novinarstvo s potpisom
U ponedjeljak, 11. studenoga, inspektori Ministarstva financija kreću u 15 državnih agencija, 15 bolnica, 16 trgovačkih društava u vlasništvu države, 15 instituta i čak 40 fakulteta hrvatskih sveučilišta, kako bi provjerili tko od čelnih ljudi ima bruto plaću veću od ministarske, koja iznosi 31.211 kuna. Riječ je o nastavku lanjske akcije, odnosno obilasku onih ”adresa” čiji se ravnatelji prošle godine nisu prilagodili naputku o plaćama, pa se sada želi provjeriti jesu li u međuvremenu uskladili svoje prihode s odredbom koja kaže da za isto radno mjesto u ministarstvu ili u agenciji ne može biti razlike u visini plaće, kao i da je najviša plaća koja može biti isplaćena u državnim tvrtkama ona na razini ministarske.
Prema najavama iz Ministarstva financija, oni koji to nisu učinili morat će se uskladiti i vratiti razliku plaće od početka godine.
Cilj je da do kraja zaživi Centralni obračun plaća, odnosno da se spriječi izbjegavanje pravila o najvišoj plaći. U pojedinim državnim institucijama, naime, tom su ograničenju doskočili zahvaljujući posebnim pravilnicima na temelju kojih se službenicima, činovnicima i šefovima plaće uređuju u većem iznosu ili se dio plaća isplaćuje kroz naknade i dodatke.
Kako sada stvari stoje, Vlada bi se u nekim institucijama mogla suočiti s problemom jer neke od njih dio poslova obavljaju na tržišnoj osnovi, pri čemu na podjelu prihoda po toj osnovi država ne može utjecati. Tako je, na primjer, sa školarinama na fakultetima ili s plaćanjem određenih projekata znanstvenim institutima povrh prihoda koje redovito dobivaju iz proračuna i slično. Iako pravilnici propisuju da bi se ti prihodi morali iskoristiti za unapređenje kvalitete nastave i uvjeta studiranja, veći dio odlazi na plaće.
Jedan od problema kojemu bi Vlada ovime htjela doskočiti je i sustav dvostrukih plaća u bolnicama. Naime, 882 liječnika u Hrvatskoj primaju jednu plaću za rad u bolnici, a drugu na fakultetima, pri čemu dobar dio njih, u bolnici zapravo ne uspijeva odraditi puno radno vrijeme, ili pak značajno premašuju normu od 40 radnih sati, plus osam sati prekovremena rada – koliko je dopušteno na razini tjedna, zbog čega su im se plaće vinule i iznad 20.000 kuna.
Pokušaj da se u tome sustavu uvede reda sigurno će imati ozbiljne posljedice, odnosno ako se u bolnicama plaće budu rezale, fakulteti bi mogli ostati bez vrhunskih profesora, dok bi, s druge strane, liječnici koji se možda odluče za karijeru profesora, mogli itekako nedostajati u bolnicama jer je u pravilu riječ o ljudima s izuzetnim iskustvom.