li zasjela u fotelju župana, pa mu eto podmeće nasilje i ilegalno nabavljeno oružje?

Zašto se, ako je nevin i nepravedno optužen, skriva od novinara i javnosti? Dio te javnosti, pa i stranačkih kolega, vidjeli smo, skloni su relativizirati nasilni čin župana. Davali su izjave tipa ”Samo ju je jedanput udario” do “Nije joj ništa kad može ići na posao”.

Takvi su vjerojatno doslovno shvatili crkveni naputak o drugotnosti žena, pa žrtvu koja će, po svemu sudeći, sigurnost potražiti u inozemstvu dodatno zlostavljaju svojim nerazumijevanjem.

Što je drugo do dodatno zlostavljanje drugotnih objava zagrebačkog svećenika Ivana Ike Mandurića na Facebooku. Prozvao je javnost i medije za “linč bez saslušanja” i ustvrdio kako je “Tomašević bio branitelj, što o njemu nešto ipak govori”.

Pa što ako je bio branitelj?!

To mu ne daje pravo da maltretira političke protivnike ili suprugu.

Što govori braniteljski status? I pokojni general Ivan Korade je bio branitelj, ali je terorizirao čitavo Zagorje i na koncu u krvavom pohodu ubio petero nevinih ljudi i sebe. Imati taj status valjda je i nekakva odgovornost i obaveza da se civilizirano ponaša u miru. Da se poštuje zakon.

Pa ipak, predstavnik Crkve koja se kune u svetost obitelji gotovo bez imalo suosjećanja za žrtvu okreće pilu naopako i tvrdi da su mediji i javnost brzo i bez saslušanja stigmatizirali i osudili požeškoga župana.

To nečekanje sudske presude za njega je “predmojsijevski bijes koji se ovih dana izlijeva prema nesretnome županu” i zato poručuje kako se treba paziti “grlatih i užurbanih utjerivača pravde”.

Hoću vjerovati da će mnogi šamari ostati neodvaljeni, radijatori neokrvavljeni, ilegalni pištolji neaktivirani ako potencijalni nasilnik u svijest prizove javnu sramotu koja je snašla župana (i neke druge, primjerice požeškoga gradonačelnika) zbog nasilnosti

Slažem se, ali osim nasilnika paziti se treba i “užurbanih svećenika”, fasciniranih, gotovo zaslijepljenih braniteljskim zaslugama i uniformama, koji za Alojza Tomaševića traže pravedan postupak potpuno nesvjesni kako ta stigma nasilnika – pogotovo kad se radi o javnoj osobi na političkoj funkciji – itekako ima preventivnu ulogu.

Hoću vjerovati da će mnogi šamari ostati neodvaljeni, radijatori neokrvavljeni, ilegalni pištolji neaktivirani ako potencijalni nasilnik u svijest prizove javnu sramotu koja je snašla župana (i neke druge, primjerice požeškoga gradonačelnika) zbog nasilnosti.

Treba li uopće podsjećati kako je u Hrvatskoj samo u zadnjih deset godina ubijeno više od tristo žena? Mnoge su ubili upravo njihovi životni partneri.

Javna osuda i podrška zlostavljanima koji prijave nasilnika spasiti može mnoge živote, živote dvostruko zlostavljanih drugotnih.

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora