novinarstvo s potpisom
Zatvaraju se škole, vrtići, kazališta, muzeji, crkve, granice, gradovi… Situacija postaje sve dramatičnija u sve većem broju zemalja. Diljem svijeta broj zaraženih i smrtnih slučajeva raste, pa se drastično pooštravaju mjere usporavanja širenja koronavirusa.
Kao i svi razumni ljudi pozdravljam nužne mjere suzbijanja epidemije koronavirusa, iako sam zabrinut zbog pretjerane anksioznosti prouzrokovane bombastičnim naslovima, lažnim vijestima i neograničenom distribucijom popularnih zabluda putem društvenih mreža.
Budimo realni: kod nas (za sada) epidemije zapravo nema. Broj zaraženih je relativno nizak, a na sreću, u Hrvatskoj do sada još nitko nije umro od ove nove zaraze.
Možemo očekivati da će kada koronavirus odnese prve žrtve doći do nove i intenzivnije razine sveprisutnog straha i panike.
Međunarodno afirmirani znanstvenik Igor Štagljar je izračunao da su šanse da se zarazimo i umremo od koronavirusa izrazito male. Oko 0,103 % šanse da će osoba od 85 godina umrijeti ili 0,0014 % šanse da će osoba od 35 godina umrijeti.
U našoj se javnosti sve više javlja glas još jednog međunarodno priznatog stručnjaka za područje globalnog zdravlja. Igor Rudan je trenutno direktor istraživačkog centra za globalno zdravlje te voditelj suradničkog centra Svjetske zdravstvene organizacije na Sveučilištu u Edinburghu. Ovaj svjetski stručnjak za epidemiologiju je na glasu i kao vješt komunikator i jedan od najutjecajnijih popularizatora znanosti.
U jednom od mnogobrojnih intervjua Rudan pripovijeda o tome kako kad god dođe u Hrvatsku, u kraće ili dulje posjete, prijatelji ga znaju duhovito upozoriti: ”Igore, ovdje u Hrvatskoj ti oprez nije dovoljan. Potrebna je paranoja!” Takav način razmišljanja i ponašanja se sada sve vidljivije prelijeva na novonastalu situaciju s koronavirusom.
Iako naš sustav za sada funkcionira iznenađujuće solidno, a Vlada i vlasti na svim razinama koordinirano i interdisciplinarno, jasno i pravodobno komuniciraju s narodom, ipak je u javnosti sve više pojava iracionalnog ponašanja.
Unatoč svim upozorenjima kako je zdrav oprez sasvim dovoljan te da panici doista nema mjesta, mnogi ljudi prečesto nasjedaju na lažne glasine i uznemirujuće vijesti koje mogu dovesti do pogoršanja stvari i masovne histerije.
Kako ljudima utuviti u glavu da je bezobzirno širenje panike i stvaranje prekomjerne tjeskobe u narodu ne samo kontraproduktivno nego itekako štetno za javno zdravlje? Kako velikim ili zlatnim slovima treba napisati, ili možda sa svih krovova glasno vikati jedino spasonosno pravilo: Slijedite zdrav razum i pridržavajte se uputa infektologa!?
Igor Rudan i njegovi prijatelji su u pravu. Teško je izbjeći dojam da kod nas umjesto zdravorazumskog opreza vlada psihologija paranoje. Što će tek biti kada neki od zaraženih počnu umirati?
Ovih dana sam se u kontekstu razmišljanja o psihologiji javne paranoje prisjetio prije desetak godina pročitane knjige ”Politika straha”. Njezin autor Frank Furedi je jedan od najistaknutijih i najprovokativnijih britanskih sociologa politike, kulture i ideologije.
Furedi je preokupiran globalizacijskim promjenama u kojima veliki ideologijski koncepti i sporovi prošlosti ustupaju mjesto novim kulturalno-ekonomskim sukobima. Raniji termini ljevice i desnice gube svoje nekadašnje značenje zbog stvaranja novih strateških saveza i oportunističkih manipulacija koje, kao posljedicu, u javnosti stvaraju osjećaje straha i(li) ravnodušnosti.
Imamo niz primjera kako danas politika straha ima za cilj ujediniti inače razjedinjenu političku elitu. Jedan od relevantnih zaključaka je, bez obzira na namjere onih koji ga potenciraju – ”glavni učinak straha je ojačati ideju kako nema alternative”.
Kumulativni učinak politike straha je povećanje svijesti društva o vlastitoj ranjivosti. Strah je u središtu uvjerenja da se čovječanstvo suočava sa snažnim destruktivnim snagama koje prijete našoj svakodnevnoj egzistenciji i uništavaju sve nade za bolju budućnost.
Sve nas – posebno kršćane kao nositelje proročke poruke i evanđeoskog pogleda na eshaton – treba zabrinuti i na konstruktivno-preobrazbeni društveni angažman potaknuti destruktivno razmišljanje kako ljude u današnje vrijeme ne može više motivirati pozitivna vizija budućnosti i njezinih potencijala nego strah od budućnosti s kojom dolazi neizbježno zlo.
Širenje panike o ugrozi koju donosi budućnost danas se doživljava kao čin zabrinutosti dobro informiranih i odgovornih građana, a ne više kao isključivi apokaliptički poklič ”Kraj je blizu!”, po kojem su se nekada prepoznavali religiozni fanatici. Danas je politika internalizirala kulturu straha od budućnosti te su tako strah i fatalizam postali dominantna paradigma današnjeg svijeta.
Kako prevladati strah i paranoju? Poslušajmo što nam savjetuje Furedi, koji upućuje na humanizaciju individualnosti kao najkritičniju temu i praktičan izazov za sve koji žele prekinuti s dominirajućom kulturom straha i fatalizma.
Frank Furedi zaključuje: ”Na raspolaganju su nam dva izbora. Možemo se odreći onih osobina koje nas čine ljudima i koje su pomogle transformaciji i humaniziranju svijeta i prepustiti se kulturi fatalizma koja dominira današnjim svijetom. Ili, pak, možemo učiniti nešto posve suprotno. Umjesto veličanja pasivnosti i ranjivosti možemo pokušati humanizirati naše postojanje. Umjesto da igramo ulogu publike koja je prisiljena gledati još jednu predstavu politike straha, možemo pokušati promijeniti uvjete koji su doveli do njezinog nastanka”.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.