novinarstvo s potpisom
”Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne! Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti” (1 Kor 10,12-13).
Hm, da, bilo bi fora puntati Kolindu još jednom, pogotovo nakon skandala koji je priredila prilikom tajne posjete Jasenovcu, kada je rehabilitirala ustaštvo, to jest, priklonila se revizionistima. Ali, ne. Neka ju voda nosi.
Imam danas važnijega posla. Jer slavim.
Za dvadesetu obljetnicu izlaženja kolumne koju čitate, a koju, dopustite mi ovu slobodu, zaokružujem današnjom kolumnom (prva ”Democroacia” je objavljena u Novome listu 6. travnja 1995., a do sada sam kolumnu objavio 1040 puta ili nešto više od toga), nije mi mogla biti priređena veća počast: moja knjiga ”Argentinski roman”, koja je sazrijevala dok sam dvadeset punih godina pisao ovu kolumnu, a da nisam nikad uzeo dane odmora, najčitanije je djelo ne samo kod hrvatske publike nego u istarskim narodnim čitaonicama, gdje je i najposuđivanija knjiga. Zbog toga sam u Poreču, u organizaciji tamošnje gradske knjižnice, u srijedu 22. travnja dobio nagradu BOOKtiga 2015.
Kulturna javnost je to, kako i priliči Hrvatima, korektno ignorirala, a Ministarstvo kulture mi je poslalo vrlo vrijednu čestitku u obliku preskakanja poticaja za knjigu o političkoj teologiji (također raščlanjenu u ovim kolumnama) koju uskoro kanim objaviti jer, kao što znate, ova je zemlja prvak svijeta po broju izvornih teoloških radova, a prof. Hans Küng ovdašnjim teolozima nije ni do gležnja, pa zašto bi se pobogu pomoglo nekom dotepencu iz Argentine?
Elem, Danu hrvatske knjige, koji se odlukom Sabora Republike Hrvatske od 1996. godine obilježava u spomen i čast na Marka Marulića koji je 22. travnja 1501. godine dovršio ”Juditu”, pridružila se i ta čitaonica, i to bogatim programom i u okviru 8. festivala pročitanih knjiga BOOKtiga, sasvim posebnu i po mnogočemu jedinstvenu manifestaciju u organizaciji Gradske knjižnice Poreč i vrsne i poduzetne direktorice dr. sc. Irides Zović.
Nagrada koju sam zaslužio kao autor najčitanije knjige u svim istarskim gradskim knjižnicama, a pod pokroviteljstvom Istarske županije, uključuje i sedmodnevni boravak u ”Hiži od besid”, u kojoj ću ovo ljeto dovršavati moju novu knjigu, te posebno osmišljenom priznanju namijenjenom autoru, što je i razlog posebnoga zadovoljstva.
Kako se radi o nagradi čitatelja, svi čitatelji devet gradskih knjižnica Istre bili su pozvani upisati svoje dojmove na stranicama knjige. Pisac naposlijetku kao nagradu dobiva na lijepom držaču svoju pročitanu knjigu koja se, zatvorivši puni krug autor-čitatelj-autor, vraća svome stvaraocu. U duhu festivala pročitanih knjiga ona je pohabana i iščitana, za ovu prigodu ispisana, ali kao takva nosi najljepši dar koji pisac može poželjeti: odgovor na pitanje kako je utjecala na živote čitatelja.
Najčitanija knjiga u narodnim knjižnicama Istarske županije, ”Argentinski roman”, objavljena je u izdanju nakladnika Profil knjige i najprodavanije je publicističko djelo u 2014. godini. Knjiga je, znate već, svojevrsna rekonstrukcija jednoga vremena i naslijeđenih uvjerenja o Anti Paveliću, ustašama i NDH te moj ”obračun” s vlastitom neofašističkom prošlošću u autobiografskom prikazu, svojevrsnoj psihoanalizi mojega životnog puta koji me je doveo do današnjih demokratskih i antifašističkih uvjerenja.
Želim podijeliti s vama nekoliko komentara ispisanih na stranicama tog pohabanog primjerka ”Argentinskog romana”:
”Odlična knjiga ispod pera obrazovanog i informiranog pojedinca koji je s nama podijelio svoju potragu za smislom života. Ne slažem se sa svime što je ovdje prezentirano ali cijenim njegovo mišljenje, hrabrost i odlučnost da sve to stavi na papir. Ovu bi knjigu definitivno svi trebali pročitati” (T. P.).
”Autentičan čovjek” (N. H.).
”Iskrena introspekcija, objektivnost, lapidaran stil isprepleten lirikom, humanošću i humorom što plijeni pozornost do posljednjeg retka” (S. V.).
”Neki njegovi stavovi sada su mi puno jasniji. Odlično napisana knjiga i vrijedi je pročitati” (M.)
”Pilsel je ispisao toplu i iskrenu priču o obitelji, odrastanju i pomirenju” (V. G.).
”Nije ni čudno šta je ovakav svima trn u oko… Ovakav život se isplati proživjeti” (A. V.).
”Poštovani Drago, hvala vam što ste svoj životni put podijelili s nama. Hvala vam sa vaše sjajne poruke. S radošću iščekujemo vaše slijedeće romane…” (S. O.).
”Nevjerojatan životni put, još nevjerojatna sudbina… Važno je svjetlo na kraju tunela. Drago je to svjetlo pronašao” (E.).
”Kakve su se samo bitke vodile u njegovoj nutrini? Kolike patnje, kolike dileme, kolika preispitanja? I konačno – odabir pravoga puta, pod svaku cijenu. Bravo!” (I.).
”Snaga autora da progovori o svemu a da pritom ostane vjeran sebi i slobodan jer istina oslobađa. Impresivno!” (Z.K.).
”Ovu bi knjigu trebali pročitati mnogi a ponajprije oni koji ne opraštaju Pilselu njegov ”ustaški” odgoj, kao ni oni koji ne prihvaćaju Pilselovu ”izdaju”… Stati pred ogledalo, uroniti u vlastitu prošlost, preispitati se, shvatiti, oprostiti sebi i drugima, to može samo veliki čovjek, samo zrela i mudra osoba” (Lj.).
”Uzbudljiva i poučna priča…” (Đ. S.).
”Autoru je život stvarno napisao roman a on ga je lijepo literarno uobličio – mislim – roman!” (V. Ž.).
”Iznenađujuća vrlina autora o preispitanuju vlastitih zabluda. Vrlina odsutna u našim prostorima” (G.).
”Tužno i teško, i tako ljudski!” (F.).
Znam da nije odlika skromnosti ovo prenositi i da će se nekima to činiti kao da sam sebi podižem spomenik. Ali sam se, citirajući neke od brojnih poruka koje sam dobio u samoj ”išaranoj” knjizi (kao i u stotinama poruka koje su do mene stigle na različite načine otkako je knjiga objavljena), želio zahvaliti svima onima koji su knjigu pročitali, preporučili ili nekome poklonili.
Na taj se način zahvaljujem i svima onima koji su mi bili oslonac kroz ovih 20 godina kontinuiranog kolumnističkoga rada, kolegama novinarima i urednicima (osobito pokojnom glavnom uredniku Novoga lista Veljku Vičeviću, koji je kolumnu prihvatio i poticao dopuštajući mi potpunu slobodu, te tadašnjem izdavaču Zdenku Manceu), lektorima, neopisivo velikom broju čitatelja kao i građanima koji su mi povjeravali svoje poteškoće te svima koji su me na drugi način podupirali u poslu.
Mislio sam i mislio i nikako da se odlučim kako da se svima zahvalim i kako da se zahvalim Bogu što mi je dao dar opservacije, pisanja i smionog očitovanja u zgodnim i nezgodnim vremenima.
Tada sam u ruke, čisto slučajno, mada ja u slučajnosti uopće ne vjerujem, na buvljaku u Poreču uzeo knjigu pjesama kršćanskog socijaliste i partizana, velikog slovenskog pisca Edvarda Kocbeka (kojeg ja ne bih poznavao da me na njega nisu upozorili Zdravko Zima i Miljenko Jergović), pa onako kako je pjesma ”Molitva” objavljena na 63. str. Kocbekove knjige ”Pjesme i dnevnici”, Svjetlost, Sarajevo, 1989., tako vam je i poklanjam, posvećujem i preporučujem, u nadi da će mi biti darovana milost da i dalje još neko vrijeme pišem za vas ovu kolumnu. Mir i radost svima želim.
Jesam,
jer sam bio,
i svako
će moći da me
zaboravi.
A ipak
moram da kažem:
jesam,
i bio sam
i biću,
i zato sam više
od zaborava,
neizmjerno više
od poricanja,
beskrajno više
od ničega.
Sve je večno
što nastane,
rođenje je jače
od smrti,
postojanje
od očaja i samoće,
silnije
od buke i greha,
svečanije
od prezrenja.
Nikada
neću prestati da budem.
Nikada.
Amen.