Smisao mog Božića

Čini se da je religijska dimenzija Božića sve ugroženija, pretječe ju konzumerizam i potreba za slavljem. Što, dakle, imamo pred sobom, blagdan rođenja Isusova ili blagdan kupovine i žderancije?

Postoji i ne baš mali broj ljudi koji misli da je svejedno koji će smisao Božiću dati bilo tko zato što posebnost blagdana je u tome što društvo očito dolazi do konsenzusa da treba glumiti, vjerovati u neku magiju i nadići nedostatak iluzije koji je karakterističan za kraj godine.

Ja ne mislim tako pa ću vam izložiti moj smisao Božića.

Evanđelja djetinjstva tvore specifičan žanr ne samo jer predstavljaju rođenje Isusovo nego kroz niza simbola, figura i likova koji nisu povijesni narativi, striktno govoreći, ali nude neke pouzdane izvore.

U tim evanđeljima se opisuje situacija Palestine, podčinjene Rimskom carstvu u kojoj vladaju različiti diktatori. Pojavljuju se fenomeni koji okružuju rođenje Isusovo: obitelj bez jasnog statusa koja je primorana tražiti vrlo skroman smještaj, povijest će to oblikovati kao štalu u kojoj Marija rađa, imamo kasnije bijeg i ubojstvo nevinih od Heroda, migracija u uvjetima potpune bespomoćnosti. Ukratko Božje utjelovljenje se događa ne u osobi koja pripada višoj, staloženoj klasi već u siromašnoj obitelji, događa se kroz navještaj grupi pastira usred nasilja koju je odredila pax romana na okupiranim teritorijima, Uostalom, tu je i Marijin Magnificat, gotovo revolucionarna pjesma koja preokreće vrijednosti: Bog ruši s pijedestala moćne i ohole da bi podigao skromne.

Situacija ima paralelu s današnjicom: imperijalizmi, kolonijalizmi, ratovi, nasilje nad djecom, osobito nad djevojčicama i ženama, pa feminicid, provalije među ljudima koje su sve veće, razlike u jednakosti, bijeda, migranti i izbjeglice kojima se niječe dobrodošlica, državljanstvo i osnovna ljudska prava, obitelji bez zaposlenih, a papa Franjo upućuje na mogućnost genocidnih radnji u Gazi gdje je ubijeno najmanje 45.000 Palestinaca i to od Netanyahua kojeg se sve više uspoređuje s Kraljem Herodom.

Većina oko nas, pak, slavi Božić cinično gledajući na drugu stranu i trudi se ne mislili na ove paralele između Isusova i našeg vremena. Uopće ne želi čuti za situaciju siromaštva i marginalizacije koji okružuje Marijin porod u štali. Promovira se pretjerivanje, feštanje i konzumerizam.

Nema svijesti oko toga da većina čovječanstva živi siromaštvo koji je posljedica života onih koji samo žele više posjedovati i preko mjere potrebnog. Daleko od toga da ponudimo odgovor pravim i teškim problemima koji ima čovječanstvo, gomila zaslijepljenih oko nas te probleme gura po strani. Odvratne televizijske reklame nam govore, imajte još, i još, i još, makar vam ništa od toga nije potrebno.

Daleko od toga da se gaje osjećaji samokritičnosti pred nepravdom svuda oko nas, čak i kršćani bježe od stvarnosti. Daleko od toga da promoviramo solidarnost i suosjećanje, promatramo kako se savjesti mnogih uspavaju i postaju neosjetljive na patnji žrtava.

Rekao bih ovako. Božić je pretvoren u opijum za narod i u komercijalizaciji svetog. U jednom važnom članku Waltera Benjamina 1921. govorio je o kršćanstvu pretvoreno u kapitalizam i o kapitalizmu pretvorenu u religiji bez dogmi i kulta. Možemo slobodno govoriti o tome da je Božić pretvoren u brutalni merkantilizam i neoliberalizam.

Unatoč svemu tomu, je li možemo obnoviti primarni smisao Božić? Mislim da da. Tri su aspekta koje treba povratiti, naravno, ako mislimo da kršćanstvo ima oslobađajući potencijal.

Najprije se mora dogoditi humanizacija Boga u liku Isusa iz Nazareta, “Bog koji je human” o kojem je govorio teolog Edward Schillebeeckx, a čiji su glavni atributi svemoć i transcendentnost koji ne diraju toliko povijest koliko suočavanje sa žrtvama. Zatim je promatranje Isusa ne toliko u božanstvenoj sferi koliko na marginama društva. Jer Isus je baš Židov s margine, tako je rođen, tako je živio, tako je umro.

Slavlje njegova rođenja je, u velikoj mjeri, subverzivno pamćenje žrtava i gubitnika u povijesti, a ne komemoracija jedne megazvijezde.

Treće, u današnjem slavlju Božića kraljuju fantazija, imaginacija i potreba da se slavi na veliko što je u kontrapunktu s kršćanstvom koji se sabire u krivnji i boli, a koje traže otkupiteljski smisao.

Obitelj dječaka koji je nožem ubijen u OŠ Prečko, kao i druge žrtve tog napada ovdje opisan smisao Božića je daleko bliži nego onaj blještavila, glasnoće, podrigivanje nakon debrecinski i piva na Adventu i kojekakvih žderačina u galamu u našim domovima.

Sljedeći ovu logiku, ja tvrdim da drugačiji Božić je potreban i moguć. Nama se dogodila tragedija u Prečkom. Ali ako malo pogledamo oko sebe tragedija ima svugdje, od spomenute u Gazi, one u Ukrajini, ratovi u Africi i Aziji, nesreća tu, nesreća tamo…

Podsjećajući na strukture grijeha na koje je već upozorio sveti Ivan Pavao II., a koje su danas učvršćene i poduprte raširenim sudioništvom, papa Franjo osuđuje nejednakosti svih vrsta koje pogađaju naš planet: “Osobito mislim na nehumano postupanje prema migrantima, na degradaciju okoliša, na zbrku koju stvaraju dezinformacije, na odbacivanje bilo kakve vrste dijaloga, na znatno financiranje vojne industrije. Sve su to faktori konkretne prijetnje životu cijeloga čovječanstva.”

Tri su moguće radnje koje Papa predlaže za 2025. godinu: prva se tiče onih “dviju strana iste medalje”, a to su vanjski dug i ekološki dug, koji potiču logiku koja najbogatije zemlje vodi do iskorištavanja, na nediskriminirajući način, ljudskih i prirodnih resursa najsiromašnijih zemalja, samo kako bi zadovoljile potrebe svojih tržišta: “Potičem međunarodnu zajednicu da poduzme mjere za oprost vanjskoga duga, priznajući postojanje ekološkog duga između Sjevera i Juga svijeta. To je poziv na solidarnost, ali prije svega na pravednost.”

Kako se ne bismo ograničili na izolirano djelo milosrđa, papa Franjo ponovno ističe da nam je također potreban razvoj nove financijske arhitekture, koja vodi do stvaranja globalne financijske povelje, utemeljene na solidarnosti i skladu među narodima.

Papina poruka za 1. siječnja, Međunarodni dan mira, završava molitvom da Gospodin udijeli svoj mir svakom čovjeku dobre volje: “Onima koji dopuštaju da im srce bude razoružano, onima koji s nadom žele oprostiti dugove svojoj braći, onima koji bez straha priznaju da su tvoji dužnici, onima koji ne ostaju gluhi na vapaj najsiromašnijih.”

Takvo stanje, takve želje proizlaze iz srca onog koji je uronio u pravi smisao Božića, koji je o tomu razmislio.

Ovo mi je važno kazati: ima li veze s Isusom sva ova parada i sav konzumeristički kič, sve ovo ludilo zbog kojeg, na primjer, mnogi padaju u depresiju jer im lisnica nije dovoljno debela da se nose s blagdanima?

Neću to kriti, prezirem one koji se za Božić ubijaju hranom i druge maltretiraju u alkoholiziranom stanju (hvala MUP-u što nam je uvelike pomogao da dokazujemo kilerski instinkt samo za Novu godinu). Odvratne su mi televizijske reklame, izbjegavam centar grada i žalim za sretnim danima s udicom na obali Atlantika u Patagoniji gdje me kutleše i drugi vjerski pregaoci nisu dodirivali.

Kako, eto, vjerujem u Isusa iz Nazareta, kazat ću vam što je za mene proslava Božića i zašto sam sve ovo danas ovdje izložio: jer je Božić, naime smisao legende o Božiću, svejedno bio to vjerski ili sekularni, ili blagdan sugrađanina i sugrađanke koji/a se pita za osnovne stvari, proslava života i to života jednog galilejskog propovjednika i iscjelitelja koji je vjerovao u utopiju jednakosti, univerzalne ljubavi, oproštaja i bratstva svih onih koje Bog, Otac voli i drži na životu.

U svojoj biti blagdan Božića, premda je mnogima dječja bajka, oklada na humanost, na solidarnost, na sreću, na mudrost, na slobodu i na jednostavnost jer nam je mnogo toga nepoznato.

Uz najbolje želje nešto bih vam predložio u čemu nećemo promašiti: hajmo se, za svaki slučaj, jer je to i logično i nužno, kladiti na humanost.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Biskup Šaško opet veliča ustaše, sada su “kamen zaglavni’’
    •  Papa Franjo bi trebao dobiti Nobelovu nagradu za mir
    •  HDZ i Crkva, partneri u otimačini Lakišića harema u Mostaru
    •  Neka s mons. Vukšićem ne završi povijest Kotorske biskupije
    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige

> Svi tekstovi ovog autora