autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Zabrana upravljanja vozilom nije problem liječnika

AUTOR: Boris Labar / 07.05.2024.

Boris Labar

Uskoro stupa na snagu novi Pravilnik o zdravstvenim pregledima vozača i kandidata za vozače koji se temelji na Zakonu o sigurnosti prometa na cestama. Pravilnikom je predviđena prijava policiji pacijenata koji zbog bolesti nisu u mogućnosti upravljati vozilom.

To ponajprije vrijedi za ona bolesna stanja rizična za sigurnost prometa, a velika je vjerojatnost da neće proći za šest mjeseci. Liječnik je obavezan sve to navesti i u medicinskoj dokumentaciji bez obzira prijavio to policiji ili ne, odnosno navedeno upozorenje pacijentu treba biti upisano u medicinsku dokumentaciju.

Liječnici su i do sada upozoravali svoje pacijente kada nisu bili sposobni da upravljaju vozilima. To je temeljna odrednica liječničkog zvanja – pomoći i štititi svog pacijenta. Pokušaji da se administrativno nametne zabrana, gdje se liječnika stavlja u položaj produžene ruke policije besmislen je s liječničkog stajališta.

Tu postoji nekoliko problema koje treba svakako navesti. Liječnička prisega koja se temelji na Hipokratovoj zakletvi jasno navodi:

”SVEČANO OBEĆAVAM da ću svoj život posvetiti služenju čovječanstvu;

ZDRAVLJE I DOBROBIT MOG bolesnika bit će mi najvažnija briga;

POŠTOVAT ĆU autonomiju i dostojanstvo svog bolesnika;

UVIJEK ĆU POŠTOVATI ljudski život;

NEĆU DOPUSTITI da bilo kakvo obilježje u pogledu dobi, bolesti ili nemoći, vjere, etničkog podrijetla, roda, narodnosti, političke pripadnosti, rase, spolne orijentacije, klasne pripadnosti ili drugih čimbenika utječe na mene u obavljanju dužnosti prema bolesniku;

POŠTOVAT ĆU tajne koje su mi povjerene, čak i nakon smrti bolesnika;

POSTUPAT ĆU u svom stručnom radu savjesno i dostojanstveno te u skladu s dobrom medicinskom praksom;

NJEGOVAT ĆU čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja;

ISKAZAT ĆU dužnu zahvalnost i poštovanje prema svojim učiteljima, kolegama i učenicima;

PODIJELIT ĆU svoja medicinska znanja na dobrobit bolesnika i unaprjeđenja zdravstvene zaštite;

POSVETIT ĆU SE vlastitom zdravlju, dobrobiti i sposobnostima radi pružanja skrbi na najvišoj razini;

NEĆU SE KORISTITI svojim medicinskim znanjima u svrhu kršenja ljudskih prava i građanskih sloboda, čak ni pod prijetnjom;

OVO OBEĆAVAM svečano i slobodno, pozivajući se na svoju čast.”

Odmah se nameće pitanje kako sukladno prisezi poštovati autonomiju i dostojanstvo pacijenta te kako poštovati tajnost dijagnoze? Nigdje se u Pravilniku ne navodi suglasnost pacijenta ili njegove obitelji da se njegovi podaci i dijagnoza prijave policiji. Možda je tako nešto i predviđeno, ali u prilozima Pravilnika nije navedena suglasnost koju daje pacijent svojim potpisom.

S druge strane bez suglasnosti danas nije moguće provesti nikakvu terapiju ni dijagnostiku. Ovo je tim osjetljivije jer se time narušava temeljno načelo odnosa liječnik – pacijent, povjerenje. A kad pacijent vjeruje svom liječniku, poslušat će ga i neće sjesti za volan. Uvijek će biti nekolicina koja to neće uvažiti. I uvijek će biti nekolicina koja će bez obzira na prijavu policiji upravljati vozilom.

I gdje je tu poanta? Na temelju kojih čvrstih pretpostavki polazi ovaj administrativno-policijski komplot medicinskoj profesiji? Postoji li tu bilo koji pokazatelj medicinskih dokaza da će u budućnosti biti manje prometnih udesa? Postoji li bilo koji pokazatelj da će povjerenje u liječnika ostati na potrebnoj razini ili će i ovo biti još jedan dodatni čimbenik urušavanja tog odnosa?

Ako pokušamo sagledati problem malo šire i pretpostavimo da će se takvim pristupom smanjiti broj prometnih udesa čini se razložnim primijeniti i taj administrativni preventivni pristup. Samo liječniku je pacijent na prvom mjestu; oni su u stalnom kontaktu.

S druge strane moguća prometna nesreća je ipak nešto što se može dogoditi, ali i ne mora. Za liječnika je skrb bolesnika puno vrednija od prijave njegova stanja o nesposobnosti upravljanja vozilom. U srži medicinske struke je povjerenje pacijenta u svog liječnika. Stoga ako se pacijent protivi takvoj mjeri, smije li ga liječnik prijaviti?

Zašto to ne vrijedi i za druge profesije? Zašto odvjetnik ima pravo na zaštitu povjerljivosti svoga klijenta? Zašto se ispovijed u crkvi ne prijavljuje kada se radi o jasnom kaznenom djelu? To bi predstavljalo neprihvatljiv postupak svećenika prema vjerniku i nitko i ne pomišlja da mijenja taj odnos.

A što je s prizivom savjesti?! Liječnik, na primjer, prizivom savjesti ne mora provoditi medicinske postupke, recimo, prekid trudnoće, iako za to postoji zakonski okvir i, što je važnije, tu je volja pacijentica neupitna. U ovom slučaju liječnik također može primijeniti priziv savjesti.

Opet je forma zamijenila suštinu. U medicini je odnos pacijenta i liječnika ključan za kvalitetnu skrb temeljenu na povjerenju.

U dugogodišnjoj praksi tek u nekoliko navrata suočio sam se sa situacijama gdje pacijent nije prihvaćao savjet liječnika. Stoga treba poraditi na temeljnoj pretpostavci dobre medicinske prakse, kvalitetnom odnosu liječnika i pacijenta, a time brojne administrativne ograde pa tako i pitanje vozačke sposobnosti izgubit će svoj smisao. Jednostavno će postati mrtvo slovo na papiru. Ali…

Za to treba dovoljno liječnika, više vremena za pacijenta te smanjiti administrativni pritisak na liječnika opće medicine.

Unatrag nekoliko mjeseci požalila mi se moja liječnica da dnevno od pacijenata primi više od 60 elektronskih poruka. Većina njih nisu medicinski hitne ili važne. Više su upravo upiti o administrativnim medicinskim pitanjima. No kaže dvije-tri poruke su hitne ili medicinski opravdane. To je razlog zašto mora pročitati sve poruke, a za to treba vremena.

Umjesto da stalno radimo na poboljšanju radnog normativa liječnika koji će omogućiti nesmetani i kvalitetni odnos pacijenta i liječnika, parcijalno sagledavamo određene probleme i samo ih unosimo u radni standard liječnika opće medicine. Žalosno je da u tome sudjeluju i pojedini liječnici.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Postoji li radno vrijeme u zdravstvu?
     Za kvalitetu u medicini - međunarodna prepoznatljivost
     Što nas čini Europljanima – izborni zakon ili Schengen
     Dodir i riječ su ključ zdravstvene pismenosti
     Izgubljene vrijednosti akademske zajednice
     Liste čekanja treba ukinuti jer su plodno tlo korupcije
     Medicina nije ceh
     SOS za zdravstvo
     Nakon 40 godina od prve transplantacije koštane srži
     Koliko bi u nas trebao zarađivati vrhunski liječnik?

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1