U viziji pravednijeg svijeta Desmond Tutu nije bio sam

Već nekoliko dana pratim s koliko se ljubavi i zahvalnosti Južna Afrika oprašta od svog moralnog velikana i mog povremenog sugovornika Desmonda Tutua (1931.- 2021.).

Fizički je ispraćaj ovog najpoznatijeg anglikanskog nadbiskupa svijeta dovršen jučer ukopom u katedrali svetog Jurja u Cape Townu, crkvi u kojoj je Tutu godinama propovijedao i s čijih je stepenica proročki grmio protiv nemoralnog apartheida i bjelačke tiranije.

Na svečanom ispraćaju mene su posebno dirnule suze njegove supruge Leahe i dostojanstvena potresenost njihove najmlađe kćeri, svećenice Mpho Andreae, a njih dvije zajedno su me potakle na neka sjećanja koja ovdje želim obnoviti.

Tužni prizor me podsjetio na prvi susret s legendarnim južnoafričkim anglikanskim nadbiskupom i na razgovor u kojem se hvalio sa svoje četvero djece i vjernom suprugom ”bez čije podrške ne bih ništa u životu postigao”.

Razgovor je bio dio našeg upoznavanja u jednoj pauzi generalne skupštine Svjetskog saveza crkava u kanadskom Vancouveru 1983., godinu dana prije nego što je Tutua proslavila Nobelova nagrada za mir.

Kako smo obojica imali uloge teoloških savjetnika i plenarnih govornika na tom globalno značajnom kongresu kršćana svih konfesija i denominacija, predloženo nam je da ”usporedimo naše bilješke”.

Naš je razgovor počeo najvažnijom temom naših života, ne našim teološkim obrazovanjima, crkvama i propovjedaonicama, nego našim obiteljima.

Posebno zanimljivim i atraktivnim štivom čine ju i osobni primjeri iz obiteljskog života autora. Njihova životna mudrost, nefarizejski življena duhovnost i uzorna, ali nenametljiva moralnost mogu biti putokaz svim dobronamjernim tragateljima za smislom i skladom života u svijetu sebičnosti, zavisti, zlopamćenja i nasilja

Desmond i Leah su se upoznali na Učiteljskom fakultetu vjerujući da će čitav život biti nastavnici. No nakon nekoliko godina došao je Božji poziv i Leah je, radeći teške poslove, požrtvovno prehranjivala obitelj kada je Desmond napustio učiteljsku službu i otišao na višegodišnji studij teologije.

”Nemamo za čim žaliti”, tvrdili su oboje zahvalni za način na koji ih je Bog vodio u vrijeme kada nisu mogli ni sanjati o svjetskoj slavi i privilegijama koje su ih pratile u drugoj polovici života. Oni vjeruju da ih je Bog ne samo vodio od skromnih učiteljskih i svećeničkih početaka nego i obilno nagradio za ”vjernost u malim stvarima”.

Stoga uz Desmondova spektakularna postignuća i veličanstvene nagrade valja spomenuti i neka zajednička priznanja. Prije nekoliko godina sam u Johannesburgu imao zadovoljstvo prijeći preko mosta koji nosi njihovo zajedničko ime i pomirisati ružu kojoj su Južnoafrikanci dali ime Leah Tutu.

Osim toga, sam je Desmond pri osnivanju fondacije njemu u čast inzistirao da ona, osim njegova, nosi i ime Leahe. Postoji niz drugih priznanja tom uzornom bračnom paru kao i neka zajednička imenovanja na ugledne počasne upravljačke pozicije.

U vrijeme naših vancouverskih druženja Desmond Tutu još nije bio nadbiskup, ali su ga kršćani Južne Afrike prepoznali kao hrabrog i pravdoljubivog borca protiv apartheida, te ga stoga izabrali za generalnog tajnika Južnoafričkog saveza crkava.

Ta platforma mu je omogućila da postane izuzetno utjecajan i globalno prepoznatljiv glasnogovornik diskriminirane crnačke većine u svojoj napaćenoj domovini, ali i promicatelj i zagovornik svih patnika, progonjenika i siromaha svijeta.

Po mom mišljenju je najznačajnije bilo to što je njegov snažan osjećaj misije u borbi za ljudske slobode, ravnopravnost i dostojanstvo bio motiviran ljubavlju Isusa Krista te nošen živom vjerom u preobrazbenu moć Evanđelja. O toj vjeri su mi tijekom službenih posjeta (u funkciji predsjednika Teološke komisije WEF) uvjerljivo svjedočili mnogi južnoafrički lideri različitih konfesija.

Njihovu najmlađu kćer Mpho Andreau Tutu upoznao sam kao studenticu teologije u mom bostonskom susjedstvu, na Episkopalnom teološkom fakultetu koji je u konzorciju s mojim matičnim Gordon-Conwellom. Odlučila je krenuti tatinim putom i to ne bez izuzetno značajnog razloga. ”On mi je najveći uzor u životu”, govorila je ponosno i zahvalnički, pa nikoga nije čudilo što je tražila da ju tata kao biskup zaredi.

Svećenica (danas s titulom kanonika) Mpho Andrea je, poput svoga oca, osoba puna empatije i solidarnosti s osobama s posebnim potrebama.

To je bilo vidljivo od samog početka njezina služenja, najprije u američkom Massachusettsu, gdje je razvila plodan i vrlo kreativan rad s djecom, da bi se zatim vratila u Južnu Afriku i neko vrijeme radila sa žrtvama seksualnog nasilja.

A kada je krenuo val izbjeglica iz Južne Afrike i Namibije, posvetila im je nekoliko godina svog predanog života. Predsjedavala je Upravnom odboru Global AIDS Alliance, a sudjeluje u rukovodećim tijelima i niza drugih humanitarnih organizacija.

Velečasna Mpho Tutu se proslavila nagrađenom autoriziranom biografijom svoga oca – ”Tutu: Authorized”, koja je objavljena 2011. godine, za Desmondov 80. rođendan i u međuvremenu prevedena na mnoge jezike svijeta.

Knjiga vrlo dojmljivo i detaljno dokumentira život i karijeru čovjeka bez čije vjere i hrabrosti su južnoafrička nenasilna revolucionarna promjena i postapartheidsko pomirenje nezamislivi.

Njegovo prijateljevanje s Nelsonom Mandelom i formativni utjecaj na cijelu generaciju političara, intelektualnih lidera i duhovnika svih vjerskih zajednica, kao i njegove popularne propovijedi mira, nade i praštanja su postali mjerilo ponašanja i orijentir za izlazak iz barutom nabijene rasne situacije.

U spomenutoj biografiji se prvi puta objavljuju mnogi dokumenti, bilješke i korespondencija iz privatne zbirke obitelji Tutu, kojoj je očito kći Mpho imala privilegiran pristup.

Fizički je ispraćaj ovog najpoznatijeg anglikanskog nadbiskupa svijeta dovršen jučer ukopom u katedrali svetog Jurja u Cape Townu, crkvi u kojoj je Tutu godinama propovijedao i s čijih je stepenica proročki grmio protiv nemoralnog apartheida i bjelačke tiranije

Posebnu ilustrativnu vrijednost predstavlja i više od 200 fotografija koje nisu prije pokazane u javnosti. Dodajmo tome još i razgovore i refleksije Nelsona Mandele, F. W. de Klerka, Daw Aung San Suu Kyi, Condoleezze Rice te mnogih drugih, pa će se prepoznati neusporediv globalni značaj ove knjige.

Desmond i Mpho Tutu su zajednički napisali i dvije knjige koje bi trebalo prevesti na hrvatski i ostale južnoslavenske jezike, jer na autentičan i uvjerljiv način promoviraju i razrađuju vrline i vrednote koje su nažalost još uvijek uvelike odsutne u balkanskim sukobima, zlobom, nepovjerenjem i jezikom mržnje opterećenim postkomunističkim i poratnim društvima.

Knjizi ”Made for Goodness” (Stvoreni za dobrotu) ne treba komentar, jer naslov govori sam za sebe o svrsi i kvaliteti života za kojom izvorno čeznu svi koji sebi i drugima žele dobro.

S pastoralnog, ali i političkog gledišta knjiga ”The Book of Forgiving” (Knjiga opraštanja) predstavlja jedinstven i praktičan vodič za sve one koji traže (po)mir(enje) u svom osobnom, obiteljskom i društvenom životu.

U nju su ugrađena poučna iskustva glasovite južnoafričke Komisije za istinu i pomirenje, kojoj je Desmond bio jedan od utemeljitelja i prvi predsjedatelj i koja se ne daju ni s čim usporediti.

Posebno zanimljivim i atraktivnim štivom čine ju i osobni primjeri iz obiteljskog života autora. Njihova životna mudrost, nefarizejski življena duhovnost i uzorna, ali nenametljiva moralnost mogu biti putokaz svim dobronamjernim tragateljima za smislom i skladom života u svijetu sebičnosti, zavisti, zlopamćenja i nasilja.

Podnaslov deskriptivno upućuje na širinu i primjenu načela knjige koja nadilazi osobno i južnoafričko iskustvo dragocjene obitelji Tutu – ”The Fourfold Path for Healing Ourselves and Our World”. Pravodobna i učinkovita terapija za naš bolesni svijet!

Hvala Ti nadbiskupe Tutu, dragi Desmonde, za osobno i obiteljski uzoran život kao i za viziju boljeg i pravednijeg svijeta na kojoj si neustrašivo i ustrajno radio.

Hvala Ti na dobrohotnom smijehu, kreativnom humoru i dobroti te osobnoj toplini koju si iskazao i prema povremenom suputniku koji potpisuje ove retke sjećanja i štovanja.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora