novinarstvo s potpisom
Svjetski etos u učionicama – sadržaj za učenje, odrastanje i življenje
Čovječanstvo je u posljednjih stotinu godina napredovalo koracima ”u čizmama od sedam milja” na svim poljima, a pogotovo na polju nauke i tehnologije. Svijet u kome živimo gotovo u potpunosti je postao globalan. S jedne strane je to jako dobro, ali ima i onu drugu, lošiju, stranu.
Problemi čovječanstva su mnogostruko narasli, postali ozbiljniji i opasniji i ono što je nekad bilo lokalnog karaktera, danas postaje globalnog. Čovjek ”može više nego što bi smio”, a nauka, tehnika i tehnologija u pratnji politike i ekonomije gotovo su potpuno lišene etike.
Svijet je postao mjesto opasnog življenja. Nikada prije kao sad, čovjek nije dosegao kritične tačke na svim poljima, da može i više i dalje nego što bi smio i taj nesrazmjer je naprosto zahtijevao povratak etici ili obnovu etike.
Prizivanje i oživljavanje zajedničkih principa univerzalne etike koji se nalazi u osnovama učenja svjetskih religija, ali i u drugim životnim filozofijama i načinima življenja koji nemaju uporište u religiji, sada ne u cilju spasa na budućem svijetu, nego u cilju spasa ovog svijeta i spasa na ovom svijetu, rezultiralo je projektom svjetskog etosa.
Što je svjetski etos? On predstavlja ”temeljni konsenzus u obvezujućim vrijednostima, neporecivim mjerilima i osobnim stavovima” (Hans Küng, Deklaracija o svjetskome ethosu, Prijevod dr. Mato Zovkić), kazano riječima Hansa Künga, idejnog pregaoca, promotora i pisca ”Deklaracije svjetskog etosa” – ”globalnog standarda suživota” (Hans Küng, Dugi put do svjetskog etosa, 2006., Bosna franciscana, broj 25, Prijevod Alen Kristić).
Svjetski etos, kao nastavak ideje nastale na početku 19. stoljeća, smješten je u ”Deklaraciju o svjetskom ethosu” usvojenu na Parlamentu svjetskih religija u Chicagu 4. septembra 1993. godine uz prisustvo 241 vjerskog autoriteta, uglednika i čelnika.
Specifičnost i posebnost svjetskog etosa jeste da je upućen svima, okuplja sve ljude i predstavlja minimum zajedničkih etičkih elemenata i za religiozne i one koji to nisu, u cilju ispravnog djelovanja na ovom svijetu, za dobrobit ovog svijeta i svih ljudi u njemu. Taj dokument priziva sve zajedništvu u etosu u kome su temeljni kriteriji ”humanum” – ljudskost i ”uzajamnost” (Declaration Toward a Global Ethic, Parliament of the World’s Religions, September 4, 1993, Chicago, U.S.A.). Zahvaljujući TPO Fondaciji i u Bosni i Hercegovini je započela kontekstualna primjena i integracija svjetskog etosa.
Postavlja se pitanje može li Bosna i Hercegovina, koračajući stazama ”svjetskog etosa do svjetskog mira”, doći do svog mira?
U ovom slučaju bi proces i put do hvalevrijednog cilja morao promjeniti pravac kretanja; ne odozgo prema dole kako je nastajala ”Deklaracija o svjetskom etosu”, nego odozdo prema gore. Taj proces bi morao biti izraz volje i zrelosti onih koji žive u Bosni i Hercegovini, jedne veće kritične mase svjesnih, koji žele učiniti nešto za sebe i one poslije sebe, na temeljima nekih minimalnih zajedničkih vrijednosti koje se mogu naći među ljudima.
TPO Fondacija je to uradila na najbolji način, posljednjih nekoliko godina zagovarala je i angažirala se na uključivanju svjetskog etosa u obrazovni proces. Najprije u srednje škole, a sada, ovim priručnikom, počinje proces i u osnovnim školama.
Razvijanje procesa učenja i kurikuluma ”Svjetskog etosa u školama” u okviru TPO Fondacije rezultiralo je serijom od nekoliko knjiga i priručnika u čijem sastavu je i ovaj ”Priručnik svjetskog etosa za osnovne škole”, autora Alena Kristića, namijenjen nastavnicima.
Iza ove serije (stoji i) može se pratiti predana posvećenost jednog broja suradnika i autora TPO Fondacije u razvijanju i podizanju standarda u podučavanju i učenju o vrijednostima svjetskog etosa i promicanju univerzalnih etičkih vrijednosti u obrazovni sistem.
Iza ovog stoji i uvjerenje da učenje o svjetskom etosu u učionicama može biti stimulativno, motivirajuće i interesantno i da može ponuditi izvanredne mogućnosti za individualni razvoj učenika i pripremu za njihov daljnji život.
Jedan od glavnih ciljeva naučavanja o svjetskom etosu i kontekstualizaciji njegovih principa u našem obrazovnom sistemu, kako kaže sam autor, jeste dodatno osnaženje etičkog učenja, mirovnog učenja i dijaloga kultura i religija uz komplementarno korištenje religijskih i nereligijskih etičko-motivacijskih resursa (Kristić, Alen. Priručnik svjetskog etosa za osnovne škole, 2016., TPO Fondacija, Sarajevo).
Edukacija za svjetski etos u školama i niz aktivnosti i seminara koje TPO Fondacija organizira i sprovodi u tom pravcu, te prepoznavanje i otvorenost obrazovnog sistema, zasada u četiri kantona, da integrira ovu i ovakvu vrstu obrazovanja i učenja u sebe, daje nadu i mogućnost da i tzv. ”pepeljuga” predmeti i nastavni sadržaji dobiju ili povrate svoje mjesto u obrazovno-odgojnom sistemu i sveukupnom sistemu vrijednosti.
Ovaj priručnik za nastavnike u osnovnim školama daje težinu i kredibilitet i osnažuje takvo nastojanje. Priručnik je sadržajno i strukturalno koncipiran kao scenarij školskih sati sa nizom pratećih nastavnih materijala.
Sadržaj se sastoji od osam nastavnih jedinica koje se obrađuju kroz 37 metodskih jedinki, odnosno školskih sati. Struktura nastavne jedinice je prije svega utemeljena na nizu izvora koji su poimenično, zajedno sa autorima nabrojani i dati u dijelu ”Teorijska pozadina”. Svaku nastavnu jedinicu prate dva do četiri motivaciona teksta koji se nalaze u dodatnom materijalu.
To su prekrasne kratke priče, kazivanja, poezija ili citati sa moralnom porukom i poukom među kojima su: ”Samo konj”, ”Buda o dobroti”, ”Djeca uče iz onoga s čim žive”, ”Natjecanje u dobru”, ”Blaženstva međureligijskog dijaloga”, ”Graditelj mostova”, ”Dječak i cvijet”, ili križaljka/osmosmjerka ”O pravilima dobrih odnosa”.
Nastavna jedinica je dalje razrađena kroz scenarij u kome je na prvom mjestu naziv teme školskog sata, zatim ciljevi koji se žele postići, materijali koji se mogu koristiti i razrađene aktivnosti kroz koje se obrađuje naslovljena tema.
Ciljevi u sebe uključuju sve elemente i zadatke nastave: materijalne, funkcionalne i odgojne. Prateći materijali su vrlo bogati i sadržajni. Ima tu dosta tabela, izvadaka iz svetih tekstova, deklaracija, manifesta i povelja, pripremljenih prezentacijskih papira, plakata sa izložbi i vrlo zanimljivih i inspirativnih biografija žena i muškaraca koje ne poznajemo dobro, možda nikad nismo ni čuli za njih, a koji su svoje živote posvetili dobrobiti ljudi, spašavali živote hiljadama ljudi u vremenima neljudskosti, patili i stradavali zajedno sa svojim porodicama, ali sačuvali ljudskost u sebi.
U materijalima se nalazi i tekst ekološkog kviza, kao i niz pripremljenih pitanja koja sugerišu promišljanje i razgovor o određenom sadržaju i temi.
U metodološkom smislu, priručnik ima veliki broj nastavnih metoda koje su prisutne u standardima izvođenja nastave: metod demonstracije, praktični rad samostalno i u timovima, crtanje, ilustracije, skupljanje materijala, članaka i isječaka na određenu temu, dramatizacija i prikaz, čitanje i rad na tekstu, rad na terenu izvan učionice, metod razgovora, dijaloga i usmenog izlaganja. Nastavni sadržaj koji se nudi kroz ovaj priručnik treba gledati kao oblik sadržajnog obogaćivanja postojećih predmeta ili časova odjeljenske zajednice.
Ovaj sadržaj nema namjeru da sam prerasta u predmet i dodatno opterećuje učenike, ali ima za cilj pomoći da se upotpune faktori i zadaci obrazovanja i nastave.
Cilj sadržaja koji se nudi kroz ovaj priručnik je da pomogne nastavnicima da ukažu i potaknu svoje učenike da bolje vide i razvijaju svoj vlastiti put i način razmišljanja kroz niz stvarnih i zamišljenih situacija kojima su izloženi i okruženi i na koje nailaze u svakodnevnom životu.
Tako će lakše i bolje razviti vlastite mehanizme i sudove kojima će propitivati i rješavati praktična i moralna pitanja i situacije, te osposobiti se za život i svijet u kome će živjeti. Sadržaj je povezan sa primjerima stvarnog života i svakodnevnice u koji su putem nastavnog materijala i motivacijskih tekstova snažno utisnuti i involvirani izvanredni primjeri životnog puta pojedinaca, proza i poezija sa moralnom porukom i poukom.
Jedan od ciljeva ovog sadržaja je da pomogne i nastavnicima i učenicima da proniknu u različite dubine ljudskog djelovanja i življenja, da istraže i uvide kompleksnost i težinu moralnih odluka, da se upoznaju sa nizom sistema vrijednosti koji dolaze iz različitih kultura i svjetonazora, a koji mogu savršeno funkcionirati u realnom svijetu i doprinositi harmoniji među ljudima, ali i harmoniji među različitim svjetovima koji egzistiraju u Univerzumu.
Poslodavci se često žale da osnove učenja ne pripremaju mlade ljude adekvatno za svijet odraslih pri zapošljavanju.
John Scully, nekadašnji izvršni direktor ”Apple Computers” je rekao: ”Mi trebamo obrazovati i pripremati učenike za poslove u budućnosti, poslove koji će zahtijevati vještine promišljanja, a ne učenje napamet i ponavljanje.”
Istraživanje za potrebe obrazovnog sistema GCSE levels pokazalo je da mali procenat učenika, tek njih oko 20%, umije koristiti složene vještine promišljanja, dok velika većina ima skromne mogućnosti na tom polju (Lynch, Sally. Religion in focus, Teacher’s Resource Book, John Murray, 2002, London); ishitreni su u zaključcima, imaju poteškoće sa sumiranjem i uopćavanjem rješenja problema, ne razumiju ili ne mogu prihvatiti da problem može imati i više rješenja, svijet oko sebe radije vide u crno bijelim bojama, nego u sivim nijansama.
Postoji rizik da se tokom školovanja kod djece produbi ovaj problem i da ih pretvori u površne učenike koji uče memorizirajući sadržaj bez stvarnog razumijevanja (Ibid).
Najveći izazov za nastavnika je da u praksi postigne ravnotežu uspjeha između učenikove ocjene za akumulirano znanje, što se u najvećoj mjeri oslanja na sposobnost učenika da memoriše određeni sadržaj i učenikove sposobnosti da razumije materiju i sadržaj, što predstavlja viši cilj u obrazovanju.
Svjetski etos kao nastavni sadržaj u obrazovnom procesu ima velike prednosti u postizanju viših ciljeva i pogoduje mu takav način podučavanja i učenja, posebno u oblastima morala i filozofije, međuljudskih odnosa, načina donošenja odluka, vođenja dijaloga, rješavanje sukoba, razvijanje empatije za ljude i svijet oko sebe.
Učenici se kroz taj sadržaj uče da uopćavaju, sumiraju, grupišu, uspoređuju i razlikuju, preformuliraju ideje i iskomunciraju zaključke u različitim kontekstima. Nastavna cjelina i sadržaj svjetskog etosa zahtijeva i omogućava rad sa ovakvim konceptima koji su važni za odrastanje i življenje.
Ovaj sadržaj također razvija kulturu razumijevanja ljudi. Stavovi i individualne vrijednosti zahtijevaju da učenici istražuju šta i drugi ljudi misle, vjeruju ili se ponašaju dajući ovom sadržaju ne samo intelektualni, nego i emocionalni izazov. Posjedovanje kapaciteta za empatiju i razumijevanje različitih gledišta je važan kvalitet za buduće članove društva što su bitni faktori i za uspješnost u širokom rasponu budućih karijera.
Moguće je da će jedan broj (nastavnika i/ili) učenika biti sumnjičav ili zbunjen zbog svog religijskog, filozofskog ili životnog iskustva koje nose iz porodice, škole i vlastitog okruženja ili odsustva istog.
Međutim, većina će ih u konačnici razumjeti i prihvatiti da je svjetski etos zapravo istraživanje različitih religijskih i nereligijskih, filozofskih i iskustvenih odgovora na tajne življenja i funkcionisanja u Univerzumu i da su teškoće dio odgovora na njih, te da svjetski etos nije sredstvo za indoktrinaciju mladih ljudi u jednom određenom religijskom, nereligijskom ili nekom drugom pravcu.
To im može pomoći i da se odvagnu u vlastitim uvjerenjima i vrijednostima i daju sebi neke odgovore, da razmotre ono što je važno u životu, da razjasne i izoštre svoje vlastite vrijednosti kroz informirani susret s drugim i drugačijima.
Uz stalno rastući broj mogućnosti da naprave lični izbor i samim tim proizvedu i ličnu odgovornost, važnost jasnog osjećaja njihovih vlastitih vrijednosti nije nikada bila značajnija.
(Nastavlja se).