Važno je zvati se Todorić

U srijedu, dan prije donošenja Lexa Agrokor, Banske dvore i premijera Andreja Plenkovića pohodio je novi direktor za restrukturiranje spomenute tvrtke Antonio Álvarez III. Čovjek kraljevskoga imena je našem “Ćaći II.” obećao pokretanje procesa što će carstvu Todorića I., koje se suvereno proteže na “region” i šire, omogućiti da ponovo procvate.

Ćaća II. je Álvarezu III. obećao primjenu ekonomskoga instrumentarija iz Hrvatskoj demokratskoj zajednici mrskoga bivšeg sustava. Iz tunela usred mraka nije zasvijetlila petokraka – ali jest pomoć države. No, straha nema. Državno uplitanje i pomoć kad zagusti vrijedit će samo za velike, a za sve ostale, primjerice radnike, male proizvođače i dobavljače, vrijede brutalna pravila tržišta.

Kapitalizam je, davno je netko napisao, komunizam za bogate. Njihove potrebe uvijek, ama baš uvijek, bez obzira na cijenu bivaju zadovoljene. Za njih države brinu i kad im ide i kad im ne ide. Plenković I., koji je istovremeno i Ćaća II., obrazlažući na brzu brzinu doneseni Zakon krajnje je nevjerodostojno tvrdio kako nije riječ o Zakonu za pomoć Ivici Todoriću.

Ćaća II. je Álvarezu III. obećao primjenu ekonomskoga instrumentarija iz Hrvatskoj demokratskoj zajednici mrskoga bivšeg sustava. Iz tunela usred mraka nije zasvijetlila petokraka – ali jest pomoć države. No, straha nema. Državno uplitanje i pomoć kad zagusti vrijedit će samo za velike, a za sve ostale, primjerice radnike, male proizvođače i dobavljače, vrijede brutalna pravila tržišta

Prepotentno je izabranim zastupnicima docirao kako je riječ o Zakonu koji regulira postupak izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Hrvatsku.

Uvjeravao je i javnost i oporbene zastupnike, nepristojno podcjenjujući sve koji u iskrenost namjere sumnjaju, kako i sad u slučaju Agrokora i ubuduće samo želi zaštititi interes hrvatskog financijskog sustava, gospodarstva i svih zaposlenih u Agrokoru.

Mnoštvo stručnjaka koji su analizirali taj na brzinu sklepani Zakon tvrdi kako vrvi brojnim procesnim i materijalnim nelogičnostima i to u toj mjeri da ne bi, da je pravde, mogao ni smio proći provjeru Ustavnoga suda, ali premijer, Dalićka i resto društva iz Vlade nije se dalo zbuniti.

Čak se i čelnik Mosta Božo Petrov, koji je krajem ožujka podnio tužbu zbog lažiranja financijskih izvještaja u koncernu Agrokor, a policija je jučer paralelno s izglasavanjem Zakona u Saboru započela istragu ili, kako oni oprezno vele, izvid poslovanja Ivice Todorića, nakon sjednice Sabora obratio novinarima ne bi li javnost uvjerio u neophodnost Lex Agrokora.

Gotovo zagrobno tihim glasom, kao da objavljuje nečiju smrt (upućeni vele zbog temperature), dao je Zakonu nadnaravnu moć tvrdnjom da je njegovo izglasavanje, za koje su najzaslužniji, ali sutra i najodgovorniji HDZ i njegov Most, vrijedan osigurač za gospodarstvo i radna mjesta, te da tu ne bi smjelo biti mjesta politikanstvu oporbe.

Siroti Božo, samo netko pod gadnom ”febrom” može davati takve buncajuće izjave. Dok ga viroza ne popusti valja ga držati podalje od javnih bilježnika.

Mnoštvo stručnjaka koji su analizirali taj na brzinu sklepani Zakon tvrdi kako vrvi brojnim procesnim i materijalnim nelogičnostima i to u toj mjeri da ne bi, da je pravde, mogao ni smio proći provjeru Ustavnoga suda

Paralelno s bahatlukom premijera, njegovim prepotentnim dociranjem oporbi, njegovim iritantnim obrazloženjima u srijedu u Saboru, koje je slijedila petnaestosatna iscrpljujuća rasprava i izglasavanje, krenula je i degutantna, srcedrapateljna kampanja za pomoć Agrokoru i njegovu trgovinskome lancu Konzumu.

Zvijezde trač rubrika uslikavale su se sa sirotim prestravljenim blagajnicama u crvenim kutama nad čijim glavama, sa Álvarezom III. ili bez njega, visi mač otkaza i prijetnja burzom, iako Agrokor nije samo Konzum.

Blagajnice su na minimalcu oduvijek. Njima plaće ništa bolje nisu bile ni kad je Gazdi išlo dobro, kad su se kupovali poslovni tornjevi, dvorci, brodovi, automobili…

Da, i tada su se zvijezde slikale, ali ne uz tužne, za život nedovoljno plaćene blagajnice. Tadašnje fotografije tih starleta, pjevačica prštale su od ponosa. Trebale su nam valjda poručiti: “Vidite kako smo uspjele. U društvu smo dinastije Todorić – stvarnih vlasnika Hrvatske”.

Bilo ih je u društvu najpoznatije obitelji na ljetovanjima, društvenim zbivanjima, na predstavljanju novih proizvoda, na modnim revijama. Slikalo se sa ženskim dijelom Todorića kod frizera u kojih šišanje pretpostavljam košta k’o presađivanje kose, u salonima u čije izloge blagajnice ne smiju ni pogledati jer tretmani uljepšavanja tamo stoje daleko više od njihove mizerne plaće.

Nema na takvim mjestima ni malih proizvođačica hrane, ni malih dobavljača. Te najranjivije skupine što već odavno strepi i potiho šapuće o teškoćama u kojima se preinvestirani i prezaduženi Gazda našao, svjesna kako bi to moglo u propast odvesti i njih i njihove obitelji.

Zvijezde trač rubrika uslikavale su se sa sirotim prestravljenim blagajnicama u crvenim kutama nad čijim glavama, sa Álvarezom III. ili bez njega, visi mač otkaza i prijetnja burzom, iako Agrokor nije samo Konzum

Znaju oni, ti mali proizvođači, dobavljači, prodavači, da je Konzum na korak od stečaja, ali su isto tako svjesni da je obitelj, s kojom za potrebe samopromocije i ženskih časopisa prijateljuju zvijezde, daleko, daleko od bankrota i da će, kad cijeli ovaj cirkus s konsolidacijskim direktorom kraljevskoga imena splasne, dijelu njih destinacija izvjesno biti burza, pa Irska, a Todorićima, zna se, brod i Medveja.

Pokazao je i premijer koji je našao vremena i za Álvareza III. i za sastanak sa starim vjerovnicima i predstavnicima banaka – od Reffeisena, Intese, Erstea, Unicredita do onih moćnika iz Sberbanke i VTB-a (čudno se ne zove samo Álvarez III., već i hrvatski financijski sektor; meni zvuči ruski, talijanski, njemački…).

S ljudima u crvenim kutama i plavim trlišima slikat će se, kao i spomenute zvijezde, za potrebe osobne promocije tamo negdje pred izbore – dotad, da bi imao svu njegovu pažnju, moraš biti Todorić!

Za njegove potrebe, za očuvanje njegove države u državi, iz ropotarnice socijalizma naša Vlada i Sabor izvlače državni intervencionizam.

Sve što iz ovog možemo naučiti jest: i kad dotakneš dno, možeš ponovo financijski procvasti, ali ima jedna sitnica – važno je zvati se Todorić!

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora