novinarstvo s potpisom
U Sloveniji liječnici koji rade s Covid-19 pacijentima dobivaju trideset posto veće plaće od uobičajenih. I druge europske zemlje nagrađuju rad s takvim pacijentima jednokratnim nagradama koje se navodno kreću od 500 do 2.000 eura.
Hrvatska Vlada nije se ni nakon gotovo godinu dana pandemije isprsila.
Istina, donijela je u ponedjeljak 7. prosinca odluku da se plaća za listopad zdravstvenjacima, radnicima u socijalnoj skrbi, vojnim zdravstvenim timovima koji pomažu u improviziranim stacionarima tipa Arene kao i onima koji o takvim bolesnicima brinu u zatvorskim bolnicama podigne za deset posto.
Dali su i mogućnost da zdravstveni djelatnici umjesto tih deset posto odaberu da prime plaću u visini njihove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njihovog privremenog rasporeda, ako je to za njih povoljnije.
Mnogi su od njih, naime, za rad u specifičnim uvjetima (izvan svojih matičnih odjela i bolnica), primali manju plaću od uobičajene zbog izostanka prekovremenoga rada jer sada mogu raditi samo četiri sata u kontinuitetu, pa nakon pauze opet četiri.
Obećanih deset posto nagrade samo će ih približiti onome što su donedavno primali za svoj uobičajeni rad, koji uz časne izuzetke, nije bio ni blizu stresan i iscrpljujući kao što je ovaj s ljudima koji imaju teške, a neki i po život opasne simptome.
Nedavno se na jednoj od televizija očitovao anesteziolog koji veli da u deset godina rada nije svjedočio tolikim smrtima, koliko ih je vidio protekli mjesec.
Kada se svakodnevnim susretima s lošim ishodima, na koje nažalost, svoj svojoj stručnosti usprkos, liječnici ni uz najveći angažman i posvećenost ne mogu utjecati, pridoda odnos sustava i politike prema ovome za sve nam prevažnome zvanju, ta gotovo podcjenjivačka nagrada u ovako teškoj zdravstvenoj krizi, ne treba nimalo čuditi masovan odlazak liječnika, medicinskih sestara i tehničara u inozemstvo čim im se za to pruži prilika.
Profesije su to, dokazuje očigledno i ova bolest o kojoj se do jučer ništa nije znalo, koje vrlo doslovno iziskuju cjeloživotno učenje i usavršavanje da bi se bilo up to date sa svjetskim dostignućima u dijagnostici i liječenju, čega su mnoge druge profesije pošteđene…
Ne znam za vas, ali meni se ta crkavica od deset posto, koju ministar Beroš naziva nagradom, čini gotovo uvredljivom.
No vjerojatno su liječnici kao uostalom i mi drugi odavno shvatili kako naši političari prepotentno misle kako visoke plaće i privilegije pripadaju samo njima i ljudima bliskim stranci na vlasti. Uostalom svi smo svjedočili kako je velik broj doktora posljednja tri desetljeća radije birao političku karijeru od one liječničke.
Ali ne zanemaruje politika samo zdravstvenjake. Zanemaruje i činjenicu da je sad već gotovo protekla godina i dnevna izloženost građana negativnim sadržajima oko pandemije, milijuna oboljelih i umrlih u svijetu, strašenjima ekonomskom krizom koja će neminovno uslijediti i kad pandemija počne stagnirati, što sve zajedno ubire danak u mentalnome zdravlju stanovništva.
Kod jednih se strah manifestira tako da bolest u potpunosti negiraju, šire društvenim mrežama nebuloze o planetarnoj zavjeri, dubokoj državi, čipiranju putem vakcina i ostale nebuloze bez kraja i konca, drugi zabarikadirani u stanovima vide smrtnu opasnost u svakom zvonu na vratima, treći su si umislili da su maske štetnije po njihova pluća od Covida-19.
Jedna blogerica i influencerica čije su postove mnogi pratili jer je istupala pod egidom ”Čitaj knjigu”, ponosno je na društvene mreže podigla ”svoj obračun” sa sirotim taksistom koji ju je pristojno zamolio da stavi masku jer doma ima tatu od osamdeset, a ona mu se nekulturno, bez imalo empatije, usprotivila i još o tome ponosno izvijestila svoje pratitelje.
Kad je naišla na sveopću osudu i blokiranje, odustajanje od praćenja na mrežama od kojih živi, nevoljko se ispričala, ali je iz isprike vidljivo da i dalje (čitala ne čitala), nije shvatila kako je taksist svojom maskom štitio nju, ali je ona egoistično odbila da stavljanjem maske zaštiti njega i time potencijalno njegovog osamdesetogodišnjeg oca i sve one doktore, sestre, tehničare koji skapavaju na poslu.
Koliko puta treba ponoviti da maske imaju smisla samo ako ih u zatvorenome prostoru dosljedno nosimo svi… Maska je u ovim ružnim vremenima odraz naše empatije, ljudskosti, solidarnosti pa ako hoćete i civiliziranosti.
No neempatičnost je ništa u usporedbi sa zločinima inspiriranim koronom, isključenjima struje u Dubravi, prijetnjama i ucjenama članova stožera civilne zaštite i dr. Alemke Markotić, ali i ovog strašnog slučaja što se u noći s nedjelje na ponedjeljak dogodio u riječkome KBC-u.
Netko je u 3,30 sati ujutro, pod okriljem noći, prerezao cijevi koje vode stlačeni zrak do Covid respiracijskoga centra. Terorist ili luđak, svejedno bi valjalo upaliti zvono za uzbunu i prostor na televizijama ponuditi umjesto gatarama, numerolozima i tarot majstorima, psiholozima i psihijatrima.
Sutra, sve ukazuje na to, ako se cjepivo pokaže efikasno u zaustavljanju pandemije, njezine posljedice na nezaraženima liječit će se u psihijatrijskim bolnicama, jer se nije reagiralo na vrijeme, na prve znakova koje već sad uočavamo.
Ludilo, upamtimo, kao i Covid-19 ima mnoštvo različitih simptoma.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.