30 godina vjernosti, ali i prema drugima u potrebi

BRATSTVO & JUNAŠTVO (P-Portal)

DRAGOVOLJAC (Portal Regional express)

KATEKIZAM KAMIKAZE (21. Stoljeće, Portal Profitiraj)

NEMIRI &NESANICE (Narodni list, Nezavisne novine – Banja Luka, Portal Šibenik IN, Portal Tačno.net, Nacional)

ORBI ET POPULIS (Objektiv)

PISMA IZ ZAGREBA (San – Sarajevo)

PISMO VOLJENOJ BRAĆI (Ruah Hadaša)

VITA CROATIVA (EKSPRES – Beograd)

VRIJEME SUODGOVORNOSTI (Matica)

ZA ŠAKU LIPA (Portal Zagrebancija)

Ovo je abecedni popis mojih kolumni i donosim ga jer toga zaista ima puno, ali ne toliko koliko u kolumni koju sada čitate. Ovo je 1565. izdanje kolumne DEMOCROACIA odnosno, danas, nedjelja 6. travnja 2025. je 30 godišnjica ove kolumne koja se objavljuje, BEZ TJEDNA PAUZE, od četvrtka 6. travnja 1995. kada je pokrenuta u riječkom Novom listu zahvaljujući neprežaljenom novinaru i uredniku Veljku Vičeviću.

Kolumnu sam u Novom listu pisao do 2. kolovoza 2009., preko 14 godina. Novi list sam napustio, da to sažmem, kao kolateralna šteta dolaska Roberta Ježića kao vlasnika tiskovine. Anyway, kolumna je nastavljena u Glasu Istre i na portalu Regional Express (hvala Ranku Borovečkom i Nenadu Marjanoviću Fricu).

Budući da sam kolumnu pisao iz tuniške Sahare, iz paragvajske prašume, argentinske Patagonije, Njemačke, Italije, Španjolske, Danske, Rusije, Švedske, Francuske, Belgije, Velike Britanije, SAD-a, Turske, Japana, pitaj Boga odakle sve ne, pa više puta iz bolesničkog kreveta sa zagrebačkog Rebra, a da se nikada nisam ni zbog čega urednicima (ili čitateljima) žalio, da sam uvijek ispunjavao svoje obaveze, da sam pokušao i uspijevao biti aktualan, britak, angažiran, i to toliko, da sam zbog te kolumne morao čak i bježati iz Hrvatske, zahvaljujući potjernici koju su u središnjem Dnevniku potpisali Hloverka Novak Srzić i Obrad Kosovac, to jest, HTV-u, na tri godine, kada sam se javljao iz Sarajeva (jesen 1996 – jesen 1999.), tražio sam načina da njome u potpunosti gospodarim i to je bio jedan od važnih razloga za pokretanje Autografa.

Kolumna ”Democroacia” je od početka pratila društvena zbivanja s naglaskom na poštivanje ljudskih prava, iz perspektive kršćanske etike, u duhu ekumenizma i međureligijskog dijaloga, potpuno otvorena svim svjetonazorima, te nosi više odlikovanja kojih je dobila u godinama postojanja. Osobito mi je najvažnije to što je postala most dobre komunikacije s ugroženima i obespravljenima. Ali je kolumna, kao društvena tribina, imala i važne političke zadatke. Uvjeren sam da je u velikome pomogla, što je i bio jedan od ciljeva kojeg sam predstavio pokojnom uredniku Novoga lista Veljku Vičeviću, da riječki list izgubi famu anticrkvenog ili antivjerničkog, narod bi rekao, ”komunjarskog” lista.

Bez obzira na karakter financijskih i uređivačkih odluka mojih pretpostavljenih, osjećam veliku zahvalnost prema svim kolegicama i kolegama Novoga lista, Glasa Istre i Regionala, živima i mrtvima.

Ovom sam kolumnom među prvima (ako ne i prvi) u Hrvatskoj 1995. nakon ”Oluje” upozorio na teška kršenja ljudskih prava i na zločine počinjene nad preostalim hrvatskim građanima srpske nacionalnosti.

Njome sam žigosao onu crkvenu javnost, bilo hijerarhijsku, bilo laičku, koja obezvrjeđuje Evanđelje i koja iznevjeruje samu bit i narav Crkve, na što imam pravo i na što sam pozvan, i kao vjernik, to jest, kao krštena osoba, i kao školovani teolog.

Ma što god neki mislili ili govorili o meni, kolumnom sam pokazao i dokazao da se mogu napustiti nacionalistička ponašanja i razmišljanja, da se moramo izdignuti iznad nacije, jer je potpuno pogrešno da joj se klanjamo, kada i ako smo kao stvorenja pozvani da si međusobno služimo, te da nam je, umjesto furioznog nacionalizma, potrebna predana i svjesna akcija pažnje, brige, nježne skrbi, srdačnosti i suživota.

Sve je to, međutim, samo moguće onda kada se radikalno pitamo o smislu našega života i postojanja. Bez rizika susreta s lijepim i ružnim, bez želje za opravdanim zajedništvom s izazovima ostat’ ćemo potomci hegemonije nad istinom, nesposobni da ispunimo čežnju za jednostavnošću, poštovanjem, nježnosti prema ljudima i brižnom ophođenju s prirodom.

Kao autor sam jako puno puta susreo ljude koji su mi svjedočili da je rado čitaju i pojasnili zbog čega. Ali sam taman kada sam napuštao Novi list dobio pismo iz SAD-a, što je pojačalo odluku da kolumnom svakako nastavim (u Glasu Istre). Tada sam odista shvatio njenu važnost. Pismo navodim samo u dijelovima i a da otkrijem autora koji je želio ostati nepotpisan.

Piše ovako:

»…moj me je pogrešan način života doveo direktno na odjel intenzivne njege bolnice (…) gdje mi je pored visokog tlaka dijagnosticirana i iznimno velika količina kalija. Bila je nedjelja ujutro. U bolničkom sam krevetu otvorio online izdanje Novoga lista (…) Upravo Vi, gospodine Pilsel, vratili ste me normalnom životu. Pomogli ste mi da napravim ključne promjene u svome načinu života. Uzeo sam poduže bolovanje u kombinaciji s godišnjim odmorom. Proputovao sam veći dio Južne Amerike, posjetio vašu Argentinu i, naposljetku, našao ljubav svoga života. Od te nedjelje pa do dana-današnjeg nisam propustio niti jednu vašu kolumnu. Neizmjerno vam hvala. Vaša je kolumna od izgubljenog businessmana na pragu infarkta i moždanog udara napravila sretnog i zdravog obiteljskog čovjeka (…) pokušao sam upiti iz vaših tekstova svu onu dobrotu i srdačnost kojom ste me ispunjavali. Ne znam koji je razlog vašeg odlaska (iz Novog lista), ali ako nastavite s pisanjem, u što ne sumnjam, želio bih znati gdje i kada pronaći vaše tekstove…«.

U međuvremenu sam bio u timu predsjedničkog kandidata SDP-a, prof. dr. Ive Josipovića, kao i u drugim političkim eksperimentima. Isuviše svjestan onoga što u profesiji nazivamo mogućim sukobom interesa, kažem: ovu tribinu nisam i neću nikada zloupotrijebiti za promociju mojih političkih favorita. Ma o bilo komu da se radi.

Budući da imam još puno volje i energije da i dalje služim sugrađanima kao novinar, ne želim si dozvoliti ”luksuz” da izgubim povjerenja čitateljske publike.

Držim se sljedećeg: Mi novinari i suradnici portala autograf.hr uvijek ćemo se boriti za napredak i reforme, za uljuđenu i građansku zemlju, tako da nikada ne toleriramo nepravdu, opačine ili korupciju, tako da se uvijek protivimo svakovrsnim demagozima, tako da svoj novinarski rad ne stavimo u interes egoističkih političara, da se uvijek suprotstavimo privilegijima, da se zalažemo za jednaka prava za sve građanke i građane, da budemo nemilosrdni prema pljačkašima javnog dobra, da nam nikada ne ponestane sklonosti prema siromašnima, da uvijek ostanemo vjerni javnoj koristi, da ne budemo zadovoljni pukim objavljivanjem vijesti, nego da stremimo oslobađanju od svake vrste robovanja, da ostanemo krajnje nezavisni i da se nikada ne bojimo napasti sve što je pogrešno, makar dolazilo od bogatih grabežljivaca ili od kobnog siromaštva.

U ovoj ćemo se kolumni i dalje baviti akutnim pitanjima naše zbilje. Posvuda gdje umijeće postavljanja pitanja, umijeće čitanja, umijeće – življenja u istini – biva zaboravljeno ili istisnuto nadomjescima, ugrožava se sama ljudskost čovjekova.

Nacionalizam i državotvornost nisu u stanju odgovoriti na zahtjeve moderne povijesti. Onaj tko se oslanja samo na njih opet će kasniti za poviješću. Htjeli ili ne htjeli to priznati, postali smo simbolom nesreće među nacijama i državama, na Balkanu i u Europi. Možemo se tješiti da to nismo svi u istoj mjeri ili da tako nećemo ostati (sada i zbog rata između Rusije i Ukrajine). Ali i sam nastavak postavlja uvjete koje valja ispuniti. A povratka nazad nema.

Osim toga, naviknuli smo gubiti. Svakoga jutra iščezne ili se udalji netko tko nam je bio drag i blizak, neka se ljubav ugasi, prijateljstvo izblijedi, smrt uzima sebi one koje smo voljeli. Gubitci su upisani u naše sudbine. Prošli je tjedan, tako, otišla je vrlo draga i vrijedna aktivistkinja Mirjana Galo.

Možemo li postići novo kulturno i duhovno jedinstvo, ali jedinstvo u sastavu čija se povezanost stvara akcijom?

Naša glavna nevolja jest naš dosadašnji neuspjeh u stvaranju društva solidarnosti, istine i slobode.

Želim, s toga, pozvati vas da se priključimo akciji zbližavanju ljudi koji žele i znaju raditi za humanije društvo, koji su na neki način heroji građanskog društva. Vjerujem u humanizam oslobođen za sebe i svjestan sebe, koji nas vodi prema drugima u potrebi, prema složnom, odgovornom i organiziranom radu, prema istini koja živi u svakom bitku.

To mora biti naša istina.

Hvala što me pratite i, molim vas, podržite Autograf.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Goran Alavanja je prvi pali policajac. Josip Jović je drugi
    •  Uz vijest o smrti Svetlane Broz, junakinje dobrote
    •  Slovo o papinom pontifikatu i zdravlju
    •  Potrebna nam je ženska škola solidarnosti
    •  Hvala Miloradu Pupovcu jer svjedoči ustavni patriotizam
    •  Mons. Dražena Kutlešu, izgleda, ne zanima papino zdravlje
    •  Neka nas ne vara The Voice Kids, stanje na HTV-u je loše
    •  Podignimo iznova nebo uz pomoć Teofila Pančića
    •  Važan korak Crkve u Đakovu za suočavanje s grozotama NDH
    •  Što mi reče prijatelj Oleg Mandić o Auschwitzu

> Svi tekstovi ovog autora