U Hrvatskoj više ne postoji sudbena vlast

Sudbena vlast u Republici Hrvatskoj za građane više ne postoji jer oni efektivno ne uživaju zaštitu svojih ljudskih, gospodarskih, socijalnih i radnih prava i temeljnih sloboda.

Kako smo se uopće našli u toj situaciji i je li ova tvrdnja pretjerana ili odraz stvarnosti?

Kolaps pravosuđa

U svibnju ove godine suci su zbog niskih plaća organizirali ”bijeli štrajk” koji je potrajao dva tjedna (od 8. do 22. svibnja). Nakon toga su službenici i namještenici na sudovima (iz istog razloga) stupili u zakoniti štrajk.

Od 5. lipnja zbog štrajka ne ažurira se informatički sustav e-predmet, ne evidentiraju se podnesci pristigli u sustav e-komunikacija, podnesci stranaka se ne uvezuju u spise predmeta, a sucima se ne dostavljaju spisi u rokovnik.

Ako sudac ne može dobiti spis predmeta da se pripremi i održi ročište onda ni sudačka dužnost više nije osobno povjerena sucima, kako je određeno člankom 118. stavkom 1. Ustava.

Da situacija bude još više kaotična pobrinuli su se Vlada i ministar pravosuđa. Vlada RH kao stvarni poslodavac sudskih službenika i namještenika koji su u štrajku propustila je provesti odredbu članka 214. stavka 1. Zakona o radu (”Na prijedlog poslodavca, sindikat i poslodavac sporazumno izrađuju i donose pravila o proizvodno-održavajućim i nužnim poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka ili isključenja s rada.”).

Kako Vlada RH nije predložila pravila o neodgodivim hitnim poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka te o tome nije postignut sporazum, predsjednik Vrhovnoga suda RH pokušao je 9. lipnja spasiti stvar Naredbom predsjednicima sudova o organizaciji rada sudova tijekom štrajka koja se, po svemu sudeći, ne provodi u potpunosti na svim sudovima, jer predsjednici sudova nemaju mehanizme da je provedu s obzirom na to da su sudski službenici i namještenici u zakonitom štrajku.

Posljedice – pravne, ekonomske i subjektivne (ljudske) – ozbiljne su i nesagledive. Onemogućen je upis založnih prava, podizanje kredita i promet nekretninama, rješavanje zemljišnoknjižnih postupaka, registracija poduzeća, promjene u trgovačkim društvima, rješavanje ostavinskih predmeta itd., a ročišta, prema informacijama koje imam, ponekad se ne održavaju čak i u po zakonu hitnim postupcima i kod kojih prijeti nenadoknadiva šteta.

Ukratko, u Hrvatskoj već više od četiri tjedna mogućnost dobivanja sudske zaštite znatno je ograničena ili ne postoji što znači da Republika Hrvatska više ni deklaratorno nije pravna država niti vladavina prava u njoj sada što znači.

Može li biti gore?

Mnogi će reći da pravosuđe ionako ne funkcionira pa čemu sada dizati paniku. Istina, povjerenje građana u pravosuđe je na najnižim granama. Ne radi se samo o široj javnosti.

Istraživanje iz 2019. godine pokazuje duboko nezadovoljstvo i nepovjerenje u pravosuđe i među samim sucima, državnim odvjetnicima, odvjetnicima, pravnicima i pravnim znanstvenicima. Samo ih trećina ima povjerenje u hrvatsko pravosuđe.

No bitna je razlika ako građani ne vjeruju u sporo i neučinkovito pravosuđe koje je očigledno pod snažnim utjecajem politike (i privatnih interesa), ili ako govorimo o skoro potpunom prestanku funkcioniranja sudbene vlasti tako da građani više uopće ne mogu ni u čemu očekivati ikakvu pravnu zaštitu (pa makar ona bila spora i teško izborena).

Dok se u prvoj situaciji građani barem mogu nadati da će prije ili kasnije ostvariti pravnu zaštitu, u drugoj uopće ne mogu računati na pravnu državu.

Drugim riječima, ako smo mislili da situacija u pravosuđu ne može biti gora nešto što jest, posljednji tjedni pokazali su da uvijek može biti i gore nego što smo mislili. Jer ako su do sada mnogi sumnjali je li Hrvatska pravna država ili nije, posljednjih tjedana ova dvojba više ne postoji.

Zašto?

Suvremena demokratska društva počivaju na pravnoj i političkoj jednakosti njenih građana te na načelima vladavine prava i pravne sigurnosti. Ta su načela najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj su za tumačenje Ustava (članak 3. Ustava).

Prijeko potreban preduvjet za ostvarivanje ovih ciljeva je (učinkovito) funkcioniranje sudbene vlasti. Sudbena vlast jedna je od triju grana vlasti čija je zadaća štititi pravni poredak Republike Hrvatske te osigurati jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom (članak 3. Zakona o sudovima).

Ako sudbena vlast skoro uopće ne funkcionira, ako građani ne uživaju zaštitu svojih ljudskih, gospodarskih, socijalnih i radnih prava i temeljnih sloboda, ako sudovi ne osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom, što je trenutno u Hrvatskoj objektivna stvarnost, onda svjedočimo rasulu (ustavno)pravnog poretka i teškoj ustavnoj krizi.

Jer bez sudbene vlasti temeljne odredbe Ustava Republike Hrvatske o poštivanju prava čovjeka, nepovredivosti vlasništva i vladavini prava su samo mrtvo slovo na papiru.

Situacija da sudbena vlast prestane funkcionirati u iole ozbiljnim i normalnim demokratskim državama je nezamisliva. Pitanje je u čijem interesu je ova situacija kojom se ruši pravni poredak Republike Hrvatske, jer je ova kriza bila predvidiva i mogla se izbjeći.

Kriza je bila predvidiva

Situacija u kojoj smo se našli nije se dogodila odjednom. Ili kako je predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić istaknuo – problem se ”nije pojavio kao grom iz vedrog neba”.

Na problem preniskih plaća sudskih službenika i namještenika upozorio je još u godišnjem izvještaju za 2020. godinu podnijetom Hrvatskom saboru bivši predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa, a nakon toga je isto napravio predsjednik Dobronić i to u više navrata.

Na primjer, u Izvještaju za 2021. Dobronić je istaknuo da su ”osnovne zadaće Ministarstva pravosuđa i uprave jednostavne” te se svode na tri stvari, od kojih je jedna rješavanje statusa sudskih službenika i namještenika jer se ”od njih traži vrlo mnogo, a daje im se vrlo malo, a upravo oni su u postojećim uvjetima vrlo važni za pravilno funkcioniranje sudova”.

Pri tom je posebno apostrofirao kritičnu situaciju sa zapisničarima čiji ”konstantni manjak se vrlo negativno odražava na rad prvostupanjskih sudova u cjelini” (str. 134-135 izvještaja).

Težak materijalan položaj zaposlenih u pravosudnim tijelima, njihov kroničan nedostatak i mala zainteresiranost za zapošljavanja što je sve nedvojbeno utjecalo na ažurnost i učinkovitost pravosuđa i normalno funkcioniranje sudbene vlasti nije bilo dakle nepoznato Vladi. Unatoč tome, ništa nije poduzeto, iako je navodno reforma pravosuđa najviši prioritet.

I dok je Vlada propustila pravodobno reagirati unatoč tome što je vremena bilo na pretek, nakon što su Vlada i premijer Plenković otvorili Pandorinu kutiju parcijalnim dogovorom s liječnicima, bilo je za očekivati opravdane zahtjeve i pritiske ostalih sindikata za povećanjem plaća s obzirom na inflaciju.

Ali u posljednja dva mjeseca Vlada je pokazala skandaloznu neodgovornost i neozbiljnost u rješavanju situacije u koju se sama dovela.

Odgovornost je na Vladi

Vlada je prvo ignorirajući opravdane zahtjeve Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika propustila u postupku mirenja pronaći razumno rješenje kojim bi se izbjegao kolaps pravosudnog sustava. Nakon toga propustila je definirati što su hitni i nužni poslovi koji se ne smiju prekidati ni za vrijeme štrajka što je bitno doprinijelo kaosu na sudovima.

Pokušaj sudske zabrane štrajka donio je novu veliku pljusku Vladi i premijeru Plenkoviću osobno. Ne samo što je Županijski sud u Zagrebu odbio njezinu tužbu, nego je sud odbio i saslušanje predsjednika Vlade Andreja Plenkovića jer je ”činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđenu da bi se mogla donijeti pravilna i zakonita presuda”.

Nakon toga, Ministarstvo pravosuđa i premijer su nepotrebno oštro i neprimjereno reagirali na konstruktivan prijedlog predsjednika Vrhovnog suda Dobronića o tripartitnom sastanku predstavnika sindikata, sudbene vlasti i Vlade koji je izložio u dopisu 23. lipnja, a kako bi se izašlo iz pat pozicije.

U svakoj ozbiljnoj državi za očekivati je da Vlada, nakon što predsjednik Vrhovnog suda upozori ”da sudbena vlast nema minimalne uvjete za funkcioniranje” te da je ”pravosudni sustav pred slomom”, pozove sve dionike kako bi se hitno pronašlo rješenje problema.

Umjesto toga, premijer je krenuo u politički obračun i optužio predsjednika Vrhovnog suda da se stavio u ”ulogu sindikalnog povjerenika”, iako predsjednik Vrhovnog suda radi upravo ono što je i njegova zadaća – da osigura normalno funkcioniranje sudova. Premijer je pri tom skrenuo temu na plaće sudaca, što uopće nije predmet rasprave, jer su u štrajku sudski službenici i namještenici.

Problem je u tome što premijer Plenković ne vidi nikakvu problematičnu situaciju u smislu funkcioniranja sudstva. A ako razgovarate s odvjetnicima, sucima ili ljudima koji traže zaštitu i ostvarivanje svojih prava pred sudovima, potpuno je jasno da je situacija vrlo ozbiljna i zabrinjavajuća.

Svojim postupanjem Vlada ignorira ustavnu obvezu da načelo diobe vlasti uključuje oblike međusobne suradnje (i uzajamne provjere) nositelja vlasti.

Dok je s jedne strane Vrhovni sud na vrijeme i kroz više godina upozoravao na težak materijalan položaj sudskog osoblja te sada pokušava pronaći rješenje kojim bi se izbjegla blokada sudstva, Vlada uporno ignorira problem zbog kojeg se cijeli pravosudni sustav našao u ozbiljnoj krizi te izbjegava konstruktivan dijalog s predstavnicima sudbene vlasti.

Što će se dalje događati, kako će Vlada reagirati i riješiti ovu neodrživu situaciju tek ćemo vidjeti. Sigurno je sljedeće: Vlada jedina ima instrumente i mogućnosti riješiti ustavnopravnu krizu u kojoj se nalazimo i ona je najodgovornija za normalno funkcioniranje države. A uredno funkcioniranje sudbene vlasti je nešto što se podrazumijeva u ozbiljnim i stabilnim demokratskim državama.

I dok se premijer hvali kako je HDZ ključna stranka za stabilizaciju političkog i društvenog života Hrvatske kao preduvjeta njezina sveukupnog napretka, upravo je njegova Vlada najviše odgovorna za tešku krizu u pravosuđu te ozbiljnu destabilizaciju ustavnopravnog poretka i društva u cjelini što će imati ozbiljne i dalekosežne posljedice.

Tko će biti odgovaran za štetu?

Za početak, ozbiljan poremećaj u radu sudova dovest će do snažnog povećanja broja neriješenih predmeta. Čak i ako bi sutra završio štrajk, sudovi će u punom obimu početi raditi tek nakon ljeta. Višemjesečni prestanak redovitog funkcioniranja sudova dovest će nedvojbeno do gomilanja neriješenih sudskih predmeta.

Zbog štrajka mnogi sporovi još sporije će se rješavati, s jedne strane jer se ročišta nisu održavala, a s druge strane jer će sudovi nakon štrajka biti zatrpani novim predmetima.

U postupcima koji su u tijeku doći će do štetnih posljedica. Na primjer, neki predmeti će otići u zastaru. Postoje i brojne druge situacije u kojima će nastati imovinske i neimovinske štete te druge ozbiljne pravne posljedice zbog nefunkcioniranja sudova i pravosudnih tijela.

Na primjer, građani nisu mogli realizirati kredite jer nisu mogli upisati založno pravo na nekretnini, a u međuvremenu su banke podigle kamatne stope zbog toga će plaćati veće rate kredita. Pa i sami odvjetnici trpe financijsku štetu zbog neodržavanja ročišta, iako HOK još uvijek nije reagirao. Ovo su samo neki primjeri, a ima ih puno više.

Pitanje je tko će odgovarati za nastalu štetu ako oštećeni građani i tvrtke pokrenu to pitanje? Odgovor je država što proizlazi iz temeljnih ustavnih načela, odredbi pojedinih zakona (Zakon o sudovima i drugi zakoni), ali i odluka Ustavnog suda.

Koliko će to potencijalno financijski koštati državu, ako se uistinu ostvari ovaj crni scenarij, nemoguće je procijeniti. No ovo nisu jedina pitanja koje je štrajk sudskih službenika i namještenika otvorio.

Zaposlenici HRT-a i HINA-e ne smiju, a tajni agenti mogu štrajkati

Štrajk je pokazao nelogičnosti u pogledu zakonskog reguliranja prava na štrajk. Ustav Republike Hrvatske jamči pravo na štrajk, ali istovremeno određuje da se u oružanim snagama, redarstvu, državnoj upravi i javnim službama određenima zakonom može ograničiti pravo na štrajk.

Ograničenje prava na štrajk različito je zakonski regulirano. Štrajk nije dopušten uopće u Hrvatskom zavodu za hitnu medicinu, zavodima za hitnu medicinu jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba i ugovorenim službama hitne medicine zdravstvenih ustanova ni djelatnim vojnim osobama.

Štrajk nije dopušten u određenim okolnostima civilnim ročnicima za vrijeme civilne službe, policijskim službenicima, vatrogascima, službenicima i namještenicima u Oružanim snagama.

Zanimljivo, štrajk nije dopušten u određenim okolnostima ni radnicima HRT-a i HINA-e. Istovremeno, Zakon o sigurnosnim službama Republike Hrvatske ne predviđa nikakvo ograničenje prava na štrajk. Neki će reći logično, jer nitko ne očekuje da će tajni agenti štrajkati.

Očigledno, nitko nije očekivao niti da će sudski službenici i namještenici štrajkati i time dovesti u blokadu cijeli pravosudni sustav, tako da ni Zakon o državnim službenicima ne uređuje pitanje štrajka.

Nakon ovog štrajka, vrijeme je da se razmotri kako zakonom urediti i pitanje štrajka državnih službenika i namještenika (sada se na njihov štrajk primjenjuje odredbe Zakona o radu) kojim će se jasno definirati obveza da se pri organiziranju i poduzimanju štrajka mora voditi računa o ostvarivanju Ustavom zajamčenih prava i sloboda drugih (što se i navodi u Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike, ali se u ovoj situaciji nije ispoštovalo).

Status sudskih službenika i namještenika

Predsjednik Vrhovnog suda otvorio je pitanje radnopravnog statusa sudskih službenika i namještenika. Iako se u javnosti redovito piše o sudskim službenicima i namještenicima, ipak je zakonski njihov status reguliran Zakonom o državnim službenicima.

Predsjednik Vrhovnog suda tvrdi da su oni zbog specifičnosti funkcioniranja sudova vrlo bitan dio sudačkog osoblja i procesni subjekti što im se uopće ne vrednuje kod složenosti njihovih poslova. Dalje ističe da je sudbena vlast samostalna i neovisna te bi se ta činjenica trebala reflektirati na radnopravni status službenika i namještenika.

Drugim riječima, da bi sudbena vlast uistinu bila odvojena od izvršne vlasti i tijela državne uprave, ”nitko tko radi na sudu ne može imati status državnog službenika i namještenika”.

Posebno naglašava da je ovaj ustavnopravni apsurd izražen kod sudskih savjetnika koji također imaju status državnih službenika, dok istovremeno imaju zakonsku ovlast voditi, na primjer, parnične postupke u trgovačkim predmetima do pola milijuna kuna vrijednosti.

Slagali se ili ne s predsjednikom Vrhovnog suda, ovo pitanje je sada otvoreno i za očekivati je da će se i o njemu povesti stručna i javna rasprava.

Reforma pravosuđa ili back to business as usual?

Pisati o problemima pravosuđa je suvišno. Oni su vrlo dobro poznati stručnoj i široj javnosti i svakome tko se našao u situaciji da traži zaštitu svojih prava preko sudova. Međutim, sada smo se našli u situaciji bez presedana, što će dodatno potencirati lošu situaciju u pravosuđu.

Može li dno koje smo dotaknuli biti točka preokreta i početka sustavne reforme pravosuđa? Teško! O reformi svih reformi se više govori, a malo se postiglo unatoč svim poduzetim mjerama (informatizacija, promjene organizacijskih i procesnih propisa itd.).

Ispada da sporo, neučinkovito i nekvalitetno pravosuđe, kao i situacija u kojoj se sada pravosuđe nalazi, odgovara vlastodršcu i stranci koja je i sama osuđena za korupciju, čiji brojni članovi, državni dužnosnici, lokalni moćnici, ministri pa i bivši premijer su predmet raznih istraga, kaznenih postupaka ili su osuđeni za koruptivna kaznena djela.

Uostalom, glavni problemi u pravosuđu posljedica su HDZ-ove politike kontinuiranog i sustavnog zatiranja pravosuđa i želje da kontroliraju sudbenu vlast.

Kada bi postojala stvarna želja za ozbiljnom reformom pravosuđa, kojom će se sustavno i cjelovito rješavati njegovi neuralgični problemi, ona bi počela s reformom DSV-a kojom bi se uspostavila odgovarajuća ravnoteža mehanizma uzajamne provjere nositelja sudbene, izvršne i zakonodavne vlasti, spriječio nepotizam i osigurao efikasan nadzor rada sudaca.

No za stvarnu reformu pravosuđa očigledno ne postoji politička volja, tako da će, po svemu sudeći, sve ostati kao i do sada.

Drugim riječima, nakon završetka štrajka možemo očekivati da će sve ostati po starome (back to business as usual).

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Razbijanje Sveučilišta u Zagrebu
    •  Sveučilišni profesori moraju strahovati od olakih otkaza (3)
    •  Sveučilišni profesori moraju strahovati od olakih otkaza (2)
    •  Sveučilišni profesori moraju strahovati od olakih otkaza (1)
    •  Razbijanje ili podjela Sveučilišta u Zagrebu
    •  Ministar može zatvarati sveučilišta samostalnom odlukom!
    •  Diktat Ministarstva znanosti - Ukidanje vlastitih prihoda
    •  Slučaj Banožić: Tri razloga zašto ministar Fuchs mora odstupiti
    •  Jesu li hrvatska sveučilišta i znanost ''na razini Bocvane''?
    •  Je li Hrvatska ubrzanim korakom demokratski nazaduje?

> Svi tekstovi ovog autora