Svi smo mi suvremeno roblje

”To se ne događa nekom drugom”, poruka je uz koju je Hrvatska prigodno provodila kampanju protiv trgovanja ljudima, odnosno tzv. suvremenog ropstva. Oglas za odlično plaćen posao plesačice u noćnom klubu ili za rad u novootvorenom pogonu poznate tvornice, u koju se može samo preko veze, odnosno preko tipa s debelim zlatnim lancem ili ogromnim pečatnjakom na prstu, nerijetko postaje noćnom morom i pretvori se u seksualno ropstvo, vidjeli smo iz prigodnih poruka koje je na HTV-u objavio MUP.

 

Prema nedavnom izviješću Europskoga parlamenta, u EU ima oko 880.000 radnika u ropstvu, dok se prema indeksu ropstva koji objavljuje Walk Free Foundation procjenjuje da ih u svijetu ima oko 30 milijuna. Domaći mediji nedavno su izvijestili o Omišaninu koji je državljanina Bosne i Hercegovine zarobljenoga koristio za najteže poslove. Za to ovaj nije dobivao plaću, često ni hranu, a živio je u higijenskim uvjetima koje čovjek ne bi priuštio ni životinji, što je samo dio priče. Walk Free Foundation procjenjuje da u Hrvatskoj u suvremenome ropstvu – što podrazumijeva svaku praksu koja podsjeća na ropstvo, kao što je dužnička ovisnost, prisilan brak, prodaja i iskorištavanje djece, trgovina ljudima i prinudni rad – živi oko 18.000 ljudi. Statistika pokazuje da je u Indiji najveći broj ljudi koji žive u ropskim uvjetima, dok je najveći postotak robova u odnosu na ukupan broj stanovništva u Mauritaniji, čak četiri posto. Riječ je o zemlji u kojoj je ”duboko usađeno nasljedno ropstvo, gdje se ljudi mogu kupovati i prodavati, iznajmljivati ili poklanjati kao darovi”, stoji u izviješću.

 

Visok indeks ropstva bilježi se i na Haitiju, u Pakistanu, Indiji, Nepalu, Beninu, Bjelokosnoj Obali, Gambiji i Gabonu, a Moldavija je jedina europska zemlja koja se nalazi u prvih 10 prema izraženosti toga problema. U tih 10 zemalja čak 76 posto ljudi živi u ropskim uvjetima. S druge strane, Danska, Finska, Luksemburg, Norveška, Švedska, Švicarska, Novi Zeland, Velika Britanija, Irska i Island zemlje su na začelju liste, dakle, u njima je taj problem manje izražen.

 

Posebno su šokantni podaci o rasprostranjenosti radnoga ropstva, kao i podatak da je Češka pri vrhu ljestvice zemalja s radnim robljem. U slučajeve koji su zgrozili svijet spada i onaj iz Češke, gdje je 2000 Vijetnamaca radilo u češkoj drvnoj industriji kao roblje.

 

Čovjek se doista mora zapitati što su radili češki inspektori rada, kako je to previdjela okolina, odnosno kako je moguće da i danas postoje ljudi, (šefovi i menadžment), koji su spremni gledati čovjeka u takvoj situaciji. Nažalost, ne treba puno da se dođe do odgovora. U nedavnom razgovoru za tportal na tu temu, francuska novinarka i stručnjakinja za radna prava Beatrice Ouin, izjavila je kako trgovina ljudima ”donosi više novca od trgovine drogom”, a kriminalci danas lako pronalaze žrtve jer ”mnogo ljudi iz siromašnih država Afrike, Azije, istočne Europe pa čak i Latinske Amerike smatra da će naći sreću u europskome raju”. Kaže kako se EU trudi oko ovoga problema, radi se na zajedničkoj strategiji, ali – države članice još se ne žele međusobno uskladiti u djelovanju.

Sasvim sigurno, moderni Ugovori o radu na određeno vrijeme, ili oni o djelu, nisu daleko od želje da se radnika učini pokornijim, a time i da ga se svede na poziciju nekoga tko mora prihvaćati uvjete koji nisu dostojni čovjeka jer strahuje za to hoće li mu ugovor biti produljen i hoće li, ako digne glavu, sutra moći prehraniti obitelj

 

”Članice EU-a previše toleriraju ilegalni rad, što posljedično omogućava i ropstvo”, posve opravdano ističe Beatrice Ouin. Paradoks je što je EU kontinent s najvećim stupnjem radničkih prava, visokom razinom socijalnog dijaloga i jednakom ulogom socijalnih partnera te je jednakost spolova jedna od najčešćih tema koja se provlači kroz sve segmente društva. No medalja očito ima dvije strane: jednu deklarativnu i drugu, stvarnu, koja se očituje u sve jačim liberalnim trendovima u radnom i socijalnom zakonodavstvu, čije primjere susrećemo i u Hrvatskoj. Na primjer, u mjeri stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa, u okviru koje je država mlade ljude svela na doprinose za minimalnu plaću i naknadu za rad još manju od toga (1600 kuna), koja može trajati i do dvije godine, što – nota bene – kao mjeru zapošljavanja potiče i sufinancira novcem iz fondova baš Europska unija.

 

To se vidi i po iznosu minimalne plaće u Hrvatskoj, koja je doslovno 200-injak kuna viša od procijenjena praga siromaštva za jednu osobu. Ili kroz najavu mogućeg ozakonjenja mogućnosti da radni tjedan tijekom sezone traje i do 56 sati, pri čemu se sve čini kako radni sati iznad 40 ne bi bili plaćeni kao prekovremeni rad. Apsolutno je neshvatljivo da se politička elita može usuglasiti oko toga da radnik praktično radi sedam dana u tjednu, a da mu ta dva dana ”viška” ne budu plaćena više od redovitog rada. Istodobno, plaće za Europski parlament ili Hrvatski sabor, tolike su da od njih može relativno dobro živjeti i troje ljudi.

 

Sasvim sigurno, moderni Ugovori o radu na određeno vrijeme, ili oni o djelu, nisu daleko od želje da se radnika učini pokornijim, a time i da ga se svede na poziciju nekoga tko mora prihvaćati uvjete koji nisu dostojni čovjeka jer strahuje za to hoće li mu ugovor biti produljen i hoće li, ako digne glavu, sutra moći prehraniti obitelj. Kao i menadžerski ugovori, koji često uključuju ogromnu plaću, za koju čovjek često prodaje sve svoje slobodno vrijeme i život.

 

Ukratko, naoko to možda nismo, ali broj suvremenih robova, kada bi se pošteno pristupilo prebrojavanju, sigurno bi bio mnogo veći i nema nikakve sumnje da se to neće promijeniti do ozbiljnije promjene prevladavajućega društvenog uređenja.

    •  Dobar potez Vlade kojoj građani – ne trebaju
    •  Ministar Mrsić sindikatima: Ne dam ostavku i ne odustajem
    •  Milanović: Za tri godine bit ćemo na zdravijim temeljima
    •  4 milijarde kuna za gospodarstvo, ali bez optimizma
    •  U Hrvatskoj 8 % poduzeća generira 40 % prometa
    •  Branko Grčić: "Još nemamo dovoljno projekata"
    •  Švicarci riješeni, euribor prijeti kreditima u eurima
    •  Sve više nezaposlenih i umirovljenika
    •  Novo zaduženje zbog povoljnog trenutka na tržištu
    •  Rebalans za 2013. kasni, a proračun za 2014. nerealan

> Svi tekstovi ovog autora