Uzaludne istine umirućeg Assangea

Minule sedmice, usred planetarnog slavlja uz ispraćaj stare i dolazak nove godine, ispotiha se provukla informacija  o razgovoru  britanskog novinara Vaughana Smitha sa Julianom Assangeom,  zatočenim u zatvoru Belmarsh na jugoistoku Londona.

Razgovor je bila božićna privilegija zatvoreniku. Smith je kasnije kazao: “Mislim da je Assange želio nekoliko minuta bijega kako bi oživio sretna sjećanja jer je 2010. bio posljednji put za praznik u svom domu…”.

Ono što je bilo dramatičnije, i prvi put kazano u vezi sa Assangeom  jeste Smithova konstatacija da mu je “Julian zvučao drogirano i da je imao problema s govorom…

Bio je nerazgovijetan. Govorio je polako. Julian je osoba koja inače govori vrlo jasno. Zvučao je grozno, bilo je uznemirujuće slušati ga. Rekao mi je ‘Uumirem polako ovdje'”, napisao je novinar.

Smith vjeruje da je Assange pod jakim psihotropnim lijekovima.  Britanske vlasti odbijale su da otkriju da li mu daju jake sedative, uz  tvrdnu da ga ne maltretiraju. Ali, drže ga u samici 23 sata dnevno, a zahtjevi mnogobrojnih ljekara da ispitaju njegovo fizičko zdravlje su odbijeni.

Priča je poprimila dramatične razmjere naročito nakon što je njegova organizacija WikiLeaks, web portal za objavljivanje tajnih i povjerljivih informacija i dokumenata dobijenih od zviždača, objavila  uz mnoge druge tajne iz svijeta, i pet stotina hiljada američkih dokumenata o ratovima u Iraku i Afganistanu

”Ne razumijem zašto je u zatvoru Belmarsh. On je u pritvoru i nije opasnost za javnost”, rekao je Smith. Riječ je o zatvoru “A”  kategorije, što je najjači sigurnosni sistem u Velikoj Britaniji. Namijenjen je izuzetno opasnim optuženicima, onima koji su više puta pokušavali bježanje, višestrukim ubojicama i teroristima.

Assange ne spada ni u jednu od navedenih kategorija.

”Jasno je da ovo što se dešava Julianu ima mnogo više veze s osvetom i postavljanjem primjera za odvraćanje drugih od diranja u američku moć na ovaj način”, rekao je Britanac.

Priča o Julianu Assangeu poznata je svima koji se iole zanimaju za  zbivanja u svjetskoj politici, manipulacijama njome, o silništvu,  pravdi i nepravdi, medijima, lažima, kontroli uma…

Razlike su u “čitanju” svega što je dostupno javnosti u vezi sa tom ogromnom pričom, pa je u ovisnosti od pojedinačnih ili kolektivno  formatiranih uvjerenja i istina na planeti i Julian Assange “tumačen” u lepezi od toga da je istraživački novinar, programer, urednik i izdavač, do toga da je špijun, manipulator ili opasni kradljivac.

U svakom slučaju, riječ je o čovjeku kojeg se tzv. pravda najmoćnijih  dočepala i radi mu o glavi. Ako to baš ne bude moglo tako pred  očima javnosti, iz ko zna kojih razloga, onda će pomoći i proceduralno otezanje u samici uz lijekove koji neupitno opijaju do – trajnog i konačnog smirivanja.

Bilo kako bilo, svjedočenje novinara Smitha danas je mnogo više priča o svijetu nego o samom Assangeu.

Ako ona uopšte još nekoga interesira mimo onih direktno vezanih uz nju, ovako ili onako.

Podsjećanja radi, evo tek nekoliko osnovnih činjenica o tome zašto je Julian Assange, državljanin Australije, tamo rođen 1971. godine, ovdje gdje je danas.

Biografija mu bilježi nemirno djetinjstvo, raznoliko školovanje  uključujući razne informativne nauke ali i fakultete fizike i matematike, filozofije i neuroznanosti. Među onima je koji su na  najprestižnijim mjestima u svijetu proglašavani ličnošću godine, dobitnicima značajnih nagrada i priznanja…

Potom postaje čovjek optužen i zatvaran za “zločine” otkrivanja i objavljivanja najvećih vojnih i političkih tajni kojima dramatično ugrožava državnu bezbjednost najmoćnijih.

Pokušaji da ga se dočepaju u Washingtonu sežu nalogodavno i do Evrope, prevashodno Velike Britanije i Švedske.

Od kraja 2010. je na crvenoj listi Interpola. Odmah hapšen i saslušavan u Londonu i tragom naloga iz Štokholma kako bi im se izručio radi ispitivanja u “slučaju silovanja”.

Razgovor je bila božićna privilegija zatvoreniku. Smith je kasnije kazao: “Mislim da je Assange želio nekoliko minuta bijega kako bi oživio sretna sjećanja jer je 2010. bio posljednji put za praznik u svom domu…”

Za Assangea je sve ovo bio dio plana da ga se izruči Sjedinjenim  Državama kako bi mu se tamo sudilo.

Priča je poprimila dramatične razmjere naročito nakon što je njegova organizacija WikiLeaks, web portal za objavljivanje tajnih i povjerljivih informacija i dokumenata dobijenih od zviždača, objavila  uz mnoge druge tajne iz svijeta, i pet stotina hiljada američkih dokumenata o ratovima u Iraku i Afganistanu.

Tada su otkrivene informacije o mnogim tajnim vojnim operacijama, ubijanju i mučenjima civila, video snimke američkog vojnog helikoptera koji puca i ubija novinare i iračke civile u Bagdadu 2007. isl.

Pristigle su i objave više od devedeset hiljada povjerljivih američkih vojnih dosjea iz Afganistana, četiri stotine hiljada iz Iraka…

Kao bomba je posebno odjeknuo sadržaj više od 250 hiljada diplomatskih bilješki iz bezmalo svih država u svijetu.

Prevashodno mnogi američki mediji, našli su za potrebno da Assangea proglase opasnim za sudbinu i živote onih koje su ti dokumenti otkrivali kao povezane sa provaljenim, a do tada tajnim operacijama i akcijama.

Ogromna šteta nanesena je skidanjem tajni o obavještajnim tehnikama i sistemima, izvorima i lokacijama  a kojima su bile instalirane obavještajne mreže.

Poseban krimen Assangea opasnog po sistem u Americi bilo je povezivanje sa Chelsea Manning, obavještajnom analitičarkom  američke vojske, radi dobijanja informacija objavljenih 2010. godine.

Kasnija priča sa davanjem diplomatskog azila  Ekvadora Assangeu 2012. i njegovim sklanjanjem u njihovu londonsku ambasadu, te  praktičnim izručivanjem odatle 2019. Britancima, na zahtjev Švedske, poznata je. Podjednako kao i kazna za Chelsea Manning u SAD od 35 godina zatvora, potom Obamine odluke da joj se kasnije kazna smanji na sedam godina.

Sreća joj nije dugo trajala jer je Američki odjel za pravdu krajem maja 2019. podigao optužnicu protiv Assangea po 18 tačaka, uključujući i zavjeru sa Manning. A pošto ona nije pristala da svjedoči protiv Assangea, ponovo je nedavno uhapšena.

U međuvremenu, stigla je vijest i iz Švedske da su tamošnje vlasti  prekinule istragu zbog navodnog silovanja. O silovanju pravde u moćnim centrima odakle se nezakonito prisluškivao cijeli svijet – ni  riječi. No, u Britaniji se i dalje broje dani do presude narednog februara kada će Assangea izručiti svom vjernom savezniku  Washingtonu. Ukoliko bude živ.

E sad, čemu cijela ova priča uglavnom dobro poznata, tek uz nekoliko  novijih informacija koje ne utječu tužiocima u nakani da trajno  ušutkaju najvećeg zviždača?

Kad bi moglo i uz Edwarda Snowdena čiji je krimen u razotkrivanju  brutalnog laganja vlastitog Kongresa od strane Agencije za nacionalnu bezbjednost (NSA), još jasniji i transparentniji.

U međuvremenu, stigla je vijest i iz Švedske da su tamošnje vlasti  prekinule istragu zbog navodnog silovanja. O silovanju pravde u moćnim centrima odakle se nezakonito prisluškivao cijeli svijet – ni  riječi. No, u Britaniji se i dalje broje dani do presude narednog februara kada će Assangea izručiti svom vjernom savezniku  Washingtonu. Ukoliko bude živ

Nije danas bezmalo ništa novo u ovoj priči o kojoj su već knjige napisane. Nije više novo ni  puno toga što se minule decenije zavrtilo u javnosti na teorijskom, pravnom, političkom pa i filozofskom planu  u dubinskom analiziranju raznih novih aspekata u svijetu  komunikacija, njihovom utjecaju na ljude, prirodu, na nepoznate izazove sa kojima će se na tom terenun sretati tek buduće generacije.

Več danas znamo dokle su otklizali monstruozni kontrolori naše pameti, naših tajni i naivnih uvjerenja da još uvijek postoji nešto što nam je intima.

Ko su i šta su danas razni kontrolori svega toga, tipa Google-a i stotina sličnih.

Što bi kazao jednom prilikom Simon Jankins, kolumnista Guardiana, “…pored moći državnih i korporacijskih kompjutera da prijeđu preko digitalne odbrane, ispadi Assangea i Snowdena djeluju potpuno zastarjelo, bezmalo primitivno…”.

Šta onda u svemu ovome jeste tema, ili više njih ?

Prva je ona koju malo ko spominje, zlokobna je, a činjenica je, mada odavno živimo u svijetu koji se sa činjenicama šprda: Dakle, pokušajmo da vidimo koje su od istina što su ih otkrili WikiLeaks ili Snowden, a potvrđene su kao neupitne, iole promijenile realnost na koju su se odnosile. Ili, malo preciznije, ko je (mimo časnih  izuzetaka), dobio ono što je zaslužio čineći ili skrivajući objelodanjene zločinačke naloge.

Koji se sistem nakon toga promijenio. Recimo, da li je NSA prestala  da prisluškuje Angelu Merkel, jesu li obustavljena spašavanja  američkim helikopterima komandanata ISIL-a nakon poraza od Assadovih “zlikovaca”, da li je iko povukao “mačka za rep” u  svjetskoj Organizaciji za zabranu hemijskog oružja (OPCW) zato što ih je WikiLeaks provalio u naređenom falsificiranju izvještaja o  navodnom “hemijskom napadu u Dumi” i tako u slučaju stotina hiljada vojnih i diplomatskih dokumenata?

Smiješno, naravno da nije. To “naravno” baš se i nije podrazumijevalo  prije desetak ili više godina. Danas jeste.

Zato sada i nije bog za kakva vijest da Assangea drogiraju u samici u “pritvoru” od 50 sedmica (?!) do britanske odluke u kobajagi dilemi  “šta sa njim” jer ga eto traže Šveđani, ali optužnica više ne važi.

Smisao igre sa Assangeom danas je, zapravo, po svaku cijenu poslati signal onima što su se drznuli protiv sile nebeske u kreiranju njihovih  istina obaveznih za cijeli svijet.

Kakve veze sada ima što je Trump uoči izbora više od stotinu i pedeset puta javno kazao da “voli WikiLeaks” jer je tada mrzio  Hillary Clinton čije je prljave tragove Assange otkrivao?

Danas mrzi njega jer mu se ne uklapa sa novim istinama. Uostalom, kakve uopšte veze danas imaju istine o stotinama hiljada onih koje treba izbrisati sa lica zemlje ako je to tako “odlučeno”?

A ni otkrivanje takvih storija planetu više neće uzbuditi. Neće se pomjeriti ni novinarske organizacije ni oni što su Assangeu dodjeljivali najprestižnije nagrade. Bila druga vremena. I drugo novinarstvo.

Šta je sa onima koji ne spadaju u ovaj “sistem vrijednosti”? U manje  bolnim napadima na sistem, takav drznik će biti izoliran. Ako nije dovoljno, ide iscrpljivanje administracijom. U težim slučajevima, demokratski, slijede samice i droge za “smirivanje”.

Što bi kazao jednom prilikom Simon Jankins, kolumnista Guardiana, “…pored moći državnih i korporacijskih kompjutera da prijeđu preko digitalne odbrane, ispadi Assangea i Snowdwna djeluju potpuno zastarjelo, bezmalo primitivno…”

Ako se preživi, eto pravosuđa uz kazne od po nekoliko života, kumulativno. Kao što je zaprijećeno u onih tačaka 18 protiv Assangea.

Logičnih, pravno utemeljenih i pravednih učinaka informacija otkrivenih ovako kako je to radio i radi WikiLeaks, u svijetu danas nema, zaboravite.

Onoga što ne odgovara sistemu nema. Ali ni striktno iskazanih  interesa društva i politike da to tako ne bude.

Istine umirućeg Assangea su uzaludne.

Na sreću, takvi sistemi ne računaju da na lobotomiju duha, digniteta, elementarnog morala i čovječnosti ipak svi ne pristaju. I smišljaju kako da odgovore.

Nisu svi drogirani.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Komšićeva ''haška knjiga'' je izuzetan i pouzdani dokument
    •  Zabranjeno gašenje požara
    •  Sluti li kraj ludilu?
    •  Netanjahu i Hamas otvorili su zlo širih razmjera
    •  Kasno je da se BIH vakciniše protiv uzročnika stida
    •  Sarajevski zatvoreni krug
    •  Zašto se nikako ne razumijemo ili gdje su pare?
    •  Koronavirus, kuda dalje: pare ili život!
    •  Beskrupulozna otimačina prirode
    •  Sad znamo ko je prijatelj, a ko neprijatelj

> Svi tekstovi ovog autora