Zablude o aferi ”Panama Papers”

Kada bi me pitali nešto o porezima, većina kolegica i kolega koji pišu za medije priznali bi da se ”ne razumiju u poreze”. Rekli bi to nekako kao da se na to neznanje treba ponositi, ta riječ je o ”dosadnim” porezima.

I sada o aferi ”Panama Papers” und die Süddeutsche u medijima u Hrvatskoj prevladavaju zablude i netočnosti.

Primjerice, čitam tako (u Novome listu): ”Čak 11 milijuna dokumenata otkriva kako funkcionira globalna kriminalna odvjetničko-bankarska mreža koja svjetskim bogatašima – političarima, zvijezdama, sportašima… – osigurava zaštitu njihova bogatstva pred ‘pohlepnim nacionalnim državama’ i njihovim poreznim službama”.

Otkuda sada to ”kriminalna odvjetničko-bankarska mreža”!?

Molim autora tih redaka da mi napiše koji je točno dokaz vidio prije nego što se odlučio napisati da se radi o ”kriminalnoj mreži”?

Dosad, koliko pratim aferu ”Panama Papers”, nisam vidio objavljen ni jedan dokaz o ”kriminalnom djelu” pri izbjegavanju poreza u toj aferi.

U Hrvatskoj poreznici naplaćuju bankrotiranim malim obrtnicima i osobama slobodnog zanimanja poreze (doprinose) na nepostojeće prihode, a ”ne vide” koliko manje poreznih prihoda ima zbog toga što veliki monopolisti ne plaćaju malim dobavljačima na vrijeme. Očito smo još daleko od sudskih postupaka zbog ”kriminalnog izbjegavanja poreza” na osnovu dokumenata odvjetničke tvrtke Mossack Fonseca

To se jedino u hrvatskim medijima nekompetentno tvrdi, pri čemu je očito da ”autori” tih objava ne razlikuju porezne utaje (kao zbilja ”kriminalnu djelatnost”) od izbjegavanja poreza (kao legalne i normalne poslovne aktivnost svakog poslovnog subjekta).

Nekompetentno ”medijsko prejudiciranje” samo pridonosi nastojanjima svjetskih obavještajnih službi da ”smanje štete” za svoje nalogodavce kompromitiranjem novinarske istrage u aferi ”Panama Papers”.

Pogledate li u rječnike, u svima jasno piše: ”izbjegavanje poreza javlja se kao oblik otpora plaćanju poreza i ovisi o visini poreznog opterećenja”, kao i da izbjegavanje poreza može biti zakonito i dopušteno (nije u sukobu sa zakonom ili drugim propisima) ili nezakonito ili nedopušteno (povlači za sobom kaznene sankcije).

Zakonito i dopušteno izbjegavanje poreza je namjeravano kada su činidbe odnosno propuštanja učinjeni upravo radi izbjegavanja plaćanja poreza (primjerice, kada porezni obveznik seli poslovno sjedišta iz mjesta većeg poreznog opterećenja u mjesto manjega ili kad prestaje kupovati neki proizvod, npr. cigarete, jer mu je zbog zaračunatog poreza to postalo preskupo).

Izbjegavanje poreza je moguće i nenamjerno, primjerice, kada su činidbe odnosno propuštanja koja čini porezni obveznik motivirana drugim razlozima, a izbjegavanje plaćanja poreza samo je njihova usputna pojava (ako je porezni obveznik premjestio poslovno sjedište da bi bio što bliže tržištu ili sirovinama, a ne zbog nižeg poreznog opterećenja ili ako je prestao kupovati određeni proizvod, npr. cigarete, iz zdravstvenih razloga).

A nezakonito izbjegavanje poreza javlja se kao utaja kada porezni obveznik ne prijavljuje uopće ili prijavljuje samo djelomično činjenice relevantne za utvrđivanje porezne obveze, te kao krijumčarenje i šverc (izbjegavanje poreza na promet, carina, trošarina i sl).

Čitam tako (u Novome listu): ”Čak 11 milijuna dokumenata otkriva kako funkcionira globalna kriminalna odvjetničko-bankarska mreža koja svjetskim bogatašima – političarima, zvijezdama, sportašima… – osigurava zaštitu njihova bogatstva pred ‘pohlepnim nacionalnim državama’ i njihovim poreznim službama”. Otkuda sada to ”kriminalna odvjetničko-bankarska mreža”!?

Istina, za državnu blagajnu izbjegavanje poreza, bilo zakonito ili ne, znači izostanak poreznih prihoda za iznos neplaćenih poreza. Ali odgovornost za zakonito izbjegavanje poreza je na ”pohlepnim državama”, a ne na poreznim obveznicima.

I zbog toga je vrlo dvojbena, ničim dokazana medijska tvrdnja ”Što je veći iznos utajenog novca, manja je porezna baza iz koje se financiraju javni servisi. Suočene s golemom poreznom evazijom države su prisiljene rezati proračunske izdatke za socijalu, zdravstvo, nezaposlene”.

Puno još treba proći vremena, porezne forenzike (iznad mogućnosti hrvatske Porezne uprave), a da bi se došlo do dokaza o izbjegavanju poreza nekog od hrvatskih poreznih obveznika, osobito do dokaza da se radi o zakonski nedopuštenom izbjegavanju poreza.

Ako se analiziraju uzroci ”smanjivanja porezne baze iz koje se financiraju javni servisi” u Hrvatskoj, (nedokazane) utaje poreza bi bile negdje pri kraju ljestvice najvećih uzroka ”rezanja proračunskih izdataka za socijalu, zdravstvo, nezaposlene”.

Premoćno ispred na hipotetskoj ”ljestvici” uzroka smanjivanja proračunskog novca za ”financiranje javnog servisa” je preusmjeravanje prihoda od gospodarenja nacionalnim bogatstvima iz državnog proračuna u dividende globalnih korporacija, smanjivanje porezne baze zbog deindustrijalizacije Hrvatske i (ras)prodaje najprofitabilnijih poduzeća, te rastuća nezaposlenost (iz doprinosa zaposlenih financiralo se zdravstvo, mirovinska zaštita, zbrinjavanje nezaposlenih, socijalna skrb, itd.).

Ispred izbjegavanja poreza treba još staviti osiromašenje stanovništva (poreznih obveznika) prekomjerno plasiranim (lihvarskim) kreditima radi ubrzavanja potrošnje (uvoznih) dobara, te osobito zaduživanje države u proteklih 25 godina u inozemstvu.

Ispred izbjegavanja poreza treba još staviti osiromašenje stanovništva (poreznih obveznika) prekomjerno plasiranim (lihvarskim) kreditima radi ubrzavanja potrošnje (uvoznih) dobara, te osobito zaduživanje države u proteklih 25 godina u inozemstvu. Tek nakon tih uzroka moglo bi se razmisliti o uvrštenju (nedokazanih?) utaja poreza kao razlogu ”rezanja proračunskih izdataka za socijalu, zdravstvo, nezaposlene”

Tek nakon tih uzroka moglo bi se razmisliti o uvrštenju (nedokazanih?) utaja poreza kao razlogu ”rezanja proračunskih izdataka za socijalu, zdravstvo, nezaposlene”.

Afera zbog razotkrivenih 11 milijuna dokumenata odvjetničke tvrtke Mossack Fonseca zasad je, bez sumnje, najznačajnije otkriće u poreznim aferama na svijetu.

Ali ne zbog otkrića ”kriminalne odvjetničko-bankarske mreže”, kako se to pogrešno navodi u većini hrvatskih medija, nego zbog toga što su porez izbjegavali (svejedno zakonito ili ne) upravo oni koji su odgovorni zbog loših poreznih sustava u svojim zemljama i koji od svojih sugrađana (koji su ih birali) bezobzirno utjeruju loše poreze da bi ih sami izbjegli.

U Hrvatskoj konkretno od mene poreznici utjeruju pod prijetnjom ovrhe 40 lipa poreza, a u poreznim bilancama banaka, velikih hrvatskih korporacija ”ne vide” milijune kuna.

U Hrvatskoj poreznici naplaćuju bankrotiranim malim obrtnicima i osobama slobodnog zanimanja poreze (doprinose) na nepostojeće prihode, a ”ne vide” koliko manje poreznih prihoda ima zbog toga što veliki monopolisti ne plaćaju malim dobavljačima na vrijeme.

Očito smo još daleko od sudskih postupaka zbog ”kriminalnog izbjegavanja poreza” na osnovu dokumenata odvjetničke tvrtke Mossack Fonseca.

No, ako do toga i dođe, bit će to potpuno drukčija priča, jer u sudskom postupku dokazati namjeru počinjenja kaznenog djela nije tako lako kao napisati nekompetentni medijski prilog u kojemu se bez dokaza tvrdi da je riječ o kriminalu samo da bi se unaprijed mogli osuđivati porezni obveznici i zataškati ”gafovi” poreznika.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora