autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Što se to dogodilo SDP-u (2)

AUTOR: Pero Jurišin / 16.07.2020.

Pero Jurišin

Izjave viđenijih i utjecajnijih SDP-ovaca ukazuju i na to da i dalje nitko od njih ne uviđa, između ostalog, problem u unutarstranačkom funkcioniranju, (ne)sudjelovanju članova u kreiranju politika (Iz prvoga nastavka ove analize, op.ur.).

Nadalje, u neprotočnosti stranačkog mehanizma za nove ideje i inicijative, a samim tim i za nove (svježe i nepotrošene) kadrove, koji neće ovisiti o klijentelizmu u borbi za pozicioniranje unutar stranačke hijerarhije i koji će imati ”odstupnicu” u karijeri ostvarenoj izvan stranke.

Potvrda tome su borbe za određene unutarstranačke pozicije koje predstavljaju ”odskočnu dasku” pa se tako vode žestoke borbe za čelne pozicije u županijskim organizacijama, a da se s njima uopće ne živi, niti one uopće djeluju aktivno na terenu.

Jedan od primjera je organizacija Splitsko-dalmatinske županije koju je donedavno vodio član Predsjedništva stranke i za tih osam godina njegovog mandata javnost nije zabilježila ni jednu aktivnost.

To nerazumijevanje se ogleda i u tome da pojedinci sada u sugeriranju promjena naglašavaju kako stranku treba ”rebrendirati”, ističući da akcent treba staviti na ”obrazovanje, zdravstvo i kulturu”.

Pritom i član Predsjedništva govori metodom doskočica kako SDP treba reći da je u biranju ”između radnika i poslodavca za radnika; između dužnika i banke na strani dužnika, a između potrošača i kompanije na strani kompanije”.

Zaokreti koje je već 90-ih godina radilo vodstvo stranke doveli su do toga da je nacionalno steklo primat nad socijalno-radnim i nikada više nije uspostavljen balans

Takvo banaliziranje i parolaštvo čak nije dobro ni za Twitter.

Jer gdje se tu može iščitati odnos prema svima onima koji su radno ovisni, prema malim poduzetnicima, odnos prema radničkim pravima, odnosno statusu onih koji žive od svoga rada, da se ne govori o novoj ekonomskoj platformi, pri čemu je onda očito kako je termin zelena ekonomija za većinu SDP-ovske elite mislena imenica.

Da je problem u tom strateškom aspektu ne prepoznaju ni neki analitičari koji, primjerice, kažu da je problem ”antiintelektualni profil te stranke koji se izgrađuje od vremena dok je SDP-om upravljao Ivica Račan”.

Problem je složeniji, jer je intelektualno osiromašivanje stranke počelo još 90-ih. Ono je teklo relativno sporo jer je SDP tada imao ogroman intelektualni potencijal.

Zaokreti koje je već 90-ih godina radilo vodstvo stranke doveli su do toga da je nacionalno steklo primat nad socijalno-radnim i nikada više nije uspostavljen balans.

To ”proklizavanje” je dijelom bilo pravdano tadašnjim ratnim okolnostima.

Ipak, načini i razmjeri su, između ostalog, doveli do toga da su Srbi u značajnoj mjeri napustili stranku. (Dizanje ruku od Srba, kojih je većina glasala za SDP, Račan je navijestio već u predizbornoj kampanji neodlaskom u Knin, što je objašnjavao navodnim prijetnjama da će tamo biti ubijen.)

Prema stavu onih koji su se suprotstavljali takvim kretanjima, a nisu sami ”tiho” napustili stranku primjenjivane su drastičnije metode – od marginaliziranja do prozivanja u novinama, što je u ta vremena, najblaže rečeno, bilo više nego neugodno.

Pogotovo ako ih se optuživalo za projugoslavensku, a protuhrvatsku politiku (inače klasičan obrazac HDZ-ovskog postupanja u obračunima sa svima njima nepoćudnima), što je tada predstavljalo otvoreni poziv na linč.

Jedan od primjera nerada je organizacija Splitsko-dalmatinske županije koju je donedavno vodio član Predsjedništva stranke i za tih osam godina njegovog mandata javnost nije zabilježila ni jednu aktivnost

Suzdržanost u javnim nastupima, u kritici čak i najgorih postupaka nove vlasti i zloupotreba te vlasti, koje su sezale do pljački i ubojstava, stravičnog šikaniranja običnih građana, od izbacivanja s posla do izbacivanja iz stanova, dovela je do ”prvobitne akumulacije” nezadovoljstva.

Tako je, što zbog nedostatka hrabrosti, što zbog izraženog oportunizma, u Saboru postao prepoznatljiv tek jedan zastupnik – splitski profesor Nikola Visković. Poznata je njegova izjava kako se javlja za govornicu znajući da njegovi prijedlozi i sugestije, ma kako bili dobri, neće proći, ali da ne da ”gušta” da se misli kako nitko nije primijetio što se nezakonito i bahato radi.

Na žalost, u tome ga nije pratio SDP.

Nešto glasniji su bili SDP-ovci u Dalmaciji, koji su početkom 90-ih godina pomagali u održavanju rejtinga stranke, ali su i oni na kraju popustili, pogotovo jer nisu dobili ulazna mjesta na listama za Sabor.

Upravo na primjeru odnosa prema Dalmaciji, možda je najvidljivije ukupno mijenjanje odnosa u stranci (stavovi i aktivizam sve više ustupaju mjesto određenim grupnim ili pojedinačnim interesima) pa tako dva puta za redom listu za Sabor nose ljudi koji nisu iz Dalmacije (Slavko Linić te Željka Antunović).

(Nastavlja se)

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: