novinarstvo s potpisom
Pravo je osvježenje od jednog čelnika HDZ-a čuti kako želi da njegova stranka generira političku stabilnost, pravnu sigurnost, gospodarski rast te društvenu solidarnost i uključenost.
Upravo se tim krupnim riječima, naime, Andrej Plenković obratio javnosti nakon što je proglašen pobjednikom izbora za novog predsjednika HDZ-a.
Jasno je, međutim, da će takvu tvrdnju većina građana doživjeti kao još jednu političku floskulu, osobito jer dolazi iz HDZ-a, i pitanje je može li uopće Plenković išta napraviti da bismo ga shvatili ozbiljno.
Jer ako malo pažljivije promotrimo to što Plenković govori jasno je da HDZ već godinama radi baš suprotno od ovog što Plenković najavljuje: sustavno generira političku nestabilnost i potiče pravnu nesigurnost, pogrešnom politikom blokira gospodarski rast te guši društvenu solidarnost i proizvodi društvenu isključenost.
Stranka koja, zapravo, nikad u protekla dva i pol desetljeća nije napustila partitokratski model u kojem je stranačka iskaznica bila najpoželjnija ”diploma” prema riječima svog novog šefa želi, pazite sad, osnažiti neovisnost hrvatskih institucija i graditi novi politički model u kojem će uspjeh ovisiti o radu i sposobnosti!?!
Iako se HDZ proteklih mjeseci ostrvio upravo na najranjivije i najnemoćnije društvene skupine, poput djece i umirovljenika, Plenković sada odjednom tvrdi da briga za najranjivije spada u filozofiju HDZ-a, kuneći se u poštovanje kršćanskih načela solidarnosti i socijalne uključenosti i zahtijevajući stavljanje zajedničkih nacionalnih i društvenih ciljeva ispred političkih i ideoloških razlika.
Dakle, čelnik stranke koja je godinama profitirala na potenciranju ideoloških razlika i hajci na fiktivne Jugoslavene sada najavljuje strateški zaokret i modernu političku platformu.
Stranka koja je ponovno uvela neprijateljski diskurs prema etničkim i drugim manjinama sada se odjednom poziva na ”univerzalna humanistička načela” i uvjerava da će se zauzimati za najviše standarde zaštite ljudskih i manjinskih prava te temeljnih sloboda.
Naravno da je i Plenković svjestan tog raskoraka. Zato i tvrdi da kreće s čistim, novim i praznim papirom koji želi ispisati za HDZ, iako HDZ, to svi dobro znamo, nipošto nije prazna, a ni čista stranica.
Najlakše bi bilo opterećujuću stranačku ostavštinu samo pomesti pod tepih i krenuti ispočetka, no u stvarnosti to nikad ne ide tako jednostavno. Birači će uvjerljivost Plenkovićevih obećanja ocjenjivati prema njegovoj vjerodostojnosti, kao što toj vjerodostojnosti sigurno neće pomoći odluka da zadrži rezervni položaj u Bruxellesu.
No ima nešto još nešto puno bitnije. Ako Plenković doista misli ozbiljno – i ako iskreno želi HDZ pretvoriti u normalnu demokratsku stranku – morat će učiniti puno više od vraćanja Vladimira Šeksa u stranački vrh.
Morat će inicirati i predvoditi dug i tegoban proces autorefleksije i pročišćenja, što je moguće realizirati samo u opoziciji, tako da bi za Plenkovića odlazak u opoziciju nakon rujanskih izvanrednih izbora trebao biti imperativ.
Kolikogod u HDZ-u smatrali da jedino oni imaju pravo vladati Hrvatskom, liječenje i eventualno ozdravljenje HDZ-a – ako je tako nešto uopće moguće – nemoguće je provesti dok je ta stranka na vlasti.
(Prenosimo s portala Novoga lista).