Tajna vršnjačka nasilja u domu za nezbrinutu djecu

”Hematom iznad oka, masnica na leđima” (kod petogodišnjeg dječaka), ”tragovi ugriza kod dvogodišnje djevojčice – ugrizi su tretirani i pregledani od strane pedijatrice Doma”, samo su neki citati iz bešćutnih birokratskih izvještaja i nalaza tajnovitog unutarnjeg nadzora Službe socijalne skrbi i sudskih zapisnika, a koji se odnose na djecu bez roditeljske skrbi smještenu u Dječjem domu u Nazorovoj ulici 49 u Zagrebu. 

Iz zapisnika s drugostupanjskog sudskog ročišta čitam i dio svjedočenja zaposlenice Doma u Nazorovoj: ”Situacija u Domu je takva da su oni (domovi) prekapacitirani, općenito su djeca isfrustrirana i zbog toga su česti slučajevi vršnjačkog nasilja”.

Suprotno izjavi zaposlenice Doma iz sudskog zapisnika, Jasna Ćurković Kelava, ravnateljica istog Doma, u telefonskom razgovoru ustvrdila je da vršnjačko nasilje nije prečesto i da zbog prekapacitiranosti Doma sigurnost i stabilnost smještaja djece u Domu nije ugrožena.

Osnovano sumnjam da ”vršnjačko nasilje isfrustrirane djece” nije prečesto.

Iz osobnog iskustva dugogodišnjeg profesionalnog novinarskog rada, mislim da ravnateljici ne treba bez ozbiljne provjere vjerovati, kao i da ravnateljica lojalna birokratskim poslodavcima iz sistema državne socijalne službe nastoji sve zataškati i uljepšano prikazati. Pritom se računa na zakonom propisanu tajnovitost u postupanju službi socijalne skrbi i sudbenih vlasti s tako malom djecom.

Još kao urednik u redakciji Poleta (omladinskog lista) surađivao sam s kolegom Ratkom Karabatkovićem, i danas, po mojem mišljenju, najboljim reporterom za probleme nezbrinute djece. Posebno iz tog Poletovog vremena pamtim Ratkov tekst ”Djecu lemaju k’o volove”, nakon kojega su bile donijete presude sa zatvorskim kaznama za ”tete” u dječjem domu.

Jasna Ćurković Kelava, ravnateljica Dječjeg doma je suprotno u sudskom zapisniku zabilježenoj tvrdnji zaposlenice istog Doma, u nastavku telefonskog razgovora još izjavila i da vršnjačko nasilje u Domu u Nazorovoj nije ništa znatno češće nego u dječjim jaslicama i vrtićima.

Je li češće vršnjačko nasilje u dječjim domovima u sistemu službe socijalne skrbi ili u jaslicama i dječjim vrtićima (izvan službe socijalne skrbi) koje su u sustavu odgoja i obrazovanja djece predškolskog uzrasta (u dobi od šest mjeseci do sedam godina), ne mogu tvrditi jer nisam ”brojio” objavljivane i zataškane afere.

No poznato mi je da ako se u jaslicama i vrtićima i pojavi neki oblik vršnjačkog nasilja, brzo se sve rješava, a zataškavanje u pravilu nije moguće jer djeca povjerena jaslicama i vrtićima nisu bez istodobne roditeljske skrbi, kao djeca čijim roditeljima je oduzeto skrbništvo postupcima službe socijalne skrbi i sudbenih vlasti.

Subjektivno mislim da su ”tete” i odgojitelji u jaslicama i vrtićima skloniji djeci, za razliku od osoblja dječjih domova u sistemu tajnovitih birokratiziranih postupaka socijalne skrbi i sudbenih vlasti. Osoblje dječjih domova mora misliti i baviti se birokratiziranim postupcima i ”obredima” lojalnosti službi u kojoj su zaposlene/i, a o djeci brinu koliko stignu radeći u ”prekapacitiranim ustanovama”.

I dječji domovi u sistemu službi socijalne skrbi bi isto kao što prakticiraju jaslice i vrtići u sistemu odgoja i obrazovanja djece predškolskog uzrasta trebali, kada su im popunjeni kapaciteti, odbijati primati djecu, pa i onda kada se radi o odlukama područnih ureda socijalne skrbi o ”žurnom” smještaju djece ugrožene u obitelji.

Jasna Ćurković Kelava je u telefonskom razgovoru rekla da oni u Domu unatoč prekapacitiranosti ne mogu odbijati primati djecu koja su ugrožena i prema odlukama područnih ureda službi socijalne skrbi treba ih hitno smjestiti.

A na upit zašto nadležna služba socijalne skrbi nije osnovala prihvatni centar za ”privremeni smještaj djece u žurnim postupcima utvrđene ugroze u obitelji” po uzoru na ”sigurne kuće” za odrasle žrtve obiteljskog nasilja, ravnateljica Ćurković Kelava se ipak usudila odgovoriti da to treba pitati nadležno Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Centri za socijalnu skrb, naime, u ”birokratskoj hijerarhiji” nadređeni su domu i tjeraju dom da u žurnim postupcima prima djecu i kada je ”prekapacitiran”. Ravnateljica Dječjeg doma Jasna Ćurković Kelava je još rekla i da je kapacitet Doma 63-je djece (u dobi od nula do sedam godina), a da trenutno u Domu imaju 79-ero djece.

I obiteljski sudovi donose presude ”da se djeca povjeravaju domu” premda sutkinje i suci znaju da je dom ”prekapacitiran”.

U odgovoru na novinarski upit Ivana Borkovića, glasnogovornika Općinskog građanskog suda u Zagrebu kaže se: ”…sud može povjeriti svakodnevnu skrb o djetetu, uključujući smještaj djeteta, pravnoj osobi koja obavlja djelatnost socijalne skrbi samo uz sudjelovanje i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad koji daje preporuke gdje i na koji način se dijete treba smjestiti, a koje mišljenje sud uzima u obzir prilikom donošenja odluke. Navedena ustanova je i stranka u postupku, te sud u svakom pojedinom slučaju provjerava sve navode stranaka i sudionika u postupku koji su od značaja za utvrđivanje najboljeg interesa djeteta”.

S obzirom na to da se radi o djeci u dobi ”od nula do sedam godina”, ovaj odgovor glasnogovornika sudbene vlasti napisan je, po mojem mišljenju, u ”korektnoj bešćutnoj birokratskoj maniri” uobičajenoj u hrvatskom sudstvu u koje 80 posto građana nema povjerenja.

Naravno, glasnogovornik Borković nije propustio u zadnjoj rečenici odgovora na novinarski upit naglasiti: ”S obzirom na to da članak 351. Obiteljskog zakona propisuje da je u postupku u kojem se odlučuje o mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta javnost isključena, ne možemo dati odgovor koji se odnosi na konkretne predmete”.

Odgovor na novinarski upit u ovom slučaju se tražio na pitanje zašto sutkinje i suci donose odluke da se djeca povjeravaju prekapacitiranom Dječjem domu, odnosno nije se tražio odgovor koji bi se ”odnosio na konkretne predmete suprotno članku 351. Obiteljskog zakona”.

Uostalom, zašto Sud iz čijeg smo zapisnika pročitali izjavu zaposlenice Doma ”da su domovi prekapacitirani, a da su općenito djeca isfrustrirana i da su zbog toga česti slučajevi vršnjačkog nasilja”, nije kao što sudski glasnogovornik tvrdi i u ovom ”slučaju provjeravao sve navode stranaka i sudionika u postupku koji su od značaja za utvrđivanje najboljeg interesa djeteta”!?

Umjesto uzaludnih novinarskih pitanja višestruko kompromitiranom Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, za koje osobno mislim da bi bilo najbolje ukinuti, odlučio sam se ”koristiti” podacima iz evaluacijskog izvještaja o provedbi Istanbulske konvencije u Hrvatskoj, skupine stručnjaka Vijeća Europe za djelovanje protiv nasilja u obitelji (GREVIO).

GREVIO je pozvao hrvatske vlasti i da ”posvete veću pozornost djeci koja su svjedočila ili doživjela obiteljsko nasilje (‘isfrustriranoj djeci’, kako takvu djecu nazivaju zaposlenici hrvatskih dječjih domova za djecu bez roditeljske skrbi) pošto suci ne razmatraju uvijek nasilje jednog roditelja nad drugim kao razlog za ograničavanje prava nasilnika na pristup svom djetetu. Postupak određivanja prava na skrbništvo i posjete trebao bi sadržavati procjenu rizika kako bi se utvrdio najbolji interes djeteta”, ističu stručnjaci Vijeća Europe.

U hrvatskim režimskim medijima o prvom evaluacijskom izvještaju skupine stručnjaka Vijeća Europe (GREVIO) o provedbi Istanbulske konvencije u Hrvatskoj, uglavnom su objavljene kratke vijesti izvedene iz objave Hine (državne novinske agencije) u kojima se ukratko javnosti priopćuje ”Hrvatska je poduzela korake protiv obiteljskog nasilja nad ženama, ali ne čini dovoljno po 14 pitanja drugih oblika rodno uvjetovanog nasilja”.

Na taj način pokušava se ”zagurati pod tepih” većinu ostalih ozbiljnih i konkretnih kritika GREVIO izvještaja prema Hrvatskoj.

No GREVIO se u izvješću više puta poziva na vrlo pozitivan doprinos udruga za zaštitu od nasilja, pa ovim tekstom apeliram na te udruge da pomognu i ”isfrustriranoj djeci u dobi od nula do sedam godina” u prekapacitiranim dječjim domovima u sustavu službi socijalne skrbi.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora