Upisujem još jednog nebeskog zaštitnika, Josipa Kregara

U galeriju velikana s kojima sam se družio: uz don Luku Vincetića i don Ivana Grubišića, akademika Ivana Supeka, Miku Tripala, Vladu Gotovca, Predraga Matvejevića, Slavka Goldsteina i druge, upisujem još jednog nebeskog zaštitnika, Josipa Kregara.

Kakva šteta što mu nije pripala vlast, imali bismo hrvatskog Perikla, zavapio je Milan Rakovac u osvrtu na Autografu u kojem piše i o odlasku našeg neprežaljenog prijatelja, suputnika, gorostasa… kojeg više nećemo moći pratiti ni na stranicama Nacionala ni na portalu Autograf, redakcija ispred kojih se opraštam.

Isto ja to kažem, kakva šteta što Kregar nije postao predsjednik Republike! Imali bismo predsjednika koji ne paktira sa zločinom! ”Zajednički neprijatelj je primitivizam i zaostalost”, napisao je u posljednjoj kolumni (objavljenoj 13. kolovoza, na dan njegove smrti) na Autografu, gdje se javljao svaki četvrtak posljednjih pet godina, točan kao urica, precizan i oštar kao skalpel. Imali bismo za šefa države osobu koja je, kako je napisao Ivo Josipović za naš portal, vidjela i otišla dalje od mnogih.

Znanstvenik, sociolog, pravnik i političar, proučavao je društvo. Bio je Kregar i naš Periklo i naš Ciceron. Kregar je govorio kao Ciceron.

I zašto je to važno naglasiti? Jer bi Ciceron danas kazao da hrvatski građani šute i strahuju, sagibaju kičmu pred vlašću ili da bježe od odgovornosti…

Govornik/pisac Kregar se upuštao u otvoren govor jer je smatrao da je iznošenje istine njegova (moralna) dužnost, da to mora učiniti kako bi pomogao i sebi i drugima da se dođe do istine

Profesor Kregar nije šutio! Nije nikada kalkulirao! Dapače, cijelo je vrijeme vježbao pareziju, antičku/grčku govornu stilsku figuru (pojavljuje se, kako podsjeća prof. Jadranka Brnčić, prvi puta kod Euripida oko 484. godine prije Krista) koja se može prevesti kao slobodan govor, ili kao otvoren govor, ili kao iskren govor.

Tako je Kregar govorio i pisao: potpuno iskreno, izravno, osobno (istinitost parezije, tumači stručnjakinja za hermeneutiku prof. Jadranka Brnčić, jamči osobnost onoga koji govori) i zbog svega toga potpuno smiono.

Iznoseći štošta drugačije od onoga što vjeruje većina, govornik i kolumnist Kregar, na katedri, tribinama i stručnim skupovima, osobito na onima našeg Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo (gdje je vodio bitku za boljitak hrvatskog društva i za demokratsku, socijalnu državu), na ulici, u sabornici, u kolumnama i akademskim člancima se izlagao riziku – gubitku popularnosti, prozivanjima… O tomu je pisao.

Istodobno, govornik/pisac Kregar se upuštao u otvoren govor jer je smatrao da je iznošenje istine njegova (moralna) dužnost, da to mora učiniti kako bi pomogao i sebi i drugima da se dođe do istine.

Prof. Kregar i ja smo imali puno toga zajedničkog i osobito se nismo mirili s činjenicom da su građani sputani i pasivni.

Nismo željeli vjerovati da je nedostatak reakcija, na razini građanstva, samo rezultat naše komocije ili fatalnosti, kaotičnoga i potpuno nezanimljivoga stanja u oporbenim redovima ili navika na to da gazduju uvijek isti. Kregar je govorio da je strah stvaran, razumljiv, ali i oboriv.

Kregar nas je učio da je politika vrlo častan posao kojeg čovjek obavlja odlučivši se da razrješava najzagonetnije pitanje naše egzistencije, a to je, što je žarko želio pokojni, veliki Kreg, kako živjeti slobodno i čestito, pojedinačno i zajedno.

Kada smo promovirali Kregarovu posljednju knjigu političkih eseja ”Bleferi i šahisti” (TIMpress, Zagreb, 12/2019), kolegica urednica u Nacionalu Orhidea Gaura Hodak je kazala da je njegove kolumne doživljavala ”kao pisma hrvatskoj državi. Pisma onima koji bi trebali predstavljati hrvatsku državu i upravljati državom, ali i onima u ime kojih se predstavlja i kojima se upravlja”.

Napišimo i mi jedno dobro pismo Republici Hrvatskoj tako što ćemo željeti što i Josip Kregar: da imamo odnos samoposjedovanja i samouvažavanja.

***

Zahvaljujem supruzi Vesni i članovima obitelji za ovoga čovjeka koji nam bijaše blizak i drag.

U galeriju velikana s kojima sam se družio: uz don Luku Vincetića i don Ivana Grubišića, akademika Ivana Supeka, Miku Tripala, Vladu Gotovca, Predraga Matvejevića, Slavka Goldsteina i druge, upisujem još jednog nebeskog zaštitnika, Josipa Kregara

Zahvaljujem ti Josipe na svem prijateljstvu što nam je od tebe poteklo, za mir koji si unosio među nas. Neka se ne izgubi išta od tvojih napora; ono što si živio i činio neka pridonese dobrobiti ovoga svijeta.

Neka tvoj lik i djelo nastavi u nama živjeti, živjeti u našem srcu i smjelosti našeg života, u našim mislima i savjestima.

Ožalošćeni skupe, sada, nakon njegove smrti i zbog njegove smrti, ostanimo međusobno povezani u miru i prijateljstvu.

I na kraju, dopustite mi da se smjerno utječem Bogu za Josipa. On se neumorno trudio oko dobra i pravednosti. Zbog toga mu, Bože, udijeli svoju slavu, svoju budućnost.

Ne možemo vjerovati da je njegov život uzalud prohujao i da svega onog dobra, po čemu ga prepoznajemo, više nema.

Neka zasluži spokojno stupiti u posjed vječnog mira.

Adiós, amigo Kregar!

(Ove su riječi kazane na ispraćaju prof. Josipa Kregara na Krematoriju u Zagrebu u srijedu 19. kolovoza 2020. Molitvu i oproštajne riječi izgovorene u petak 21. kolovoza na groblju u Ogulinu ćemo naknadno objaviti).

 

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora