Smjerodavni i mjerodavni duhovnik, sveti Bonaventura Duda

Ovih dana Hrvatska ispraća svog najomiljenijeg  franjevca, već za života svetog, karizmatičnog navjestitelja Evanđelja Bonaventuru Dudu.

Odlazak ovog 94-godišnjeg duhovnog velikana podsjetio je mnoge na njegove prema vječnosti usmjerene riječi kako ”smrt nije točka, već je smrt dvotočka”.

Ovdje preuzimam neke misli i sjećanja koja sam na ovom mjestu objavio prigodom njegova 90. rođendana.

Sveučilišni profesor (emeritus) Bonaventura Duda je bio svestrano nadaren čovjek: pjesnik, poliglot, poznavatelj umjetnosti i vizionar boljeg i pravednijeg svijeta. Najpoznatiji je i najzaslužniji hrvatski bibličar, nadahnuti propovjednik, duhovnik i znanstvenik.

Sveučilišni profesor (emeritus) Bonaventura Duda je bio svestrano nadaren čovjek: pjesnik, poliglot, poznavatelj umjetnosti i vizionar boljeg i pravednijeg svijeta. Najpoznatiji je i najzaslužniji hrvatski bibličar, nadahnuti propovjednik, duhovnik i znanstvenik

Duda je bio uzoran svećenik, autentični nasljedovatelj Isusa Krista i vjerni sljedbenik Franje Asiškog, te stoga ponizan iako darovit, skroman i izuzetno marljiv. Iznad svega zaljubljenik u Isusa i izvrstan poznavatelj Biblije kao knjige vjere i kulture.

Dobitnik je niza hrvatskih i inih priznanja, među njima i znanstvene nagrade Annales Pilar Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar za 2004. godinu. Od 2010. bio je dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za društvene znanosti.

Sa svojim franjevačkim subratom i suvizionarom Zorislavom Lajošem pokrenuo je list Glas s koncila (1962.). Iste godine motivacijski je nadahnuto pisao đakovačkim bogoslovima:

”… Isus je na križu raširio ruke, da njima zagrli svijet. Ali kao da su mu se ruke učinile premalenima da sav svijet obujmi. On zaželi da se nađe mnogo ruku, koje bi dohvatile njegove spasiteljske, da tako umnoži svoje ruke rukama svojih svećenika i da svom silom svoje spasiteljske ljubavi zagrli svijet!”

Duda je ”zagrlio” i mene kada sam se 1972. vratio s Harvarda. Uz njega su me prigrlili i Jerko Fućak, Tomislav Janko Šagi-Bunić, Josip Turčinović i drugi velikani Duha i Riječi u hrvatskome narodu. Intenzivno i često smo se susretali, ekumenski družili u legendarnoj Kršćanskoj sadašnjosti (KS) na Marulićevu trgu 14, na KBF-u na Kaptolu, u franjevačkom samostanu i drugdje.

Probirem i prepisujem iz svojih bilježaka neka sjećanja iz najdomljivijeg od tih susreta. Kaže Turčinović: ”Mi smo ekumenski nepismeni. Kako to prevladati?!” A Duda dodaje: ”Ali mi smo i biblijski neishranjeni, a Biblija je ekumenska knjiga par excellence”.

Znao je to jako dobro fra Bonaventura Duda jer je sa svojim subratom, neprežaljenim Jerkom Fućakom (umro 1992.) načinio najbolji prijevod Novoga zavjeta na hrvatski jezik.

Znao je Duda o čemu govori i stoga je bio, skupa s književnikom, partizanskim pjesnikom Jurom Kaštelanom, glavni urednik Biblije (1968.) koja je prodana u šezdeset tisuća primjeraka prije nego što je izašla iz tiska, te tako spasila socijalističku izdavačku kuću Stvarnost od bankrota. Poslije su u izdanju KS-a ta ista Zagrebačka Biblija (ZB) i Duda-Fućakov Novi zavjet postali pravi bestselleri.

Okupila nas je Biblija. Biblija koja je, kako je Duda to znao reći, za sve kršćane ”mjerodavna i smjerodavna” Božja riječ. Ona je i ”temeljni tekst i duhovni test”  kršćanske vjere i života, kako je to izrazio naš velemajstor riječi. Dakle: eminentno ekumenska knjiga!

U povodu 40. godišnjice pojavljivanja Zagrebačke Biblije je Dudi na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku 2008. godine dodijeljena prestižna Ekumenska povelja.

Istovremeno je Ekumensku povelju primio i episkop šabački Lavrentije u povodu 140. godišnjice prve kompletne srpske Biblije čije je novo revidirano izdanje on priredio iste godine.

Laudator fra Bonaventure bio je profesor, pjesnik i dugogodišnji sveučilisni kolega Ivan Golub, a laudator episkopa Lavrentija je bio Ratimir Rakić, dugogodišnji urednik Pravoslavlja i prvi predstavnik SPC-a u Središnjem odboru Svjetskog vijeća Crkava (WCC).

Kolaudator za profesora Dudu bio je ugledni sarajevski bibličar prof. Mato Zovkić, a moj komoderator tog velicanstvenog skupa bio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani prof. Stanko Gjeorlj.

To je bio izuzetan ekumenski događaj (slika u prilogu) interkonfesionalne prekodunavske mostogradnje, čiji je glas stigao i do predsjednika Papinskog vijeća za jedinstvo kršćana, kardinala Waltera Kaspera.

Okupila nas je Biblija. Biblija koja je, kako je Duda to znao reći, za sve kršćane ”mjerodavna i smjerodavna” Božja riječ. Ona je i ”temeljni tekst i duhovni test”  kršćanske vjere i života, kako je to izrazio naš velemajstor riječi. Dakle: eminentno ekumenska knjiga!

Prema Dudi svi kršćani osim Biblije trebaju otkriti i temeljnu važnost te duhovnu snagu molitve. Smjerodavni i ekumenski otvoren duhovnik Duda mnogo moli, te tako iz iskustva kaže:

Ovih dana Hrvatska ispraća svog najomiljenijeg  franjevca, već za života svetog, karizmatičnog navjestitelja Evanđelja Bonaventuru Dudu

”Molitva je riječ i misao, i pogled i susret. Sve može biti molitva, cijeli život bi zapravo trebao postati molitva. Ne bi iz nje trebalo izlaziti. Ako si stalno svjestan da je sve što imaš Božji dar, ako mu za sve zahvaljuješ, ako je svaki tvoj udah i izdah radosna hvala za sve, onda stalno moliš…”.

Duda je bio skroman i ponizan čovjek iz kojega je zračila radost života jer je bio sav prožet ljubavlju prema Bogu i prema svim ljudima koje je susretao.

Posvuda ga je pratila plemenita radoznalost i nadaleko prepoznatljivo dobrohotno čuđenje svemu novom i lijepom.

U Zagrebu me je kao svog doktoranda znao iznenada posjetiti u mom domu u Kosirnikovoj ulici kako bi me ohrabrio. Kasnije mi je rekao da je na taj način zapravo htio upoznati moju obitelj za koju se je uvijek živo zanimao.

Radovao se mojoj djeci, a kasnije posebice unucima koje je pri svakom susretu blagoslivljao i hrabrio osmijehom ljubavi i pokojom suzom radosnicom za prekrasan dar života.

Zahvalan sam mu što je moj doktorski rad iz područja biblijskog prevodilaštva preporučio uredniku Josipu Turčinoviću za seriju Analecta Croatica Christiana i za poduži kontekstualno značajan predgovor istoj knjizi.

Zaključimo Dudinom prikladnom riječju: ”Svi smo mi pred Bogom mali. A jednom, u nebu, saznat ćemo da je među nama bilo i velikih. Sva sreća da mi njima nećemo tada biti zavidni, a oni nas neće gledati s visine.”

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora